Toni Šunjić: Znao sam da će mi biti lakše nego u Kortrijku

Igram standardno, a razlog za još veće zadovoljstvo su rezultati Zorje. Naime, u drugi dio sezone smo ušli iz zone ispadanja, imali smo samo bod više od Obolona, odnosno dva manje od Oleksandrije, a sada, četiri kola prije kraja, smo na pet bodova od zone ispadanja. Nadam se da ostanak ne bi trebao doći u pitanje, iako je činjenica da nas u posljednja četiri kola čeka više nego težak raspored, budući da gostujemo kod Vorskle i Volina, dok na domaćem terenu igramo protiv Šahtara i Dinama, koji se bore za naslov prvaka, govori Šunjić, koji je u zimskom prijelaznom roku stavio potpis na dvogodišnji ugovor s klubom iz Luganska.
Već nakon prvih treninga s novim suigračima Šunjić je govorio da će mu biti puno lakše nego u belgijskom Kortrijku, a njegova brza prilagodba na novu sredinu to i potvrđuje. - U Kortrijk sam prešao iznenada, bio je to moj prvi odlazak vani, tako da mi je u Belgiji sve bilo novo. Sada sam, pak, znao što me čeka u inozemstvu, tako da sam se vrlo brzo prilagodio. Na startu mi je od velike pomoći bio Mihajlo Čakić, koji je u Zorju prešao prije godinu dana iz Čukaričkog, a pomoglo mi je i to što su ove zime osim mene potpisali još Nikola Ignjatijević iz Crvene zvezde te hrvatski napadač Ivan Rodić.

U šest prvenstvenih utakmica Zorja je upisala tri pobjede, dva remija i samo jedan poraz, tako da ne čudi što je Šunjićev klub pobjegao iz najopasnije zone.
- Rezultati najbolje potvrđuju da igramo dobro, tako da bi, što je najvažnije, trebali ostvariti primarni cilj, odnosno izboriti ostanak, a ako bi momčad ostala na okupu, vjerujem da bi onda u sljedećoj sezoni mogli napasti i Europu.
Iako je jasno da je u Ukrajini klupski nogomet na puno većoj razini nego u BiH, Šunjić se vrlo brzo uspio adaptirati, što je najbolja potvrda njegove vrijednosti.
- Utakmice su fizički puno napornije, jer je razlika osjetna, čak i kada bi ukrajinski nogomet uspoređivao s belgijskim. Nakon svake utakmice sam jako iscrpljen, a to nije bio slučaj u Belgiji.
Za manje od dva mjeseca u Ukrajini počinje Europsko prvenstvo, a euforija oko domaćinstva istog se jako osjeti.
- Poznato je da Ukrajinci već godinama puno ulažu u nogomet, a vjerujem da će se nakon Eura klupski nogomet podići na još veću razinu. Stadioni koji su izgrađeni su fenomenalni, tako da je logično da će klubovi otići naprijed, jer nove stadione nisu izgradili samo Kijev, Donjeck, Harkiv i Lavov na kojima će se igrati utakmice Eura, nego još neki gradovi. Sa Zorjom sam tako gostovao u Dnjipropetrovsku i Odesi, gdje su također izgrađeni novi stadioni, koji bi također bez problema mogli ugostiti utakmice Eura.

S obzirom da je Lugansk na krajnjem istoku Ukrajine, Šunjić i njegovi suigrači na većinu gostovanja moraju ići zrakoplovom.
- Najbliži nam je Donjeck, koji je na nekih 150 kilometara, dok su najudaljeniji Lutsk (Volin) i Lavov (Karpati) na zapadu, koji su udaljeni gotovo 1500 kilometara. Osim do Donjecka autobusom možemo još eventualno do Mariupola (Iličevec), Dnjipropetrovska (Dnjipro) i Harkiva (Metalist), dok na ostala gostovanja jednostavno moramo zrakoplovom.
Lugansk je u Ukrajini najpoznatiji kao rodni grad velikog atletičara Sergeja Bubke i čuvenog borca Fedora Emelianenka.
- Grad je dosta velik. U njemu navodno živi oko pola milijuna ljudi, ali nema se baš nešto posebno za vidjeti. Ipak, imam sve što mi treba, tako da se ne mogu žaliti.
Jasno, nismo Šunjića pitali za financijske detalje ugovora, ali ipak jesmo je li zadovoljan onim što mu isti jamči.
- Ja sam prezadovoljan, jer je to neusporedivo s onim što sam imao u Zrinjskom, zaključio je Šunjić.

Zrinjski je morao više

Toni Šunjić je u prvom dijelu sezone opet nosio dres Zrinjskog, a rezultati mostarskog kluba u nastavku prvenstva češće su ga razočarali nego obradovali.
- U nekim utakmicama je opet nedostajalo malo sreće, ali svejedno se moralo više. Europa se sada čini malo teže dostižnom, ali treba se igrati do kraja. I dalje treba vjerovati, izjavio je Šunjić.

Piše: Mario Pandža / Dnevni list