I Hercegovci tuguju za Crnom panterom

Vijest o smrti Eusebia da Silve ražalostila je mnoge ljubitelje nogometa diljem svijeta, pogotovo starije, među kojima nisu rijetki oni koji portugalskog majstora, podrijetlom iz bivše portugalske istočnoafričke kolonije Mozambika. Tamo se ovaj nogometni genije rodio 1942. godine i kao siromašni nadareni dječak bez oca zapažen od stručnjaka iz Benfice i doveden u Lisabon.

Uskoro je postao jedan od najboljih nogometaša na svijetu, za mnoge najbolji, mada je bio suvremenik brazilskog majstora Pelea. Najviše zahvaljujući njemu, Benfica prekinula dominaciju Real Madrida i dva puta osvojila Kup europskih prvaka (1961. i 1962. godine), te još godinama važila za jedan od najjačih klubova na Starom kontinentu. Kada je Portugal 1966. osvojio treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Engleskoj, Crna Pantera, kako su zvali Eusebia bio je najzaslužniji za taj uspjeh, u koji je ugradio 9 pogodaka i bio prvi strijelac prvenstva.

Hercegovačka veza

Autor ovih redaka imao je sreću vidjeti Eusebia uživo. Bilo je to 23. travnja daleke 1970. godine. Hajduk je u povodu otvaranja reflektora na starom stadionu Kod plinare pozvao u goste Benficu uveličati tu feštu. Na betonskim tribinama natiskalo nije bilo mjesta ni za čačkalicu - utakmicu je promatralo oko 30.000 gledatelja. Eusebio i suigrači oduševili su igrom, ali je Hajduk dobro parirao. Za momčad Splićana kao gosti su zaigrali Duško Bajević (Velež), Ilija Petković (OFK Beograd) i Rudi Belin (Dinamo). Završilo je neodlučeno (1:1). Pogodak za Benficu postigao je Tores na dodavanje Eusebia, dok je strijelac za Hajduk bio Belin s 11 metara.

Nama je Eusebio još više zanimljiv kao igrač Crven - Bijelo - Plavog Jadrana iz Čikaga (RWB Adria Chicago), poznatog kluba hrvatskih iseljenika, utemeljenog još 1959, čiji je vlasnik i danas Marko Lončar iz Donjega Graca kod Širokoga Brijega. Eusebio je krajem 70- ih godina dvije sezone u već poznim igračkim godinama nastupao za Jadran. Marko Lončar, koji često dolazi u rodni kraj, često mi je pričao o njemu. Eusebio je bio omiljen među hrvatskim iseljenicima, s kojima se intenzivno družio i kad je završio nogometnu karijeru. Rado bi s njima i zapjevao, a osobito mu je draga bila pjesma Vila Velebita, koji je naučio napamet. Nakon prestanka igranja, Eusebio se nastanio u Lisabonu, ali Marko je s njim ostao u vezi. Često bi se čuli telefonom, a u nekoliko navrata Marko mu je išao u posjet. Više puta bilo je govora kako će Eusebio Marku uzvratiti posjet i doći u Hercegovinu.

-Pričao sam mu o našem kraju. Želja mu je doći ovdje i sve to vidjeti i obići. Eusebio je veliki vjernik - katolik, pa je osobito zainteresiran doći u Međugorje, pričao mi je Marko.

Volio noćni život

Nažalost, Eusebio nikad nije došao. Marko mi je rekao kako je glavni razlog njegov neobičan način života:

- Eusebio se nikada nije ženio. Živio je sam od mirovine koju mu je dodijelila država kao zaslužnom sportašu. Naime, on kao profesionalac, iako vrhunska svjetska zvijezda nije mnogo zaradio. Svu je zaradu trošio s društvom istim tempom kako je dolazila, najviše u kockarnicama. Njegov način života bio je sljedeći: nakon cjelodnevnog spavanja, budio se tek kad padne noć. Zatim je s prijateljima obilazio lisabonske lokale, osobito kockarnice, a na spavanje odlazio s izlaskom sunca. Te navike naprosto nije želio mijenjati, rekao nam je Marko, kojega smo dobili na telefon u ledom okovanom Chicagu. Marko je bio duboko potresen smrću prijatelja. Susretljivo nam je odmah poslao fotografiju na kojoj su on i Crna pantera prigodom potpisa ugovora za RWB Jadran Chicago.

Večernji list