Šef Dinama u Širokom je nabasao na mladog Dinu Ćorića
Zakarić je zabio impresivan gol, ali je na izvršnog Dinamova predsjednika još bolji dojam ostavio desni bočni igrač u momčadi Širokobriježana, mladi (20. lipnja 1990.) Dino Ćorić. Pa se na poluvremenu raspitao tko je "zvrk" koji šprinta uz desnu aut-liniju, lakoćom prolazi suparnike i znalački ubacuje oštre lopte suigračima u protivnički šesnaesterac, te sam gađa u okvir vrata.
- To je Dino Ćorić, dečko iz omladinske škole Širokoga Brijega. Samo, ne znam što ste u njemu danas vidjeli? Da sam mu ja trener, poslao bih ga smjesta u svlačionicu - smrtno ozbiljan odgovorio je Mamiću jedan stariji Širokobriježanin.
- Zašto u svlačionicu? - začudio se Maminjo.
Katalinić ga uveo u seniore
- Da ste ga gledali na prošloj utakmici protiv Slobode (4:0, nap. a.), i vi biste tako mislili. Tada je igrao pet puta bolje, zabio lijepi gol i dva namjestio. Ovo danas je laka prehlada, mali je izgleda nešto ozlijeđen...
Kako god bilo, Ćorić je od tada pod povećalom Dinamovih skauta. A teško da bi na spomenutoj utakmici uopće igrao da na klupu Širokoga Brijega nije mjesec dana prije sjeo Blaž Slišković.
- U krugu prve momčadi našao sam se još kad je trener bio Ivan Katalinić, na čiji sam prijedlog i potpisao ugovor i prešao iz omladinskog u seniorski sastav. Ali nisam se baš naigrao kod Katalinića ni kod njegovih nasljednika Tonija Karačića i Ive Ištuka. Baka mi je dao prigodu i postao sam standardni igrač, na boku ili na desnom krilu. To je i tako svejedno, jer bočni mora pomagati napadu, a krilo se vraćati u obranu. Ipak, draža mi je uloga bliže suparničkim vratima. Ostalo mi je to iz doba kad sam bio pionir i kadet. Bio sam napadač i nazabijao se golova. Onda me trener kadeta Širokoga Brijega premjestio na bok - kaže Ćorić, koji je bio važna karika u momčadi, te jedan od najzaslužnijih što je Široki Brijeg sezonu završio drugi na ljestvici Premijer lige BiH (bod iza Željezničara) te izborio polufinale kupa.
- Od Sliškovića sam puno naučio. Njegovi su treninzi tako zanimljivi da su se i meni i suigračima uvijek činili kratki. Osim toga, Baka je nevjerojatno dobar motivator.
Što se tiče zanimanja Zdravka Mamića, bio je zakopčan do grla.
- Slušam i sam te priče. Ne mogu reći da mi ne gode, ali vjerujte da o svemu gotovo ništa ne znam. Nitko iz Dinama sa mnom nije kontaktirao, pogotovu ne Zdravko Mamić, kojega doživljavam kao velikoga gospodina i čovjeka koji ima viziju. Ni ljudi iz kluba nikad nisu sa mnom pričali o Dinamu. Ako što ima, pitajte njih o tome, ja pojma nemam.
Uzori Kranjčar i Ronaldinho
O sebi je škrto govorio, ali o suigračima, vršnjacima i onim malo mlađima nije štedio riječi.
- Zna se da Dinamo ima sporazum sa Širokim o prvokupu naših mladih igrača. U siječnju ovdje dolaze Dinamovi treneri iz škole nogometa. Imat će što vidjeti, jer u Širokom postoje svi infrastrukturni i stručni uvjeti za rad s mladima. Uz mlade reprezentativce Brekala, Zakarića i M. Kvesića, u našoj su kadetskoj i omladinskoj momčadi veliki potencijali Karačić, Marković, I. Kvesić, Kožulj, Barišić, Buhač, Marić, Ćorluka... Ne govorim to samo ja, tvrde to i treneri i izbornici.
Od drugih nogometaša sviđaju mu se Niko Kranjčar i Ronaldinho.
- Ali ipak nastojim biti što više svoj.
Najbolju ocjenu o Ćoriću mogao bi dati njegov trener Branko Karačić.
- Veliki je potencijal. Ima puno kvaliteta. Izdvojio bih njegovu igru jedan na jednoga. Pustimo ga da se razvija i napravi novi iskorak. Suzdržao bih se od prognoza hoće li i koliko napredovati i je li dovoljno dobar za Dinamo, Hajduk ili neki drugi klub. Mane? Nedostaje mu kontinuitet, jer se nakon 2-3 zapažene igre događalo da se ozlijedi ili optereti kartonima - zaključuje Karačić.
Vezani članci