Priča iz Poljske: Napokon kući

Kad sam se vratio odspavao sam 26. sati jednom u komadu. Do sada nisam mogao vjerovati da jedno spavanje može toliko trajati, ali umor i besane poljske noći su učinile svoje. Iskreno mi je žao što smo ispali sa eura od svjetskih i europskih prvaka koji nas nisu nadigrali i koje je sudac vjerojatno po nečijem nalogu gurnuo u četvrtfinale. Tuga na licima naših navijača bila je golemna nakon ispadanja, ali smo istovremeno svi bili ponosni na naše Vatrene koji su osvjetlali obraz izgarajući i ostavljajući srce na terenu.

Ti isti španjolci su u četvrtfinalu udušili gumenu patku svojim tika-taka nogometom i iskreno se nadam da će već u polufinalu krenuti na zasluženi put doma. Žalostan je taj sustav natjecanja u kome smo mi i Rusi morali doma, dok su puno slabije reprezentacije provukle u drugi krug. Kada smo već kod tih reprezentacija začuđujuće je koliko je malo njihovih navijača na Euru. Mi možemo biti ponosni što je reprezentaciju pratilo toliko navijača iz Mostara i Hercegovine . Nije bilo trga u Poznanju i Gdanjsku gdje se nisu vijorili transparenti iz Mostara i sada kada mi se neke scene vraćaju u misli obuzima me neka pozitivna jeza. Čitav svoj život pamtit ću ovu poljsku turneju, i ne žalim što sam par dana bio više gladan nego sit, i što sam se morao snalaziti za povratak natrag jer jednostavno novca više nisam imao.

Sve za Hravtsku, i opet ću ako bude prigode obući svoj kockasti dres i otići bilo kuda gdje igraju Vatreni. Učinit ću to jer znam da ću sresti svoje prijatelje iz Slavonije koji su me častili pivom i roštiljom kada sam bio najgladniji i najžedniji, ili one divne momke iz Dalmacije koji su me povezli natrag u domovinu. Pored toga svega zauvijek ću pamtiti i druženje sa ircima, i iskreno se nadam da će se naši putevi još koji puta ukrižati, pa neka pobjedi bolji kao što je to bilo sada, a mi ćemo opet skupa slaviti.

Priča iz Poljske: Ovdje se živi Hrvatska

Priča iz Poljske: Idemo do kraja zajedno

Priča iz Poljske: Jedna duša, a nas dvoje

Priča iz Poljske: Da života imam dva, ja bi oba tebi da

Pri povratku u Mostar čuo sam razne priče o danima ponosa i slave, o proslavi naših pobjeda i tisućama razdraganih navijača na ulicama grada. Ovom narodu sreću može donijeti samo sport i uspjesi Vatrenih u nogometu, rukometu ili vaterpolu. Nažalost zbili su se i ti neredi koji su mrlja na sve nabrojano, ali sudeći po svemu ipak je  to malo uveličano. Što znači stotinjak navijača na spram tisuća onih koji su dostojanstveno slavili bez ikakvih incidenata na ulicama Mostara?

To je samo kap u moru, ali kap dovoljna medijima da još jednom ocrni sve one koji vole i ne daju svoje. Da se odmah razumijemo ja najoštrije osuđujem te nerede i nadam se da ih više nikada neće biti, bar ne sa ovakvim povodom. To ovaj grad nije zaslužio, a ni svi mi koji smo ga predstavljali u Poljskoj. Isto tako čudi me kakvu su pozornost dobili ovi čokoladni nederi. Brojnost učesnika na toj manifestaciji znatno je uveličana, isto kao što je uvećan broj huligana koji su na istom mjestu pokušali praviti nerede. Postoje slike i to se ne može sakriti.

Što će nama takve manifestacije sa ljudima za koje znam da bi mi razbili glavu prvom prigodom samo zato što ne krijem ni tko sam ni što sam. Zar bih trebao više voljeti te ljude od onih mojih slavonaca i dalmatinaca koji su me spasili u Poljskoj? Uostalom gdje su bili ti čokoladni ljudi kada je istočna obala Mostara slavila poraze Hrvatske divljajući po gradu. Mostar jeste Mostar, i suđeno nam je da živimo u istom gradu, ali živjet ćemo samo ako uvažavamo i poštujemo jedni druge bez lažnih manifestacija koji nas vraćaju u prošlost ili bude nadu u nekakvo zajedništvo. Bojim se da će jednoga dana nekome na pamet pasti organizirati i neku gay paradu, sve pod motom mira, ljubavi i tolerancije.

Mostaru bi bilo puno bolje da je sve ovo prošlo bez ove dvije vrste nereda. Nemojte misliti da je ovo samo moje mišljenje, jer slično misli velika većina mojih prijatelja koji nisu ni huligani, ni izazivači nereda. Nama ne treba ništa tuđe, ali ćemo čvrsto braniti svoje, isto onako kako smo branili prije dvadesetak godina. Budite sigurni da tako misle i Bošnjaci sa istočne obale naših godina. To lažno zajedništvo i jedinstvo nas je već jednom stajalo rata i mržnje,  i to sigurno ne treba naraštajima koji dolaze. Nama je pametnije da se uvažavamo i da se ne lažemo. Šarene laže ne idu u prilog tome.

Pozdrav do nekog slijedećeg prvenstva.