HŠK Zrinjski: Poznato ime ne znači da se radi o pojačanju

... ljetnog pojačanja za kojeg je tadašnji trener Dragan Jović kazao da je bio njegova velika želja.

- Istina da je Salčinović bio moja velika želja i drago mi je da je takav igrač pojačao naš klub, govorio je Jović.

Zajedno sa Salčinovićem predstavljen je i Ivan Lendrić, 19-godišnji napadač Hajduka za kojeg je Jović, pak, priznao da je velika nepoznanica, ali da u Zrinjski dolazi na preporuku ljudi iz Splita. Zanimljivo, nekoliko mjeseci kasnije ispostavilo se da se Salčinovićevo dovođenje pokazalo kao promašaj, a Lendrićevo pun pogodak - prvi je sidro digao već nakon pola godine, dok je mladi napadač postao prvi strijelac Premier lige. Ova priča, a takvih ima u svim klubovima, najbolji je pokazatelj koliko je nogomet zanimljiv, odnosno koliko treba biti oprezan u procjenama i očekivanjima od urađenog u prijelaznom roku.

Uvod je s razlogom malo veći, jer je danas jednostavno nemoguće tvrditi hoće li se prinove Zrinjskog iz Druge HNL, Matija Poredski i Ivan Crnov, pokazati kao pojačanja, no isto bismo konstatirali i da se mostarski klub odlučio na dovođenje provjerenih i poznatih imena, jer nas povijest uči da će odgovor na to pitanje dati tek vrijeme, odnosno teren.

Zanimljivo, Zrinjski je kroz povijest puno više koristi imao od igrača koji su u trenutku dovođenja bili neafirmirani, nego od onih koji su se karakterizirali kao "provjereni igrači". Tako su kao "provjereni" Pod Bijeli brijeg stizali Paul Matas, Robert Regvar (2003.), Marko Janjetović, Miljan Pecelj, Predrag Šimić, Anes Čardaklija (2004.), Siniša Mulina (2005.), Bulend Biščević (2006.), Boško Peraica, Jurica Puljiz (2008.), William Tabi, Mate Dragičević (2009.), Fenan Salčinović, Nemanja Stjepanović, Mirza Rizvanović, Suvad Grabus (2010.), Levan Kutalia, Mario Lamešić, Phil Jackson (2011.)..., dok su kao neafirmirani, pak, dolazili Ivica Džidić, Davor Landeka, Luka Modrić, (2003.), Sulejman Smajić, Alvin Karadža, Mislav Karoglan (2004.), Velibor Đurić (2005.), Damir Džidić, Vlado Zadro (2006.), Toni Pezo (2007.), Mateo Sušić, Miomir Vuković (2008.), Pavle Sušić (2009.), Ivan Lendrić (2010.), Lazar Marjanović, Amer Bekić (2011.)...

Naravno, bilo je i puno igrača koji su opravdali očekivanja status pojačanja (Velimir Vidić, Romeo Mitrović, Zoran Rajović, Dušan Kerkez, Staniša Nikolić, Matija Matko, Vernes Selimović, Igor Musa, Krešimir Kordić...), zatim onih donekle afirmiranih koji su dolazili bez puno pompe, a čije se dovođenje kasnije pokazalo kao pun pogodak (Josip Papić, Zajko Zeba, Semjon Milošević, Igor Žuržinov, Mladen Žižović, Danijel Stojanović, Ante Serdarušić...), a bilo je i onih neafirmiranih koji su takvi ostali i nakon kratke avanture u Zrinjskom (Nikica Bule, Boris Tomas, Ronald Miočić, Demir Ramović, Aleksandar Bajić, Goran Jurić, Oliver Tole, Ivan Rezdeušek, Alek Đurić, Marko Rašo, Ozren Perić, Ivan Bubalo, Robert Grbavac...).

Ukratko, pravila nema, tako da se dosadašnji potezi klupskih čelnika ipak mogu karakterizirati kao razumljivi. Naime, dovođenje novih igrača najviše ovisi o dva čimbenika - proračuna i tržišta, a Zrinjskom u prilog ne ide ni jedno ni drugo - proračun je odavno tanak, a i tržište je dosta skromno, što najbolje potvrđuje činjenica da ni ostali klubovi iz vrha nisu pretjerano aktivni ove zime. U prijevodu, provjerena i skupa pojačanja nisu realnost, nego isključivo dobar skauting i nada da će se ti igrači pokazati kao pojačanja...

Ricardo Costa i Gill Barbosa

Znao je Zrinjski "pojačanja" tražiti i u Južnoj Americi te Africi. Tako su 2003. Pod Bijeli brijeg u "paketu" stigli Ricardo Costa i Gill Barbosa od kojih se prvi pokazao kao pravo pojačanje, dok se potonji zadržao samo jednu sezonu u kojoj, iako napadač, nije uspio postići nijedan pogodak. Velikim pojačanjem pokazao se i Senegalac Lamine Diarra, što se ne može reći za dvojicu Ganaca koji su također stigli zajedno, Stanleyja Afedzieja i Princea Bobbyja.

Isti igrač, dvije priče

U zimskom prijelaznom roku 2007. Zrinjski je nakon odlaska odličnog Laminea Diarre u portugalski Beira-Mar ekspresno reagirao i u svoje redove vratio Zoana Rajovića, koji je godinu i pol dana ranije iz Zrinjskog otišao kao prvi strijelac Premier lige i najvažniji igrač mostarskog kluba na putu prema prvom naslovu. No, iako se u Zrinjski vratio u najboljim godinama (27), Rajović nije igrao ni približno dobro kao u sezoni 2004./2005.

Pogađali s "veteranima"

Iako su navijači obično skeptični kada se radi o dovođenju igrača koji su na zalazu karijere, nekoliko je primjera koji potvrđuju opravdanost takvih poteza. Tako je Armando Marenzi u Zrinjski došao s 36 godina, a svejedno je u dvije i pol sezone bio ponajbolji igrač mostarskog kluba. Mario Ivanković imao je 32 godine kada se vratio u Zrinjski, a karijeru je završio s 36, Igor Musa je bio u 35. godini kada je potpisao dvogodišnji ugovor, dok je Samir Duro u Zrinjski došao u 34. godini.

Dnevni list