Priča iz Poljske: Idemo do kraja zajedno

Nakon ludila sinoć poslije utakmice sa Italijom, prvo što sam učino jeste odlazak na internet da pogledam slavlje na ulicama mog Mostara nakon utakmice. Nedostaje mi riječi kako bih opisao svoje stanje, pa ću samo napisati da sam presretran. Presretan i ponosan što sam Hrvat i što sam Hercegovac.

Pođimo redom. Cijeli jučerašnji dan u Poznanju je kako mi mostarci volimo reći rominjala kiša, ali to nije spriječilo tisuće naših navijača da okupiraju ovaj inače prelijepi poljski grad. Bukvalno iz svakog kutka  grada dopirale su naše pjesme, a centralni gradski trg bio je sav u kockicama. Nama, navijačima iz Mostara koji smo ovdje od utakmice sa Irskom pridružilo se još par stotina naših sugrađana, tako da sam u jednom trenutku sam sebe upitao jesam li na Rondou ili sam stvarno u Poljskoj. Vjerujte ovo nije nikakvo pretjerivanje, jer u moru navijačkih parola iz svih krajeva svijeta najbrojnije su one baš iz Mostara.

Priča iz Poljske: Ovdje se živi Hrvatska

Posebno veselo je bilo kada smo uz tamburaše zapjevali Matinu pjesmu Nema dušo više Mostova. Zrinjski Mostar, Herceg-Bosna moja država odzvanjalo je trgom u Poznanju. I sada kada ovo pišem naježim se od toga. Sam odlazak na utakmicu u korteu je priča sama za sebe. Za sve vrijeme našeg boravka u Poznanju vidjeli smo vrlo malo talijanskih navijača, valjda im je netko preveo onu našu pjesmu Bježite iz grada. Utakmica kao utakmica. Naši nisu odigrali kao protiv Irske, ali su morali izvući dobar rezultat uz našu potporu sa tribina. Trenuci nakon pogodka Mandžikića, te nakon zadnjeg sučevog zvižduka smo proveli u transu i uvjereni da naša poljska priča neće tako brzo završiti.

Prije polaska u Poljsku planirao sam povratak u Mostar nakon utakmice sa Italijom, ali jednostavno se ne mogu vratiti. Iako su zalihe novca pri kraju odlučio sam ostati i na utakmici sa Španjolskom, i proslaviti prolazak moje Hrvatske u četvrtfinale. Kada se to desi morat ćemo se dobro pregrupirati u svim segmentima da bi i tada bili uz naše Vatrene. Preživio sam i u ratu braneći Hrvatsku sa komadom kruha i konzervom, pa ću preživjeti i ovdje par dana bez jela i pića u restoranima. Sve za Hrvatsku, od Hravtske ništa. Dragi moji sugrađani, navijači Hrvatske i Zrinjskog primite puno pozdrava od jednog Ultrasa iz Poljske i Samo jako.

PS. Obećavam još par javljanja iz Poljske

hercegovina.info