Huligan Pero: Bože što smo učinili krivo, gdje smo pogriješili..
Pero ima poznanika čiji tata je privatizirao prije 20 godina neku tvornicu, otpustio radnike, uništio tvornicu, sagradio na terenu zgradu i uzeo milijune. Taj poznanik sa 19 godina dođe kod Pere na piće u novom BMW-u, oko njega zgodne curice. Peru neće ni da pogledaju dok radi i štedi za svoj prvi auto koji će kupit iza ljeta, svog Puntića. A uz to, znaju da ide na utakmice, znaju da je huligan. Pero je prije ljeta htio prodavati neke suvenire na plaži. Rekli su mu da nema slobodnih pozicija. Kad je počelo ljeto vidio je da ima mjesta i da su sve ostale pozicije dobila djeca lokalnih moćnika, političara raznih opcija. Pero se pitao gdje je problem, u činjenici da nije član mladeži ni jedne stranke ili u činjenici da je huligan jer ide na utakmice i prati nogomet, ili možda sve zajedno. Pero je radio na domjenku prije jednog vjenčanja. Ženio se sin lokalnog političara, ispred kuće su gorile baklje, ispred crkve bakljada, pred restoranom bakljada, kum je pucao iz pištolja. Dan kasnije Pero je 100 metara od stadiona upalio baklju i zapjevao sa prijateljima. Okružila ih je policija, polegla na pod i vezala lisicama. Potrpani su u maricu i odvedeni na ispitivanje. Pero je dobio zabranu odlaska na utakmice. Perin klub godišnje odigra oko 50 utakmica na svim natjecanjima. 50 puta godišnje Pero se javi u policiju gdje će biti taj dan. Ako je na poslu u to vrijeme dok on poslužuje goste i štedi za svog polovnog puntića dva policajca ulaze u lokal, on ostavlja tacnu, vadi novčanik i daje osobnu. Par minuta cijeli lokal gleda u konobara i nikom nije ništa jasno, vide tetovažu. Aha, pa to je Huligan Pero. Šefu nije drago što vidi. loše je za posao, sliježe ramenima, Pero jebiga, pokupi papire sutra kod knjigovođe. Pero je ostao bez posla, za sada ništa od polovnog fiata, majka plače slomljena doma, otac utučen, odgojio je sina huligana. Bože gdje smo pogriješili...
Nakon par dana Pero je vidio da u noćnom klubu traže nekoga za skupljanje čaša pa se javio za posao. Za njega malo veći intezitet posla ali ajde barem nešto da radi, da ne moli doma svoje za džeparac. Ionako od svoje 15-e godine nije pitao nikada, svako ljeto zaradi za sebe. Za cigare, za svoje potrebe, za vozački i sada po novom što štedi za svoj prvi auto pa će moći na svako gostovanje. Noćni rad, separei, snobovi, zlatna mladež, gleda svaku večer boce šampanjca u separeima, sinove i kćeri lokalnih moćnika u ekstazama, kolone pred toaletima i kako izlaze napudranih noseva curke koja ga nikad neće niti pogledati. Gleda kokainske orgije nekih novih generacija, gleda ekipu koja oko 4 u jutro odlazi na jahte i u hotele da nastavi svoje seanse, gleda svoje vršnjake kako u mercedesima odvode neke prostitutke. Oko 5 u jutro nakon što su oprali i sredili sve sjeli su on i ekipa na terasu, otvorili svatko po pivicu, prijatelj je izvadio Joint, povukao je svatko 2 dima, mozak na pašu nakon 13 sati rada. Nakon 2 minute rotacije, Pero leži na podu, vezan. "Pero, jebiga dragi, skokni sutra kod knjigovođe po papire". Majka žali, otac slomljen, odgojili sina huligana a sada i narkomana. Da je barem kao druga djeca odrastao, voljeli bi to. Tisuće je pitanja, o Bože gdje smo pogriješili...
Pero zna da ništa od Punta ako ne nađe neki posao što prije. Uletio mu neki posao u robnoj kući, kuhat će kave u nekom fancy kafiću. Majka sretna, otac ponosan, skrasio se sin. Upoznao je Pero djevojku jednu, nakon nekog vremena počela je postavljati pitanja da li je istina da je huligan jer prijateljice joj govore što radi sa njim. Nakon što je umjesto kave s njom rekao da bi radije otišao pogledati prijateljsku utakmicu kluba pošto ima zabranu za službene njegova veza je bila gotova. Majka žali, otac slomljen, sin huligan, sin narkoman, sin ostavljen zbog toga, nijedna ga neće, unuci tko zna kada će i hoće li ikada. Bože gdje smo pogriješili...
Nakon nekog vremena Pero je upoznao novu djevojku. Ivana radi u butiku sa robom preko puta lokala gdje on radi. Ivana prati nogomet i čak ima tetovažu na nozi. Pero je sretan, zabrana još malo pa će isteći, punto je pred kućom. Majka je bila u dućanu, susjeda joj ispričala da je vidila Peru sa nekom istetoviranom droljicom. Ćaća žali, majka nariče, Bože gdje smo pogriješili...
Istekla zabrana, Pero i Ivana u puntu piče na gostovanje. Nije ih pustilo na stadion jer je njegovo ime na nekoj ilegalnoj crnoj listi. Komentator je u prijenosu rekao da mnogo huligana nije pušteno na utakmicu. Sutradan majka pita Pero kako je bilo, on odgovara da ga nisu pustili na stadion, otac povezao 2 i 2, majka žali, otac slomljen, to je to, imaju još jednu potvrdu, sin im je izgubljen slučaj. Bože zašto nama, zašto naš sin, zašto? Gdje smo pogriješili...
Dan kasnije Pero je na poslu cijeli dan a Ivana radi jutarnju samo pa će ona otići pogledati jedan stan koji planiraju uzeti u najam. Sjedi mu otac u kafiću, lista novine, onako od nazad prema naprijed kako ima običaj, priveden je neki političar zbog krađe 100 milijuna,pa ide i vijest o pranju novca u lokalnoj tvornici. Stranica iza donosi vijest o sinu tajkuna koji je bmw-om od 100 000 eura sa 130 km/h proletio kroz crveno i ubio 3 djevojčice. Stranica iza je vijest da su smanjeni obroci u dječjim vrtićima. Malo o pljački kladionice i propucanoj djelatnici stanice za otkup zlata. Vijest iza slike polugolih celebritija, onda malo o nekoj aferi gdje su pronađeni tajni računi nekih političara na kajmanskim otocima. List za listom a srce se steže, što je bliže prvim stranicama. Malo o poskupljenju struje, malo o poskupljenju kruha. Malo o najavi nekoliko desetaka tisuća otkaza. Ne brine ga ništa, pa što on ima s time. Okreće list po list sve do glavne vijesti dana: "Huligani spriječeni" "Grupa navijača izdvojena pred početak" "Divljaci sa crne liste nisu ušli", tu si izjave političara, osvrti ministara, zgražanje javnosti... Zatvara novine, plaća svoju kavu, slomljen odlazi doma, bez riječi ulazi u stan i odlazi u sobu, žena sjedi za stolom, čula je vrata, gleda u onu šalicu kave, šalica gleda u nju... Ne pita muža ništa, zna sve, bilo je na televiziji... Bože gdje smo pogriješili, o Bože...
Vezani članci