Nasilje na stadionima: Nema sigurnosti, a BiH šalje lošu poruku

U subotu su na utakmicama zabilježena tri incidenta, i to su samo oni koji su eksponirani. U Bihaću nakon završetka utakmice vratar Novog Travnika nasrnuo je na suca i u stilu Anthonyja Joshue, boksačkog prvaka, nokautirao ga.

U Mostaru, trener Sarajeva Husref Musemić provocira navijače Zrinjskog. Ovi ga gađaju raznim predmetima, pri čemu je nastradao njegov pomoćnik. Istog dana u Kaknju pomoćni sudac, budući da navijači nisu uspjeli doći do glavnog, također je zasut raznim predmetima. Utakmica je prekinuta.

I nedjelja je donijela nastavak huliganstva. Na Grbavici navijači Željezničara utakmicu počinju skandiranjem, bacaju baklje na teren, a onda i masovna tučnjava među navijačima. U Tuzli navijači Slobode upadaju na stadion, vrijeđaju svog igrača Pericu Ivetića, a druga skupina nasrće na VIP ložu stadiona Tušanj kako bi se obračunala s predstavnicima NK Široki Brijeg.

Srećom, ne uspijevaju prijeći ogradu pa su pljuvali na malobrojne goste iz Širokog. Nema sigurnosti - Žao mi je što sa svojim djetetom ne mogu otići na utakmicu. Nakon svega što sam vidio, ne želim riskirati njegovu sigurnost, a ni meni je više nitko ne može jamčiti, pa sumnjam da ću i sam više ići. Kakva država, takav i nogomet, kao i sve drugo.

Dok svijet i naši susjedi na utakmicama slave uspjehe, kod nas stadion služi kao poligon za vojnu obuku - kaže nam jedan "nogometni fan" u Sarajevu koji je svjedočio nemilim scenama na Grbavici. Psiholog Marko Romić ističe kako slučaj možemo promatrati kroz više prizmi.

- Živimo bez dovoljno mogućnosti za kvalitetan i zdrav život, a, nažalost, i za kvalitetno provođenje vremena, stoga pojedinima ovakvi događaji dođu kao jedino područje gdje mogu doći do izražaja i onda pojedinci okrenu sav fokus na sebe, ne na utakmicu. To su uglavnom mladi ljudi, nemaju aktivnosti, prepušteni su sami sebi i onda često pod utjecajem alkohola izazovu incidente - kaže Romić.

Fokus nije utakmica

- Također, kao jedan od razloga naveo bih odsutnost kvalitetnih reakcija mjerodavnih institucija. Tu mislim na ljude koji bi trebali raditi na javnom redu i miru, ali i one iz ostalih institucija koje bi trebale sankcionirati prekršitelje - govori Romić.

U BiH je ozračje uzavrelo, a prošlost nas uči da su na nogometnim utakmicama počinjali i ratovi. Jasno je da Margaret Thatcher u BiH ne postoji i teško da će je u doglednom vremenu biti, ali tadašnje scene s nogometnih igrališta su i na samo sjećanje jezive.

Sada u BiH u kaosu svega što se događa, kako se gaze prava naroda, pojedinca i nema nikakve zaštite i sankcija, to se prenijelo i na stadione. Ne preostaje ništa drugo nego apelirati na prave navijače da budu glas razuma.