Huligani Lazija ‘kroje’ novi Interov naslov

 Bobby je bio nemilosrdan, pobijedio je i unesrećio mlađeg brata, a sutradan je njihova majka izjavila: “Danas sam najponosnija majka u Engleskoj!”

Tako fair play doživljavaju u njegovoj domovini, gdje će i princ Charles čekati, kao šesti u redu u ambulanti, nakon što je na utakmici pola slomio ruku. Ni član kraljevske obitelji ne želi privilegije i prijem preko reda. U nogometu taj pojam u Engleskoj ne blijedi, iako su gladijatorski startovi u nogometu sve češći, polomljene noge sve brojnije, a huligani skandiraju kostolomcima i oni su njihovi heroji. Ne Robbie Fowler, koji diže glas za “dokere”, već Martin Taylor, koji je slomio nogu Eduardu da Silvi.

Međutim, ono što su u nedjelju navečer priredili navijači Lazija je ubojstvo fair playa i elementarne sportske etike, onome što je jednom uspostavljeno u Engleskoj kao sveti zakon, zabijen je nož u srce. Navijači Lazija su zaprijetili svojim nogometašima da će im porazbijati automobile ako se usude pobijediti - Inter. A sve u inat omraženim romanistima, kojima bi pobjeda Lazija nad Mourinhom vjerojatno donijela naslov.

Bilo je sumnjivih utakmica, čak i na svjetskim prvenstvima (Austrija - Njemačka, Švedska - Danska, Hrvatska - Portugal), no sve su to, ipak, bile samo - sumnje! Ali ovo u nedjelju navečer je bio otvoreni teror, ucjena, nasilje par excellence. Grupa huligana, kojoj je “mržnja prema romanistima” način života, naredila je svojim igračima da lažiraju utakmicu, inače će im se krvavo osvetiti!

Je li nogomet postao talac ultrasa, radikalnih navijača i bolesnih ideja? Sportske tribine su, osim ulice, još jedina oaza slobodnog demokratskog izraza, tamo vas neće kazniti zbog verbalnog delikta, jer, kada bi Sammir tužio Dinamove navijače “zbog duševnih boli”, bio bi bogat čovjek.

Nažalost, u tom ratu svi su nemoćni: i policija i sudstvo, i predsjednici klubova i igrači. Osim ako nisu drski i prkosni kao golman Muslera i Zarate i imaju “jaja” odigrati meč kao da se bore za prvaka Italije, a ne da su samo obični sparing partner. U mojim očima oni su šampioni fair playa...

Kako se nakon svega osjećao Jose Mourinho? Nakon bezbrojnih komplimenata o najboljem taktičaru nakon Helena Herrere ovo je bila pljuska i njegovu radu, njegovoj nogometnoj vještini, pa i naslovu prvaka, koji su umjesto njega osvojili “huligani Lazija”.

Ne znam bi li trebao biti ponosan i na tu titulu, kao što ima pravo biti ponosan na tri ovogodišnje utakmice: Chelsea i dvije s Barcelonom. Nakon rimske predstave, makar direktno nije kriv, zbog brutalnog ubojstva fair playa, morao se barem zacrvenjeti. Ako u takvom karakteru uopće ima pigmenata...

jutarnji list