TUŽNI JUNAK HRVATSKOG NOGOMETA Ivan Klasnić zbog bolesti ostao bez kose, ali se ne predaje

Ivan Klasnić tužni je junak hrvatskog nogometa. Čovjeka koji je trebao pisati povijest hrvatske reprezentacije ćemo nažalost uglavnom pamtiti po epizodama koje bismo i mi i on najradije zaboravili.

Dva su detalja obilježila njegovu karijeru i život. Agonija koju proživljava punih 15 godina zbog teške bolesti te najtužnija nogometna utakmica u povijesti Hrvatske, čiji je upravo on bio glavni akter.

Nema kukanja, kaže nam Klasnić i s te dvije naizgled jednostavne riječi najbolje opisuje svoju karijeru i život. Junak ove priče proživljavao je nešto nezamislivo. Užasna bolest desetljeće i pol mu je vjeran partner, ali nikad, baš nikad, nismo od Ivana čuli da se žali ili da kuka nad svojom sudbinom. Kad je ostao bez oba bubrega, nije odustao.

Ugledni njemački Bild u srijedu se prisjetio Klasnića i objavio je razgovor s njim. Premda Ivan kaže da je dobro i da su problemi iza njega, bolest je ostavila traga. Virus mu je napao i vlasište i izgubio je kosu. No u njegovim riječima nismo osjetili samosažaljenje i apatiju. Ivan je uvijek bio borac i takav je i ostao.

''Nakon što smo s Werderom pokorili Njemačku, uzeli dva Kupa i naslov prvaka, bio sam jako blizu odlaska u Bayern. Uli Hoeneß me je zvao više puta, a trener Felix Magath me je zaista želio. Međutim, nije bilo suđeno'', kazao je Klasnić. Upravo se tada razbolio i do transfera života nije došlo.

Premda je aktivno igrao do 2013., Klasnić se stalno borio s bolesti. Prije tri godine, drugi transplantirani bubreg je otkazao i uslijedila je grčevita borba za život. U studenom 2017. u Zagrebu je treći put operiran i transplantiran mu je novi bubreg. Treća sreća. Ovaj put je sve bilo u redu, Ivan ne osjeća nikakve posljedice i, kako nam je sam rekao, napokon se osjeća zdrav. Držimo fige da je pobijedio u najvažnijoj utakmici svog života. Puno važnijoj od one koja se crnim slovima upisala u povijest hrvatskog nogometa, koju je izgubio na nevjerojatan način.

Da je bilo nogometne pravde, Ivan Klasnić je one ljetne večeri, u utakmici s Turskom, trebao biti heroj, ime s naslovnice i junak nacije. Umjesto toga je ni kriv ni dužan postao simbol tragedije.

Ivan Klasnić mogao je igrati i za njemačku reprezentaciju. Zvali su ga, ali nije želio.

"Imam samo hrvatsku putovnicu", govorio je Klasnić koji je za Hrvatsku debitirao 18. veljače 2004. u prijateljskom dvoboju upravo protiv Njemačke.

''Dupla kruna s Werderom, poraz od Turske na Prateru i onaj najvažniji - treći put mi je transplantiran bubreg, a i dalje sam živ i zdrav. To je bez ikakve dvojbe moj najveći trijumf'', kazao nam je heroj koji je jučer napunio okruglih 40.