MATEO MIOČEVIĆ Baveći se sportom stekao sam puno prijatelja, za Mostar me vežu lijepe uspomene

Mladi i talentirani ljudi iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske dolaze studirati u Mostar i tako ovaj grad dodatno obogaćuju. Jedan od njih je zasigurno Mateo Miočević iz Drvara koji je završio Pravni fakultet na mostarskom Sveučilištu i dugogodišnji je vratar Kamešnice iz Podhuma.

U razgovoru za hercegovina.info Mateo govori o studentskim danima u Mostaru, vratarskoj karijeri, životu u Drvaru i perspektivama za budućnost.

I ove sezone nosiš dres Kamešnice iz Podhuma, jesu li počele pripreme za nastavak sezone u Drugoj ligi FBiH, skupina jug i kakve su ambicije kluba?

Nastavljam braniti boje NK Kamešnice i u proljetnom dijelu sezone. Branim za Kamešnicu nepune četiri sezone i nadam se još velikom broju odigranih utakmica za ovaj klub. Iako smo ostali bez trenera koji je kao i mnogo mladih morao otići iz BiH u potrazi za boljom i sigurnijom budućnosti, ljudi iz Uprave su se brzo organizirali i našli mu zamjenu pa smo i mi počeli s pripremama prije par dana. NK Kamešnica je stabilan drugoligaš zahvaljujući određenom broju ljudi koji vole ovaj klub i brinu se za njega, te imaju vrlo zdrav i korektan odnos sa igračima. Ambicije u drugom dijelu sezone su da se približimo gornjem dijelu ljestvice.

Tri godine si među najboljim vratarima u Ligi, je li bilo ponuda za promjenu sredine, odlazak u veći rang natjecanja?

Neskromno mi je govoriti o tome da sam među najboljima u Ligi jer ova Liga ima dosta dobrih, talentiranih i perspektivnih vratara. Mogu samo reći da sam se uvijek trudio biti bolji nego što jesam i napredovati, održavati fizičku kondiciju, a dobar dio vratarskih vještina na velikom golu stekao sam u Mostarskoj školi golmana čiji sam član bio četiri godine. Nekih konkretnih i formalnih ponuda nije bilo, više su to bile neformalne priče i neformalni razgovori. Za natjecanje u većem rangu treba puno više odricanja, truda i rada što meni obveze na fakultetu nisu dozvoljavale, jer mi je škola bila prioritet.

Tvoji vratarski počeci vezani su za Borac iz Drvara, kako je došlo do tvog angažmana u Kamešnici?

Skoro čitav svoj život živim u Drvaru. Ovdje sam proveo djetinjstvo i odrastao, te stekao veliki broj prijatelja prvenstveno kroz nogomet i treniranje u lokalnom klubu FK Borac koji ima prelijep sportski kompleks (glavni i pomoćni nogometni tereni, atletsku stazu, rukometno igralište, dva košarkaška, četiri teniska terena, tri bazena) kojeg se ne bi postidio ni jedan premijerligaš BiH, a koji nažalost trenutno propada. U ovom klubu sam naučio prve vratarske pokrete i zavolio ovaj sport. Nakon odlaska na studij u Mostar, upoznao par prijatelja iz Livna, točnije Podhuma. Preko njih, te uz još neke preporuke iz Drvara počeo sam igrati za Kamešnicu.

Tijekom studiranja u Mostaru bio si i najbolji vratar na studentskim turnirima. Kakve te uspomene vežu za grad na Neretvi?

Četiri godine sam branio boje Pravnog fakulteta na studentskim turnirima i ligama. Dva puta sam bio biran za vratara natjecanja, a zanimljivo je da smo igrali četiri finala i da ni jedno nismo uspjeli pobijediti. Vještine branjenja na malom golu stekao sam kroz treninge i igrajući Premier futsal ligu za MNK Seljak iz Livna gdje sam također stekao dosta prijatelja. Za Mostar me vežu sve lijepe uspomene, osim učenja i ispita. Mostar je grad veoma zanimljiv i sadržajan za nas mlade jer nudi veliki broj sportskih aktivnosti, prepun je ambicioznih i mladih ljudi, te nudi dobar noćni život. U Mostaru sam upoznao djevojku, te dosta jako dobrih prijatelja s kojima sam trenutno u kontaktu.

Završio si Pravni fakultet i stekao zvanje diplomirani pravnik. Jesi li već počeo raditi u struci, ili još čekaš na zaposlenje kao i mnogi mladi i obrazovani u BiH?

Pravni fakultet sam završio prošle godine i stekao zvanje magistar prava. Ne radim u struci, još uvijek čekam da se ukaže prilika da odradim pripravnički staž.

Nakon završetka studija vratio si se u Drvar. Kakav je život danas u ovom gradu, koliko je primjetan odlazak mladih?

Vratio sam se u Drvar jer mi tu žive roditelji, imam dosta prijatelja s kojima sam odrastao i to me veže za ovaj grad. Za mene osobno život u Drvaru nije loš. Nije loš iz razloga jer uvijek nađem sebi neku zanimaciju, prvenstveno kroz sport. Vodim mlađe kategorije FK Borac, odrađujem treninge s njima. Treniram sa otprilike 40-ak djece što i nije malen broj. Gledajući općenito, dosta mladih odlazi iz Drvara, populacija je velikom većinom starija. Problem je i zdravstvo. Za ozbiljnije zdravstvene probleme ljudi moraju ići do Livna ili Banja Luke, što je npr. 2 sata vožnje iz Drvara. Još jedan problem je i taj što nemamo čestih autobusnih linija, pa to predstavlja veliki problem za ljude bez vlastitog auta. Izolirani smo dosta. To predstavlja problem i za studente iz Drvara koji studiraju u Mostaru. Do Livna se moramo voziti 100 kilometara kako bi sjeli na bus za Mostar.

Vidiš li svoju budućnost u BiH, ili ćeš svoj život graditi u inozemstvu?

Za sad, svoju skoriju budućnost vidim u BiH i nemam namjeru ići nigdje vani. Završio sam fakultet, nadam se zaposlenju u svojoj struci. Ako baš ne budem imao izbora, ni odlazak vani nije isključena opcija.