Varešanović: Ovo je jalova pobjeda!

S razlogom je Mirza Varešanović bio ljut na svoje igrače po završetku utakmice s Čelikom. Konferencija za novinare u Veležovom press-salonu nikad nije trajala duže.

Piše: Nermin Bise / Dnevni list

Više od dvadeset minuta Varešanović iz odgovora u odgovor nije prestajao pronalaziti detajje iz susreta u kojem je potencirao razočarenje iz kojeg je isijavalo njegovo kritičko raspoložene. E, sad bit u dosadašnjoj praksi Veležovih trenera, išla ona stereotipna priča po kojoj "pobjedi ne treba gledati u zube" ili "zasluženo smo pobijedili" do one klišejske fraze prema kojoj "hrabre sreća prati".

Mladi trener na klupi Veleža predstavnicima "sedme sile" koji prate taj klub, ponudio je novi, sasvim drukčiji pristup od svojih prethodnika.

- Ovo je jalova pobjeda. Nisam zadovoljan kako smo odigrali. Nismo na razini igara kakvu smo imali tijekom priprema u Francuskoj.

Donekle mogu shvatiti pritisak jer je prva utakmica, pa je bilo grča, ali nema takvih izgovora. Gore od ovoga ne može, zvučao je prilično obeshrabreno Varešanović u svom otvaranju.

I kada smo očekivali potezanje ručne, Varešanović je u paljbi po svojim igračima prebacio u višu brzinu.

- Ne mogu reći katastrofa, ali bilo je loše. Primili smo gol iz samo jednog udarca u okvir u prvom poluvremenu, i onda jednostavno više nije bilo naše igre. Žao mi je navijača koji su nam dali podršku svih 90 minuta, a, ruku na srce, nisu imali što vidjeti. Opravdanja za ovakvu igru nema, ja ga ne vidim u ovom trenutku, nastavio je prošlo sezonski strateg Sarajeva ne mijenjajući zabrinuti izraz lica.

Trenera koji se na ovaj način službeno predstavi novinarima nakon prve utakmice i pobjede nije gušt odmah "nokautirati". Kolege prihvaćaju Varešanovićev gard sa "spuštenim rukavicama".

- Slute li se već na početku problemi s vratarom? Gol koji je Velež primio je pomalo i bizaran. Lopta je "padala" s neba sedam-osam sekundi, Oštraković je trebao biti na njoj i u najsloženijoj varijanti morao ju je boksati.

- Ono je bilo smiješno. Kakvo boksanje, onu bih loptu i ja uhvatio.

Izmjene? Ispostavilo se da ste pogodili s Durakovićem i Spahićem.

- Što još dodati na to ako igrač koji uđe s klupe donese pobjedu dvadesetak sekundi prije kraja.

Varešanović je na koncu ipak malo popustio. Bar za nijansu.

- Nisam očekivao ovako tešku utakmicu.

A, što bi onda tek imao reći Boris Gavran o svojim igračima. Ljut na sve i svakoga, čini se pretjerano, strateg Zeničana nije ni došao na brifing s novinarima. Sudac Dominković isključio je gaje poslije Kodrinog poravnala i pred odlazak na odmor. Vrištao je do tada Gavran, galamio, ironično gestikulrao, a u više navrata i psovao suce, koji su ga mirne duše mogli uputiti na tribine već negdje u 25.minuti.

Kap koja je prelila čašu Dominkoviću bio je Gavranov prosvjed na izostanak fair play poteza igrača Veleža neposredno pred poravnanje. Iz mnoštva situacija kad su Čelikovi igrači ležali na travnjaku, često i po dvojica u istom trenu (opet se stiče dojam -pretjerano), Gavran je "vidio" da je lopta morala ići u aut.

Ostala je pak u igri, a Kodro će je par sekundi poslije smjestiti u mrežu. Na koncu, "košarkaška triler završnica". Četvrti sudac Bjelica označava da će se igrati pet minuta nadoknade. U prve tri minute zaustavnog vremena Čelik ima dva zicera, oba puta Hadžić u situaciji jedan na jedan neshvatljivo griješi.

Promašaj za desetak centimetara prvi put i lagano dodavanje Oštrakoviću u drugom naletu. Rođeni u očaju ispucavaju loptu, Dominiković se okreće klupama i prekriženim kažiprstima pokazuje da će kraj svirati za 30 sekundi. Lopte se dočepao Spahić i topovski je raspalio. Oduševljenje i delirij za 5000 posjetitelja na Veležovom stadionu. Sve ostalo stalo je u Varešanovićevu rezignaciju s početka teksta.