VIJEST S POLJUDA Umro Tonči Gabrić

Tužna vijest potresla je hrvatski nogomet! U 63. godini života umro je proslavljeni hrvatski vratar, legenda Hajduka i nekadašnji član hrvatske reprezentacije Tonči Gabrić.

Rođeni Splićanin profesionalnu karijeru počeo je u Solinu. Potom se preselio u zenički Čelik, a prvi put je stao na vrata Hajduka tijekom 1987. i 1988. godine.

U drugom navratu za Hajduk je branio od 1994. do 1999. godine, kada je i okončao nogometnu karijeru. Između dva boravka u Hajduku još je bio član Rijeke, PAOK-a i Pazinke, piše Gol.hr.

Skupio je više od stotinu nastupa za Bijele, a u sezoni 1996./1997. dobio je nagradu Hajdučko srce.

Bio je jedan od ključnih igrača splitske momčadi u sezoni 1994./1995., kad je osvojila dvostruku krunu, ali i igrala četvrtfinale Lige prvaka. U elitnom klupskom natjecanju istaknuo se sjajnim obranama, a karijeru je završio 1999. godine, nakon čega se posvetio radu s vratarima.

Za hrvatsku reprezentaciju skupio je devet nastupa, a branio je i na povijesnoj prvoj reprezentativnoj utakmici, ogledu u Zagrebu protiv Sjedinjenih Američkih Država.

Dugo je bio prva rezerva Dražena Ladića u hrvatskoj reprezentaciji. Jedno vrijeme radio je i kao trener vratara u Hajduku.

Zasad nije poznat uzrok smrti jednog od najboljih hrvatskih vratara 90-ih godina prošlog stoljeća.

S Hajdukom osvojio duplu krunu i igrao četvrtfinale Lige prvaka

Tonči Gabrić je bio rođeni Splićanin koji je u svojoj karijeri branio za više klubova, ali najbolje je ostao upamćen kao jedinica Hajduka u drugoj polovici devedesetih godina.

U počecima karijere je bio vratar RNK Splita i Solina, a u prvoligaški nogomet probio se 1985. u dresu Čelika iz Zenice. Hajduk ga je prvi put doveo 1987., ali je tada bio rezerva Zoranu Varvodiću pa se nakon jedne sezone uputio u Rijeku, gdje je postao prvi golman. Iz Rijeke je 1991. prešao u PAOK, a nakon dvije godine vratio se u Hrvatsku i branio za Pazinku u 1. HNL.

U Hajduk je drugi put stigao 1994. kao već iskusan 33-godišnji vratar. Posebice se istaknuo u svojoj prvoj sezoni po povratku u Split te je s Hajdukom osvojio duplu krunu, a njegove obrane bile su ključne u dolasku sve do četvrtfinala Lige prvaka.

U sezoni 1996./97. Torcida mu je dodijelila nagradu Hajdučko srce, koju dobiva najborbeniji i najpožrtvovniji igrač kluba. Na Poljudu je ostao do kraja karijere te se umirovio 1999. godine. Ukupno je upisao 144 službena nastupa za Hajduk. Na mjestu prvog vratara naslijedio ga je Stipe Pletikosa.

Gabrić je u hrvatskoj reprezentaciji bio od njenih samih početaka. Jedan je od 14 nogometaša koji su se odazvali na njenu prvu povijesnu utakmicu, igranu na Maksimiru protiv Sjedinjenih Američkih Država 17. listopada 1990. godine. U 79. minuti zamijenio je Dražena Ladića, kojemu je bio rezerva i na Europskom prvenstvu 1996. godine. Za Hrvatsku je ukupno skupio devet nastupa.

Nakon igračke karijere Gabrić je dugi niz godina radio kao trener vratara, a najdulje se zadržao upravo u Hajduku. U stožeru Slavena Bilića radio je u Saudijskoj Arabiji, dok je s Aljošom Asanovićem išao u Zambiju.

Tončijev sin Drago također je igrao za Hajduk te je upisao pet nastupa za Hrvatsku, čime su njih dvojica jedan od rijetkih tandema očeva i sinova koji su igrali za hrvatsku reprezentaciju. Reprezentativka Hrvatske bila je i Tončijeva kći i Dragina sestra blizanka Paškvalina.