Ivan Božić: Nadam se kako ću odigrati barem jednu sezonu pred svojim Ultrasima
Narodna Republika Kina, najmnogoljudnija država svijeta, zemlja strahovitih kontrasta i od nedavno izuzetno poželjno nogometno odredište. Nakon kratkotrajnih epizoda Nicolasa Anelke i Didera Drogbe, koji su definitivno skrenuli medijsku pažnju na tamošnju ligu, skrasili su se u Kini Frédéric Kanouté, Guillaume Hoarau, Darío Conca, Lucas Barrios, Seydou Keita, Yakubu, bivši Dinamovac Eddy Bosnar, Brazilci Edu i odnedavno Vagner Love...
Trenersko umijeće na kineskim nogometnim travnjacima prezentiraju i prenose njuške poput Radomira Antića, Marcella Lippija ili Sven-Görana Erikssona.
Prva kineska nogometna liga pravi je mali raj za igrače sa svih strana svijeta, naravno, prije svega financijski, zna to dobro i Ćiro Blažević. S obzirom na uvjete u Hrvatskoj, ali i dobrom dijelu ostalih europskih klubova, mnogim igračima privlačna je i tamošnja Druga liga, a u jednom od njih, Guizhou Zhichengom, skrasio se i hrvatski nogometaš, Mostarac, Ivan Božić, koji je svojim igrama kao vođa na terenu i zaslužio kapetansku traku.
"Šibenik je moj klub, gdje sam doživio svoje najljepše nogometne uspjehe. Igrao sam u Europi, finale Kupa, sjećam s ei ulaska u prvu ligu i još jako puno, puno lijepih stvari, ali ovo što se tamo događa nije za povjerovati. Imam još potraživanja, ali klub nisam nikada tužio. Ako ikada dođu do novaca obećali su da će me isplatiti, kao i sve ostale, jer što mi vrijedi da sam ih tužio kada te novce ne mogu dobiti.
Ali, gore od toga mi je što su meni, kao i ostalim igračima napravili i porezni dug koji sam morao ja platiti, tako da je to na kraju duplo dugovanje. No, što je tu je, život je valjda tako htio, a mi koji volimo taj klub dali bi još i svoje novce kako bi se spasio i vratio u prvu ligu gdje mu je i mjesto."
Božić je rođen u studenome 1983. godine, svoju nogometnu karijeru započeo je u Zrinjskom, ali je još kao 16-godišnjak napustio Mostar i zaputio se u Belgiju u Harelbeke, gdje je razvijao svoj nogometni potencijal. Nakon stečaja kluba stigao je u Hrvatsku, u Šibenik gdje je nakon uspješne četiri godine ponovno napravio transfer, ovog puta u Beveren. Problemi s ozljedom natjerali su ga da nakon godinu i pol dana ponovno potraži angažman u Hrvatskoj, preko Rijeke i europskih nastupa opet je završio u Šibeniku, s kojim je igrao finale Kupa i kvalifikacije za Kup Uefa. Posljednju polusezonu prije odlaska u Kinu proveo je u Hrvatskom dragovoljcu, gdje je u šest mjeseci svojim igrama i postignutim golovima otvorio put prema kineskom tržištu.
"Guizhou Zhicheng je klub koji je prošle godine ušao iz treće u drugu ligu. Imaju izuzetno ambicioznog, bogatog predsjednika koji obožava nogomet, ali zbog ostalih obveza malo vremena provodi u klubu. Tako da drugi ljudi koji upravljaju nisu na njegovoj razini, samo gledaju svoj interes, u problemima smo te se sada borimo za opstanak," pojasnio je aktualnu situaciju u klubu, koji je trenutno samo jedan bod iznad zone ispadanja.
"Uloženi su veliki novci za drugu ligu, ali problem je što nisu dovedeni ostali kineski kvalitetniji nogometaši, jer su sve to trećeligaški igrači. Sada smo se za završnicu ipak pojačali, stigao je poznati i renomirani nizozemski nogometni stručnjak Arie Schans te reprezentativca Hondurasa, napadača Carlosa Costlyja. mislim kako će biti lakše nego u prvom dijelu sezone," nada se Božić, koji je preuzeo i kapetansku traku u svom klubu, što definitivno nije mala stvar, bilo gdje u svijetu, pogotovo za stranca u Kini.
Nemoguće je sve opisati riječima
"Kapetan sam ekipe i to je čast u Kini jer vrlo teško prihvate stranca, a još kada dobije kapetansku traku to je stvarno velika stvar. Igram na poziciji polušpice tako da mi učinak nije kao prošle godine. Sada imam više asistencija, a manje postignutih pogodaka. Sveukupno sam zadovoljan, izgradio sam ime u drugoj kineskoj ligi, što također nije mala stvar jer i ovdje ima kvalitetnih trenera i igrača," naglasio je.
Naravno, prilagodba na potpuno drugačiji način života i kulturu sigurno nije u početku bila lagana, ali Božić se ipak s vremenom priviknuo na Kinu: "Klub je smješten u gradu Guiyangu, koji ima gotovo pet milijuna stanovnika. Nije nešto spektakularan po ljepoti, ali što se može. Poznat je po vinu i u blizini je jedan od najvećih vodopada u ovom dijelu svijeta."
O Hrvatskom dragovoljcu."Naravno kako pratim situaciju u bivšem klubu, u kontaktu sam sa svima, od predsjednika Perkovića pa do ekonoma Bakija s kojim sam proveo prekrasnih šest mjeseci, i to se ne zaboravlja. Baš prije mjesec dana sam klubu darovao 20 lopti i uvijek ću pomoći tom klubu, želim im puno sreće i ostanak u prvoligaškom društvu jer mislim kako im je tamo i mjesto. Čvrsto se nadam i vjerujem u to."
"Kinezi su kao narod jako teški i čudni i onaj tko nije bio tamo teško može to razumjeti. Ima bizarnih stvari od spavanja na ulici po pločniku usred bijela dana, jer su umorni od posla, a nemaju gdje prespavati pa sve do 'sitnica' od pljuvanja po cesti i podrigivanja, što me nevjerojatno nervira. Odlazi se iz krajnosti u krajnost pa ima i vrhunskih stvari poput hotela, modernih ali i povijesnih zgrada i prirodnih ljepota kakvih nema nigdje na svijetu. Nemoguće je sve to riječima opisati."
Veliki problem su i brojna putovanja, pogotovo kada se zna o kakvom se ogromno teritoriju radi: "Putovanja najteže podnosim jer se svaka dva tjedna ide na gostovanje, a to je minimalno dva i pol sata leta avionom, uz velike razlike u temperaturi i vlagi po gradovima, tako da se na to najteže prilagoditi."
"Što sam duže ovdje ipak mi je sve lakše, a mislim kako je za Kinu najbitnije shvatiti da ono što vidiš i što ti smeta da što prije zaboraviš jer ne možeš promijeniti, jedino tako se može ostati ovdje dulje vremena," ponudio je svoj recept za sve one koje misle navratiti.
Od Srebrenka Posavca, Gorana Tomića i Beseka...
O kineskom drugoligaškom iskustvu kroz posljednjih godinu dana: " Druga liga je baš kao svugdje u svijetu, puno teža za igrati od prve. Imaš lošije suigrače, a svi protivnici idu 200 posto kako bi se dokazali da su za prvoligaško društvo, svi su agresivni i borbeni više nego taktički i tehnički dotjerani. Svaki klub ima nekog od stranaca tako da nije nimalo lagano."
Nije baš da je Božić sam među Kinezima: "Ovdje u drugoj ligi igra i Srebrenko Posavec, bio je do nedavno i Stipe Lapić, ali je napustio Kinu. Tu je Slovenac Rodić, koji je igrao u Portsmouthu prije, a tu su i Goran Tomić i Dražen Besek, koji rade jako dobar posao ovdje i jako su cijenjeni treneri."
...do Lippija i Sven-Görana Erikssona
Kineska Prva liga postala je pravi mamac za velika imena svjetskog nogometa: "U Prvoj ligi dovode se velika nogometna imena i plaćaju se ogromni novci što mogu malo koji klubovi u Europi. Tamo su treneri Marcello Lippi, Sven-Göran Eriksson, igrači poput Lucasa Barriosa pa Seydou Keita ili Fábio Rochemback, koji su svojevremeno igrali u Barceloni."
Život u tuđini puno je lakši uz prijatelje: "Ovdje su i Zlatan Muslimović i Zvjezdan Misimović s kojima se i najviše družim jer njihov prvoligaški klub je tu iz istog grada. Može se reći kako su oni ovdje napravili jako puno, a mislim i kako Balkancima Kina najviše odgovara od svih ovih 'velikih' igrača i trenera što su dolazili ovdje."
Šećer na kraju..."Za kraj uvijek dođe šećer, a to je Zrinjski i moj grad Mostar, gdje se nadam kako ću odigrati barem jednu sezonu, pred svojim Ultrasima s većinom kojih sam i odrastao. To mi je velika neostvarena želja jer sam kao mlad, sa 16 godina, napustio klub i otišao u Europu."
Poznata je situacija u hrvatskom nogometu, a Božić je to iskusio i na svojoj koži. Poštapalica Trbuhom za kruhom najbolje opisuje njegovu odluku o odlasku an drugi kraj svijeta: "Nije se lagano odlučiti za odlazak, ali svi znamo kakva je situacija u HNL-u tako da i nije bilo nekog velikog izbora. Sa primanjima sam prezadovoljan jer takve novčane uvjete malo gdje se mogu dobiti. Malo mi je nezahvalno uopće uspoređivati, ali recimo u Belgiji gdje sam igrao možda dva kluba mogu platiti, a u Hrvatskoj samo Dinamo."
Tko se uspije prilagoditi na kineski način života definitivno može profitirati: "U Prvoj ligi igrači poput Muslimovića i Misimovića zarađuju da je i glupo za pričati. Jedan Darío Conca, Argentinac, ima ovdje deset milijuna eura godišnje, a ove druge zvijezde nemaju manje od tri, četiri milijuna, ovisno gdje igraju."
Božić planira ostati još koju sezonu u Kini, a sve se lakše podnosi uz djevojku, ali i povremene dolaske prijatelja i obitelji: "Nastojat ću ostati u Aziji što je dulje moguće, zbog financija naravno. Nostalgije bude, ali pozovem prijatelje da stignu tu do mene, ovdje mi je i djevojka, roditelji navrate ponekad, a uvelike mi dobro dođe što su Muslimović i Misimović u mom gradu pa nam vrijeme brže prođe."
I jedan savjet za kraj, nogometašima koji misle krenuti put Kine iz prve ruke: "Svakom bih preporučio da dođe u Kinu, tko misli uzeti novac a ne ganjati neku veliku karijeru. Možda za mlađe igrače i nije ovdje, ali čim se uđe u neke godine ovdje je 'rudnik zlata'."
Razgovarao:
Damir Žbulj
Vezani članci