HŠK Zrinjski: Ljubav što spaja tuge i veselja!

Pola sata prije utakmice, nema redova za kupovinu ulaznica. Prostor ispred stadiona zjapi prazan. Muče te neki privatni problemi, ali sve stavljaš u drugi plan. Petnaestak minuta prije utakmice ulaziš na tribinu, vidiš svoju ekipu. Svi nabrijani.                                          

Igra Zrinjski! 

Osluškuješ rezultate s drugih terena, igrači izlaze na teren. S tribina grmi: "Hoćemo pobjedu!". Kiša ne prestaje padati, ali zato prestaju ulaziti ljudi na stadion. Izgleda da je tih tisuću duša danas tu zbog Zrinjskog. Ostali su..Nije ni važno gdje.                              

Igra Zrinjski!

Ori se pjesma, igračima zapinju svim silama, ali ne ide. Težak je teren, a protivnik čvrst i odlučan u namjeri da ode s gostovanja neporažen. Zadnja je minuta prvog poluvremena. Čist prekršaj na dvadesetak metara od našeg gola. GOL! Gubimo. Umjesto da zavlada muk, s tribina se još jače ori pjesma koja kaže: "I da gubiš svaki dan pjesma bi se čula ne bi prestala!". Sudac označava kraj prvog poluvremena, razmišljaš o tome što ti sve ovo treba. Kisneš, hladno ti je, dereš glasnice, dlanovi su crveni, a lica blijeda zbog rezultata. No, i to ti postaje nebitno. Pogledaš na vrh zapadne tribine i čitaš što grafit kaže. "Zrinjski je život i više od toga". Shvatiš da su svi ti problemi iza tebe, da je vrijeme da podržiš ekipu, da se može doći do preokreta. U tom trenutku službeni spiker javlja da su glavni konkurenti remizirali u međusobnom susretu. Pobjedom idemo na prvo mjesto! Igrači izlaze na teren, pjesma počinje jako kao nikad do sada. Sve ostalo postaje apsolutno nevažno.                                                                                                                        

Igra Zrinjski!

Još trideset minuta do kraja. GOL! Naizgled bezopasan napad donosi nam izjednačenje. Tribine su poludile. Svi skaču, Stajanje poziva Zapad. Gradom se prolama skandiranje: "Zrinjski Mostar". Ulazimo u zadnjih petnaest minuta utakmice. Kiša polagano prestaje, čak i sunce bojažljivo viri između tamnih oblaka. Nastavljaju se napadi našeg tima, ali ne ide. Protivnik igra bunker, izbijaju svaku loptu, zatvaraju prilaze golu. Sa stadiona izlaze nezadovoljnici.

Treća izmjena donosi i taktičke promjene u ekipi, krećemo u potpunu ofanzivu. S tribina se čuje: "Igraj do kraja!". Sunce već počinje sijati svom svojom snagom, a kraj utakmice sve je bliži. Igra se devedeseta minuta. Korner! Sad je i Zapad na nogama. GOOOOOL! Baklje se pale, pjesma se ori, igrači slave s publikom na tribinama. Sudac svira kraj. Igrači slave sa svojim Stajanjem. Ponovno pogledaš u grafit na zapadnoj tribini. Osjetiš olakšanje i nevjerojatan ponos. Ponos jer si dio ljubavi što spaja tuge i veselja, dio zajedništva koji je još jednom urodio plodom..Jer si dio mostarskog Zrinjskog! Već razmišljaš o idućem vikendu i gostovanju. Razmišljaš o tome kako mobilizirati svoje sugrađane, smišljaš parole, praviš plakate. Sve ostalo postaje nevažno.

Igra Zrinjski!

HERCEGOVINA.info