Miš, Zvone, Jula… proslavili mali grad više od čuvene škije
Za vatrene je igrao 59 puta. Jerko će karijeru nastaviti kao trener u omladinskom pogonu plavih. Njegov slučaj i nedavni turnir u grudama u spomen na poznate grudske trenere bio nam je povod za ovu priču, piše Večernji list BiH.
NK Bekija utemeljena 1959. godine
Kad su mi u redakciji za domaću zadaću dali napraviti "renking" pet "naj - naj" nogometaša, trenera, ili to oboje poniklih u Grudama, ili podrijetlom iz grudske općine, znao sam da sam dobio u ruke vreli, vreli krumpir. Grude su se prvi put na nogometnoj karti pojavile 1959. godine kada je utemeljena NK Bekija.
Od tada do danas pojavio se dugi niz nogometaša od imena. Neki od njih poznati na cijeloj kugli zemaljskoj, neki su znani kao hrvatski reprezentativci, neki čuveni kao treneri ili važni i kao nogometaši i učitelji. Sve je počelo od Željka Želje Ćorluke, koji se 70-ih godina prošlog stoljeća afirmirao u popularnom drugoligašu Zagrebački plavi, još više u tada jakom konjičkom Igmanu s kojim je došao na prag Prve lige bivše države.
I Bekija je jedno vrijeme "harala" travnjacima i lešnatim igralištima Hercegovine. Iz sjajne generacije nogometaša Bekije, redom nogometnih boema i romantičara, posebice se isticao pokojni Zdravko Jurčić Miš, igrački i trenerski fanatik, koji je 24 sata živio za nogomet i živio nogomet.
Miš je bio neshvaćeni osobenjak originalnih ideja, koji je otkrio i mukotrpnim radom "oblikovao" niz igrača - reprezentativaca (braća Dražen i Zvonimir Boban, Mario Cvitanović, braća Dario i Josip Šimić, Kruno Jurčić, Ivica Landeka, Mate Dragičević).
Pripadaju mu velike zasluge za brončano odličje hrvatske reprezentacije na SP 1998. u Francuskoj jer je bio jedan od članova stručnoga stožera Ćire Blaževića. Kruno Jurčić jedan je od onih Ćirinih "sinova", koje je Miš trenirao i "usadio" im takve radne navike da bi mu pozavidjeli najstroži pruski časnici.
Kruno je bio nezamjenjiva karika u momčadi vatrenih u Ćirinoj eri, a nakon završetka igračke karijere (Dinamo, Istra, Inter Zaprešić, Istra, Slaven Belupo, belgijski Beveren, talijanski Torino i Sampdoria), bio je uspješan kao trener (Istra, Slaven Belupo, Lokomotiva, tri puta Dinamo, turski i arapski klubovi).
Nakon Ćire Blaževića (šest trofeja u prvenstvu i Kupu), Kruno je s pet najuspješniji Dinamov trener u povijesti.
Što tek reći o Zvonimiru Bobanu, kojega uz Gruđane svojataju i Imoćani?
Najbolje ništa, ta svi sve znamo. Kapetan vatrenih jedna je od Dinamovih najvrjednijih ikona u klupskoj povijesti. Zvone se pamti po nogometnom umijeću, ali i po sceni iz Maksimira s neodigrane utakmice Dinamo - Crvena zvezda 13. svibnja 1990, kad je, braneći od "pendreka" suigrača Vjeku Škrinjara, "lavljim skokom na milicajca počeo rušiti Jugoslaviju". Danas je Zvone jedan od važnijih ljudi u FIFA-i.
Dario Šimić Gruđanin je po korijenima iz sela Alagovca, odakle mu je djed. Dario je, kao Kruno i Zvone, Mišov "đak". Jula je bio veliki talent Bio je zvijezda Dinama i obaju milanskih klubova (s Milanom je europski prvak), kasnije igrao i za Monaco. Prvi je hrvatski nogometaš koji je odigrao 100 utakmica za vatrene... Četiri "naj" Gruđanina u svijetu nogometa nekako sam odabrao, ali petoga nije lako naći jer konkurencija je "strava".
U glavi mi se ipak najviše "motalo" ime Ante Šimića Jule, uz Miša najboljega igrača izvan prvoligaške i reprezentativne scene kojega pamtim. Pitao sam Gruđane iz svijeta nogometa griješim li, ali su se složili kako je Juli mjesto negdje u vrhu liste. Jedan njegov bivši suigrač rekao je sljedeće:
- Jula nije igrao ni u reprezentaciji, ni i Europi ni nigdje na velikim pozornicama. Ali znala ga je cijela Hercegovina i Dalmacija. Pratio ga je i Hajduk te pozvao u Split, ali Julu je pogodila "pegula" - slomio je nogu! Umjesto njega došao je Julin vršnjak i susjed s druge strane bekijskih livada - Ivan Iko Buljan.
Da nije, vjerojatno bi Jula postao ljubimac Torcide. Umjesto toga, nakon liječenja ozljede, Jula je iz Bekije prešao na Pecaru i tresao mreže protivnika Mladosti. Jednom je prozorskom Makljenu "sprašio" pet komada, a onda je sudac dosudio jedanaesterac za Mladost.
Julu su suigrači jedva nagovorili da izvede "elver". On to nije volio, niti je (osam tada) ikada pucao jedanaesterce. Kad govorimo o grudskom nogometu, možda smo priču mogli nazvati "grudska braća nogometaši".
Takvih ima dosta, neke ćemo spomenuti: Zvonimir i Dražen Boban, Kruno i Dražen Jurčić, Mario i Vladimir Ćutuk, Dario i Josip Šimić... Ima ih još, a danas su najpoznatiji Mirko i Mateo Marić.
Mirko je u Osijeku "prva violina", s 18 pogodaka drugi strijelac 1. HNL. Mateo (mladi reprezentativac BiH) zabio je za Široki tri pogotka. Punih 15 godina s mladima u Maksimiru radi Jozo Bandić, koji je prije toga trenirao kadete i juniore Hrvatskoga dragovoljca, još prije igrao u malim klubovima u Hercegovini.
Bandić je bratić Milana Bandića, ali nam je zanimljiv po tomu što su više ili manje kroz njegove trenerske ruke prošli: Modrić, Ćorluka, Vrsaljko, Lovren, Jedvaj, Šimunović, Badelj, Sosa, Moro, Šemper, Kramarić. Halilović, Kovačić, Ćorić, Marin, Ćuže...
Majicu Bekije (danas Grude) i drugih klubova nosili su i još nose igrači ponikli u Grudama, došli u Grude "sa strane" ili imaju samo grudsko podrijetlo. Sve da hoćemo, nemamo mjesta sve ih spomenuti, neke hoćemo, ne vodeći računa o vremenu kad su igrali: Srećko Vlašić, Rafael Jurčić, Zoran Tica, Marin Ćorluka, Slavko Zadro Ćakela, Dragutin Ćorluka Tuso, Mladen Ćorluka Mađar (više od 800 nastupa! Stjepan Boban, Marko Boban, Slobodan Boban, Nedo Tomas, Dinko Dine Vranješ, Vjeko Palac Koda, Mate Šimić Plija, Božo Kovačić, Žarko Skoko, Marinko Mikulić Ćipukić, Marko Kvesić, Stipe Andrijašević, Ivan Leko, Florijan Zucić, Ivica Gvozden, Mario Marušić, Dinko Trebotić, Tomislav Bušić, Mario Mikulić, Josip Ćorluka...
Vezani članci