Prije rata sucima bi osiguravali eskort dame, Zrinjski i Velež danas ih vode “samo” na ručak!
S druge strane, službene osobe, iako i nisu baš pristaše ovakve prakse iz razloga što im domaćini prije utakmice"ispiru mozak" raznim pričama i teorijama zavjera, na ručak dođu isključivo kako ne bi odbili domaćina.
Pravo na noćenje
Dnevni list napominje kako ovu praksu provode svi klubovi na Premijer ligi, Prvoj ligi Federacije BiH i da se od toga ne razlikuju ni mostarski premijerligaši Zrinjski i Velež.
Zrinjski službene osobe u posljednje vrijeme uglavnom dočekuje ručkom u klupskom restoranu, a ponekad i u restoran-pizzeriji "Karting". Nakon utakmice, ukoliko suci žele otići na večeru, čelnici kluba ih vode u restoran "Romanca" na Bišću polju.
S druge strane, Velež uglavnom ugošćuje službene osobe u bjelopoljskom restoranu "Borik", čiji je vlasnik Adem Macić - Kada, vijećnik SDA u Gradskom vijeću Mostara i član Uprave Veleža.
Pored "Borika" Velež je službene osobe još ugošćavao u restoranu "Radobolja", hotelu "Bristol", motelu "Ada" i tako dalje, dok je Zrinjski ranijih godina ručak znao organizirati i u restoranu "Mateo" u mostarskom naselju Centar 2, te u "Libre" u Ilićima.
Ukoliko službene osobe dođu večer ranije na spavanje, na što imaju i pravo, trošak sukladno pravilniku dužan je osigurati domaćin. U tom slučaju službene osobe: suci, delegati, kontrolori, ako je Velež domaćin, spavaju u "Boriku", a kad sude Zrinjskom, onda prenoće u mostarskom hotelu "Ero".
Dugogodišnja praksa
Praksa dočekivanja službenih osoba i domaćinstava u Mostaru nije nikakva novost i datira još u daleku prošlost. Osamdesetih godina prošloga stoljeća to je bila stvar prestiža.
Josip Jole Musa, legendarni predsjednik Veleža, je za vrijeme svoga "stolovanja" klubom suce dočekivao u kultnom mostarskom restoranu "Panorama".
Vlasnik tog restorana na Žovnici, Marijan Zovko kazao je za Dnevni list prije nekoliko mjeseci kad smo radili razgovor ispričao kako je tad bilo.
- U moj restoran su dolazili i svi igrači Veleža, rukovodstva, ostali klubovi koji su igrali u Mostaru, a ovdje su se dočekivali suci. Ono što je Ante Šporki bio u Splitu, to sam ja bio u Mostaru, rekao nam je Zovko, u čiju "Panoramu" su suci i delegati, (u to vrijeme nije bilo kontrolora) iz cijele Jugoslavije dolazili desetak godina. Kad god bi sudili Veležu bili bi u Zovke i Muse na ručku.
Bolji poznavatelji nogometnih prilika tvrde kako se oko nogometnih sudaca ranije itekako dobro pazilo. Kruže priče kako je sasvim normalna pojava prije rata u nogometnim klubovima bivše Jugoslavije bila sucima osigurati i eskort dame. Kad bi sudili Veležu, odmah po dolasku u hotel u kojem bi bili smješteni dočekala bi ih ženska pratnja, tako da sucima doslovce ne bi ništa nedostajalo. Danas je mnogo drugačije, ponuda je, kako kaže jedan od sudaca, ipak znatno slabija. Pratnja se ne spominje.
Službene osobe su se okupljale i u kafiću "Crvena trojka"
Osim "Panorame" još neki objekti u Mostaru su osamdesetih godina prošlog stoljeća bili okupljališta sudaca i delegat. Prije svega to je bio kafić "Crvena trojka" u vlasništvu Džemala Hadžiabdića Čorbe. "Crvena trojka" je osamdesetih i početkom devedesetih godina bio okupljalište mostarskih nogometaša, sportskih djelatnika, sudaca, delegata...i to iz svih rangova natjecanja, od Prve pa sve do općinskih liga.
Dnevni list
Vezani članci