ODAKLE ME U ZRINJSKOM? Za sve su 'krivi' Šuker i gospodski maniri Ivana Beusa. Jakirović me dodatno usmjerio...

U zadnjih deset godina, kada je mostarski Zrinjski postao supersila u bosanskohercegovačkom nogometu i kada je počela ova serija od šest osvojenih naslova od ukupno osam koliko ih ima, Željko Petrović je 12. trener prve momčadi. Petrović je karizmom i karakterom najsličniji Sergeju Jakiroviću, s igračkom veličinom jedino se Blaž Slišković može mjeriti, ali trenerski CV kakav on ima nema nijedan od prethodnih 11 trenera, pišu Sportske novosti.

Na specijaliziranoj stranici Transfermarkt treba dosta “scrollati” da bi se pobrojali svi klubovi i reprezentacije u kojima je radio, što kao prvi trener ili kao pomoćnik. Radio je od Nizozemske, gdje ima svoj drugi dom već 32 godine, preko Njemačke i Portugala, do Južne Koreje i Japana, a premda ima otvorenu “vezu” u većini europskih liga, odlučio se doći u BiH i u Mostar, grad nekih par stotina kilometara udaljenog od Podgorice, gdje je odrastao i počeo bogatu nogometnu karijeru.

Pogrešni savjeti

"U karijeri sam pravio pogreške jer sam slušao druge i tuđe “savjete”. Sada kada sam dolazio u Zrinjski nikome nisam govorio prije nego sam se dogovorio, jer sam imao dobar osjećaj. Jer da su mnogi znali, onda bi govorili “nemoj tamo, to je BiH, takva i takva liga”… Ubacili bi mi lošu energiju. Ovako sam na svoju savjest sve radio, a jedino što sam pitao ljude iz kluba je vrijedi li riječ koju su mi dali. Jer ja sam odbio dvije reprezentacije i jedan klub iz Belgije, bez da sam u Zrinjskom išta potpisao", govori Željko Petrović.

S obzirom na to da je bio kandidat za crnogorskog izbornika jednu reprezentaciju možemo pogoditi, a drugu nije htio otkriti.

Nakon što su smijenili Krunoslava Rendulića Zrinjski su odbili neki ugledni stručnjaci, što zbog financija ili predrasuda o BiH ligi, ali Petrović se time nije vodio.

"Meni je djelić ove zemlje draži nego čitav New York. Ne dolazim ja s glumom nekog zapadnjaka, da prodajem neke “fore”. Znam da je bilo komentara “zašto dolaziš ovdje, zašto se vraćaš iz Europe ovdje”. Pogriješio sam u startu trenerske karijere, trebao sam biti glavni trener, ali sam odlučio biti pomoćnik u Hamburgu. Poslušao sam tada druge, ne znam zašto jer sam sebe slušao cijelog života i bilo mi je dobro. Sada nisam htio druge slušati jer sam imao dobar osjećaj"

Nakon smjene Krunoslava Rendulića u opticaju za novog trenera spominjali su se uglavnom hrvatski stručnjaci, od Ante Čačića, preko Samira Toplaka, do Stjepana Tomasa. Kada je “isplivao” Petrović za mnoge je to bilo iznenađenje, ali on se ranije već našao na radaru Zrinjskog, a zanimljivo da je neizravni posrednik bio i Davor Šuker, s kojim Petrovića veže prijateljstvo još iz igračkih dana.

Možda im je bilo čudno

"Došlo je do toga da su Ivan Beus (direktor Zrinjskog, op.a) i Davor Šuker bili na nekoj utakmici reprezentacija. I Beus je Šukera pitao bi li Petrović bio spreman doći u Zrinjski, na što je Šuker rekao da neće nitko mene zvati nego on. Ja sam tada još bio u Adani, imam posao, imam angažman. Nakon Davora nazvao me Ivan (Beus) i rekao sam mu da ako dođe to vrijeme, da sam ja spreman. Da se razumijemo, ja sam imao angažman, u Turskoj se može i više zaraditi nego ovdje, ali Ivan je gospodski prišao, onako kako treba prići treneru. I još nešto, nije to bio razgovor u smislu da je Rendulić pred smjenom, pa jesam li ja raspoložen mijenjati. To je bilo čisto opipavanje situacije, jesam li ja spreman u bližoj ili daljoj budućnosti doći u Zrinjski. Rekao sam da sam apsolutno spreman. I možda je to njima bilo čudno, jer mnogi treneri odavde imaju san da nađu posao vani, a ja sam imao posao i želio sam se vratiti ovdje"

Rendulića je posla koštao poraz 3:0 od Veleža i ubrzo su se javili iz Zrinjskog, a prije nego je potpisan ugovor Petrović je bio njihov gost na utakmicama s Aston Villom i Sarajevom.

"Nakon prvih kontakata nastavio sam svoj posao, oni svoj. Jedino što sam više pratio Zrinjski nego do tada. I kada se dogodilo to s Rendulićem javio se ovaj put Danko Šulenta i rekao ostajem li pri tome da bih došao, ali da oni nisu sigurni mogu li ispratiti standarde koje sam imao u Adani. Rekao sam samo da pošalje na SMS ono što oni mogu ispuniti i ja ću odgovoriti. Tako je i bilo, nikakvih pregovora, nagovaranja i svega ostalog. Međutim, nisam mogao tek tako lako izaći iz Adane. Dogodilo se da je Patrick Kluivert smijenjen i vidio sam da žele mene zadržati, pokušavali su stalno, ali meni je riječ koju dam svetinja i bez obzira na Adanu, bez obzira na druge ponude, ja riječ nisam htio pogaziti"

Bit će puno zamki

Ipak, u Zrinjski ne dolazi kao “vatrogasac”, ali dolazi u klub u kojem su tako visoki standardi postavljeni da je sve ispod osvajanja naslova prvaka neuspjeh. A prošlogodišnje uspjehe, dvostruku krunu i igranje grupne faze u Europi, bit će teško ponoviti. Ne i nemoguće, ali jako teško.

"Od prvog dana imam osjećaj da će biti dobro, e sad možda ono što ja mislim da je uspjeh, možda nije uspjeh za njih. Da se ne lažemo, ono što je Rendulić napravio jako je teško ponoviti. I ono što sam rekao, nisam došao da budem drugi, došao sam da budem prvi, to stoji, ali puno teže je biti prvak sa sedam bodova zaostatka. Bit će puno zamki u ovoj ligi, bit će puno stresa, nećemo ni mi ni oni (konkurencija) pobijediti sve, ali ako se dobro zaletimo onda smo na dobrom putu. Najmanje što se očekuje od ovog kluba je da igramo Europu, ako ne uđemo u Europu onda nas treba sve biti sramota, prvo mene, pa ostale. Za one druge stvari postoje i drugi faktori", zaključio je Željko Petrović.

Petrović je radio posvuda i kaže da je vidio svašta. Živio je u Bagdadu, radio u klubovima u kojima je, kaže, raciju pravila policija, ali sada dolazi u ligu u kojoj može biti spreman na svašta. Uostalom, sadašnji trener Dinama Sergej Jakirović u svojoj drugoj sezoni u Zrinjskom postavio je visoke standarde, ali se zaboravlja da je i on u toj ligi znao pogubiti živce, pa se doslovno i potući, kao 2022. u Trebinju.

"Trener treba biti lider, ali i lider je čovjek, nekad izađe iz svojih okvira. Sergej je prvu sezonu završio kao peti, ali u njemu su ljudi koji vode klub vidjeli nešto i zadržali ga i to im se isplatilo. I to mi je prvo upalo u oči, dalje nisam ni gledao. Sam Sergej mi je rekao da se držim tih ljudi u klubu, da ono što oni kažu, da tako bude, da budem kakav jesam i bit će sve u redu. I to me je dodatno “gurnulo” u Zrinjski"

Bivši nogometaš podgoričke Budućnosti i zagrebačkog Dinama u nekoliko intervjua isticao je kako mu je kratka epizoda u Dinamu, taman pred raspad bivše države, možda i najljepša u karijeri.

"Kada sam došao u Dinamo tadašnja zagrebačka elita vodila je klub. Kakva je to gospoština bila, kakav grad… Odmah me dočekao Davor Šuker s kojim sam stalno provodio vrijeme, pa veličina poput Bobana. Tadašnji trener, nakon Kužea, bio je Vlatko Marković, koji je dimenzija za sebe, a u klubu Zorislav Srebrić, ljudska gromada, s kojim sam i dan danas svaki mjesec dvaput u kontaktu, iako sam 1990. došao u Dinamo. Tih godina posebno me volio Tomo Židak, Messi novinarstva, koji me stalno spominjao u kolumnama, a tih godina kada izađeš u Sportskim novostima znaš da vrijediš. I Vlatko Marković me obožavao, ali nije htio pokazati. Znam da je stalno Židaku spočitavao da me ne hvali, da ne “poletim” previše.

Petrović je u 40 godina dugoj igračkoj i trenerskoj karijeri igrao ili surađivao s mnogim velikanima. S najviše biranih riječi govori o Dicku Advocaatu, za kojeg kaže da mu je “drugi otac”, a ako mu je Advocaat “otac” onda je Davor Šuker poput brata.

"Šuker mi je dio obitelji, kada smo obojica otišli u Sevillu moja žena kuhala je za obojicu, a u Osijeku ili Zagrebu kod njegovih sam stotinu puta ručao. S Bobanom i Prosinečkim uvijek rado sjednem i naravno da njihove uspjehe doživljavam kao svoje. Ali uvijek kada dođem u HNS uvijek u šali kažem da sklone od mene te zlatne kopačke, srebrne lopte, medalje, pehare... Ne volim ih vidjeti, rastu mi zazubice - smije se Petrović. 

Željko Petrović bio je standardan prvotimac momčadi tadašnje SR Jugoslavije koja je igrala Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. i koja je nesretno ispala od “njegove” Nizozemske. No, iz tog razdoblja postoje zapisi da je navodno dobivao prijetnje jer je netko tada plasirao priču da je na početku devedesetih bio spreman zaigrati za Hrvatsku, a u to ratno i poratno vrijeme takve priče bile su jako opasne.

"Ne volim o tome govoriti, jer dva-tri čovjeka iz te priče više nisu među živima. Dinamu sam dao posljednji atom snage, ali isto kao i u ostalim klubovima. Možda zvuči arogantno, ali ne sjećam se da sam imao lošu utakmicu na Maksimiru. Kako odigrati loše kada vidiš pune tribine? Zato mi je Dinamo draga uspomena i uvijek sam govorio da mi je bilo najljepše i opet ću to govoriti. Pljuvali su me tada zbog toga. A svatko je igrao za svoje zemlje, pa neće netko odavde igrati za Palestinu. Ne razumijem ljude kojima je to sporno. I naravno da mi je uspjeh Hrvatske drag kao da je moj. 

Petrovićeva trenerska karijera:

Boavista

RKC

HSV (pomoćnik)

West Ham (pomoćnik)

Urawa Red Diamonds

Anži (pomoćnik)

Al-Shaab

Srbija (pomoćnik)

Sunderland (pomoćnik)

Den Haag

Utrecht (pomoćnik)

Botev Plovdiv

Badak Lampung

Inter Zaprešić

Feyenoord (pomoćnik)

Willem II

Irak

Zrinjski Mostar