Tonći Kukoč: U Zrinjskom sam se osjećao kao rođeni Mostarac
Kukoč je poznat po svojoj brutalnoj iskrenosti koja često nailazi na neodobravanje u javnosti jer ispada bahat. Ipak, ako porazgovarate s njim, upravo je ta iskrenost pravo osvježenje. Ne radi se o bahatosti, već o jasnom i nedvosmislenom izražavanju stavova. Zbog toga je već u osnovnoj školi imao problema, ali i naučio da se ne zamara s tuđim mišljenjem.
"Zadovoljan sam svojim životom i svojom karijerom. Još u osnovnoj školi bio sam označen kao propalitet i druga djeca nisu se smjela družiti sa mnom. Govorili su njihovim roditeljima kako ću im ja uništiti djecu. Prolazio sam jedva s tri, a svi oni dobivali bi petice", prisjeća se Kukoč pa dodaje:
"Već tada me nije bilo briga. Znate li gdje je većina te djece sada? Eno ih na ulici. Ne znaju što će sa sobom. Meni je drago danas prošetati pored škole i vidjeti sve te nastavnike, ne zato da im se izrugujem, već da vide koliko su pogriješili."
Danas za svoju obitelj zarađuje u inozemstvu. Nitko mu nije ništa poklonio, a prvi nogometni koraci za njega nisu bili nimalo jednostavni.
"Zarađivati kruh vani je 100 puta teže nego doma. Zahvalan sam mami i tati na svemu. Moja majka je, uz posao koji je imala, dodatno radila čisteći naš ulaz kako bi meni mogla osigurati kopačke. Otac je radio u Brodomerkuru i ubijao se od posla kako bismo mogli normalno živjeti. U životu mi nije ništa poklonjeno. Onaj koji misli drugačije može me poljubiti u guzicu. Za sve sam se morao izboriti", kaže Kukoč pa dodaje:
"Mi nogometaši ne smijemo se puno žaliti. Rekao sam 100 puta, možemo mi biti nervozni, ali ne smijemo reći da nam je teško. Teško je onim ljudima koji rade u tvornicama za 2000 kuna i koji nisu sigurni hoće li izdržati do kraja mjeseca i uspjeti prehraniti svoju obitelj. Samo se oni mogu žaliti", kaže Kukoč.
Iskrenost je njegov zaštitni znak. O svemu govori bez dlake na jeziku, ali ne žali što nije kroz život išao linijom manjeg otpora.
"Otac i majka su me učili da moram govoriti istinu. Neke stvari koje sam rekao u prošlosti nisu mi donijele ništa dobroga, ali u životu se ne smije žaliti ni za čime. Sve što sam govorio bila je istina."
Proglasio se najboljim lijevim bekom u Hrvatskoj i rekao kako priznaje samo Roberta Jarnija i Ivana Strinića.
"Moje mišljenje nije se promijenilo. Ako nećeš vjerovati u samoga sebe, neće ni drugi vjerovati u tebe. Kada sam to rekao, tu sezonu sam igrao odlično i trebao sam biti pozvan u reprezentaciju."
Na turniru "4 kafića" nosio je majicu s prekriženim znakom HNS-a na kojem je umjesto naziva saveza napisana riječ "mafija", a ispod znaka piše "Gotovo je, gotovo". Bila je to jasna poruka što misli o HNS-u. To ga je dosta koštalo.
"Nakon te majice koju sam obukao na '4 kafića' na zimu i ljeto su mi propadali transferi. Moj agent Jerko Radić me nazvao na telefon i rekao kako nema s kim nije pričao. No, oni okrenu par brojeva telefona u Hrvatskoj i krene vrijeđanje", kaže nam Kukoč pa nastavlja:
"Ljudi previše slušaju te priče. To je problem u današnjem društvu. Sve je nekako, da tako kažem, u ku*cu. Zadnji dan prijelaznog roka, Jerko, Milan Rapaić, koji mi je uzor, i ja otišli smo za Milano gdje je bio direktor Livorna i trener Panucci. Potpisao sam na dvije godine i to me spasilo", otkriva Kukoč.
Bilo je govora i o povratku u Hajduk, no to se nije ostvarilo. U jednom intervjuu Kukoč je otkrio kako mu je predsjednik Hajduka Ivan Kos rekao kako je sada izgladio odnos s HNS-om i da ga zato ne može dovesti jer je nepodoban. Kukoč je rekao kako "Kos traži samo pi**e, a ne igrače s karakterom". Kosa sada nije komentirao, ali kaže kako je Hajduk napredovao.
"Hajduk se popravio u svim segmentima u odnosu na ono doba kada sam ja bio u klubu. Stanje je nemjerljivo bolje. Daj Bože da u narednim godinama budemo prvaci. Nitko neće biti sretniji od mene. Želim im sve najbolje", kaže nam Kukoč.
Kakva je mađarska liga i život Hrvata u Mađarskoj?
"Liga je jako kvalitetna. Ne možeš protiv niti jednog protivnika unaprijed upisati pobjedu. Gdje god odeš igrati moraš se slomiti za bodove. Meni je život u Mađarskoj dobar. Za ostale ne znam. Treba njih pitati."
U Honvedu je Kukoč dobio pravu priliku i vraća se u formu. U Zrinjskom je situacija bila nešto drugačija.
"Sada se, hvala Bogu, vraćam u formu. Igram sve utakmice za Honved, ali imao sam problema u Zrinjskome. Nisam igrao, a što je najgore nisam ni dobivao priliku u zadnjih šest mjeseci. No, nisu me slomili. Nastavio sam trenirati i vjerovati u sebe."
Kukoč se prisjetio i jedne situacije iz Zrinjskog kada je poludio na trenera Baku Sliškovića, ali onda ga je smirio jedan povik s tribine.
"Nikada neću zaboraviti prošlu sezonu. Igrali smo utakmicu s Radnikom u Mostaru i trebao sam igrati od prve minute. Dođe Baka i pročita sastav, a mene nema na popisu. Već tu sam se morao smirivati. Dođe drugo poluvrijeme, igra se 60. minuta, ušle su već tri izmjene, a ja nisam ni poslan na zagrijavanje. Gotovo je! Razmišljam hoću li nokautirati Baku ili polomiti svlačionicu", kaže Kukoč pa nastavlja:
"Završila je utakmica, a ja odlazim prema svlačionici, spreman da sve porušim, kad netko s tribina vikne: 'Ne možeš ni u Zrinjskome da igraš.' Taj me čovjek spasio. U inat njemu, ali kunem Vam se, samo u inat njemu nisam napravio sranje."
U Kukoču je tada proradio "dišpet" i to je bila dobitna formula.
"Bio je Uskrs, a ja sam došao trenirati. Nisam uzeo niti jedan slobodan dan i sve mi se to vratilo. Baka me stavio u igru u zadnjih pet utakmica i osvojio sam naslov. Na zadnjoj utakmici protiv Slobode na stadionu je bilo 20.000 ljudi. Izlazim u 80. minuti, a cijeli stadion skandira moje ime. Imao sam odličan odnos s navijačima. Osjećao sam se kao da sam rođeni Mostarac. Nikada ih neću zaboraviti. Zahvalan sam na takvim stvarima", kaže nam Kukoč i zapravo pri tome i opisuje sebe.
On je igrač za "raju", igrač kakvog navijači vole baš zbog njegovog karaktera.
"Je**š sve one koju su uz vas samo kada vam u životu ide. Oni koji ostanu uz vas kada je teško, to su osobe koje morate cijeniti. Trener Honveda je, prije nego što sam potpisao, zvao Sandra Tomića. Vidite, gospodin Sandro i ja nismo se prije toga nikada vidjeli, a on je rekao sve najbolje o meni", kaže Kukoč pa dodaje:
"Imao sam poziv iz Grčke. Direktor te ekipe pričao je s Markom Livajom i Marko je rekao sve najbolje o meni. Ta dva čovjeka kojima nisam ništa stala su uz mene, a ljudi na koje računaš da trebaju biti tu, oni te prvi zaje**. Hvala Marku i Sandru."
Pozivu u reprezentaciju se više ni ne nada.
"Čemu da se nadam? Majica koju sam obukao... Ti ljudi su još tamo. Nema smisla. Kako bih ja pogledao kasnije ikoga u oči?"
Postoji li šansa za povratak u HNL i ima li u Hrvatskoj neki drugi klub u kojem biste igrali osim Hajduka?
"Ako Bog da, nikada više neću igrati u HNL-u. Moj jedini klub u Hrvatskoj je Hajduk i to se zna."
Dobili ste poziv i iz Partizana. Ta ponuda podigla je prašinu u Hrvatskoj, a transfer je ipak propao.
"Nemam što lagati. Bilo je poziva od tamo dok sam igrao za CSKA. Svi su me u Hrvatskoj napali, a iz Srbije niti jedna loša riječ nije napisana. Naš golman, Hrvat, je branio za Vojvodinu i nitko ništa nije rekao", kaže Kukoč pa dodaje:
"Boli me ona stvar tko će što reći. I Srbi, i Hrvati, i muslimani, svi jedemo isti kruh, pijemo istu vodu i dišemo isti zrak. Profesionalac sam i te amaterske priče me ne zanimaju. Partizan je tada igrao protiv Bate Borisova i izgubili su nakon čega je trener dobio otkaz, a moj transfer propao. Eto, to je istina."
Pratite li HNL? Što mislite kakva nam je liga danas?
"Mnogo ljudi kritizira HNL, ali ja mislim da imamo kvalitetno prvenstvo. Prošle sezone imali smo četiri kluba u Europi. Mislim da treba više uložiti u stadione i terene. Tako bi došlo i više navijača. Sama kvaliteta nije upitna."
Što bi se moglo napraviti da se popravi stanje u hrvatskom nogometu?
"Zna se tko je gazda i dok god je on tu bit će i problema. No, nije mi jasna jedna stvar. Svaki dan prozivate i pišete protiv Mamića, a onda, kad mu se digne ona stvar i sazove presice po hotelima u Zagrebu, se 90 posto njih što ga pljuju pojave tamo kao miševi i slušaju ga. Jednom kada mu se nitko ne pojavi na presicama, više ih neće sazivati", kaže Kukoč koji nakon nogometne karijere planira onu trenersku, no ne sa seniorima:
"Trenirat ću djecu. Među njima nema zavisti i zlobe."
Za kraj smo se dotaknuli i kluba u kojem je upisao prve seniorske minute u HNL-u, Istre 1961. Klub je danas u velikim problemima zahvaljujući lošem upravljanju Michaela Glovera.
"Tamo sam dobio prvu priliku da igram u HNL-u koji je tada bio puno jači. Tada su još igrali i Modrić, Lovren, Eduardo, Mandžukić,... Što da kažem o Gloveru? To je jedan klaun. Igrao se sa sudbinom kluba i igrača. Nisam bio u koži igrača, pa ne mogu reći kako je to, ali to što je taj čovjek napravio je u normalnoj državi za zatvor. No, mi nismo normalna država pa je mogao raditi to što je radio", kaže Kukoč.
Tonći Kukoč ostavlja dojam dečka koji ne traži puno i sam se izborio za sve što ima. Igra više za navijače i svoj gušt, a manje za nekakve institucije i norme. Za kraj našeg razgovora želio je zahvaliti onima koji su mu pomogli u životu.
"Svojoj obitelji, ženi i njenoj obitelji i agentu Jerku Radiću dugujem sve. Bili su uz mene kada mi je bilo najteže. Imam najboljeg agenta na svijetu. Lako je pronaći klub igraču koji igra. On ga je meni pronašao kada mi je bilo najteže", zaključio je Kukoč.
Vezani članci