HŠK Zrinjski: Četiri razloga iza rekordne četvrte titule

Vidi originalni članak
Nije to bilo neko iznenađenje s obzirom na način kako se prvenstvo odvijalo od prvog kola, ali koji su glavni razlozi iza tog uspjeha Mostaraca kojeg se uzima zdravo za gotovo? Titula sigurno nije sama od sebe došetala Pod Bijeli brijeg.

Mladost jednostavno nije mogla parirati Zrinjskom. Iako je Premijer liga ove sezone kvalitativno izjednačenija nego prije, razlika se između lidera i momčadi koja je tek nedavno osigurala ostanak itekako vidjela. Najbolji strijelac Plemića Jasmin Mešanović zabio je u Doboju kod Kaknja svoj deseti i jedanaesti pogodak, Nemanja Bilbija zaokružio pobjedu svojim trećim..., prethodno čemu je izborio jedanaesterac. Nije uopće bilo važno što je i prvi pratitelj, Sloboda, na Tušnju (opet) razbio Sarajevo (3:0) - Plemićima je bila dovoljna i pobjeda pa da dva kola prije kraja "zapakiraju" rekordni četvrti naslov prvaka BiH s kojim su iza sebe ostavili Željezničar, koji je u četrnaest sezone zajedničke Premijer lige odnio tri naslova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Leotar, Široki Brijeg, Zrinjski, Široki Brijeg, Sarajevo, Modriča, Zrinjski, Željezničar, Borac, Željezničar, Željezničar, Zrinjski, Sarajevo. Tko je slijedeći? Da ćemo u predstojećem, četrnaestom izdanju Premjier lige dobiti i osmog različitog prvaka, sumnjamo, no daleko od toga da neće biti zanimljivo, napisali smo u najavi ove sezone i zaključili očito..., jer teško da se u bh. nogometu mogao dogoditi Leicester.

Od Sarajeva su zbog novca svi očekivali najviše pa smo ih i mi postavili kao prvog favorita, dok smo Zrinjskom dodijeli start iz prvog reda. Tada smo smatrali da Mostarci prijetnji iz glavnog grada mogu parirati prije svega jer su zadržali su kostur momčadi i usput ga osjetno pojačali, no sada je slika kompletnija..., sada je, iz ove perspektive, jasno da su iza ova uspješne priče bila četiri glavna razloga.

Odlučan stav od samog početka

U Zrinjskom su od prvog dana znali što žele. Nije to bila priča "Europa cilj, a ako se ukaže prilika za nešto više, iskoristit ćemo je". Odlučan stav postavljen je u startu, zapravo još na kraju prošle sezone, kada je u posljednjem kolu izborena Europa.

- Cilj je borba za vrh, jasno, iako će i naši poznati rivali u sezonu ući s istim ambicijama, prije svih Sarajevo, izjavio je po isteku prošlosezonske kampanje izvršni dopredsjednik kluba Danko Šulenta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Taj je stav prenesen na stručni stožer i igrače, čime je sigurno navučen pritisak, ali pritisak nužan da bi Zrinjski kroz cilj prošao prvi. Udareni su na taj način temelji jednom pobjedničkom mentalitetu kojeg je teško bilo poljuljati i u trenucima najvećeg iskušenja..., a takve smo definitivno vidjeli u "ludoj" utakmici sa Sarajevom na otvaranju proljetnog dijela prvenstva, još više u opjevanom srazu sa Širokim na Pecari, koji je u povijest Premijer lige otišao kao jedna od najboljih ikada.

- Pokazali smo karakter. Bilo je tu grešaka, ali i vrhunskih poteza. Navikli smo možda navijače na šokove, ali najvažnije da smo se i protiv Sarajeva i protiv Širokog uspjeli vratiti iz rezultatskog zaostatka, izjavio je tada trener Vinko Marinović.

Zanimljivo, nije se Marinović nakon Pecare složio s našom konstatacijom da je to bila njegova najveća trenerska pobjeda ikada, nego je samo uzvratio "vidjet ćemo".

Pogođena pojačanja

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U redu, šampionski gard na terenu tu je morao biti, ali za to su u Mostaru morali imati i pokriće..., jer blef bi zaista samo izazvao ismijavanje nakon neuspjeha, a to ozbiljnom klubu ne treba. Pokriće se ogledalo u stabilnom rukovodstvu i njegovim odlukama vezanim za teren - iako je Zrinjski sačuvao kostur ekipe, bilo je vrlo, vrlo važno pogoditi s pojačanjima, a to su Pod Bijelim brijegom uspjeli. Nakon prošle sezone Mostar je između ostalih napustio rekorder Velibor Đurić, ali u toj priči više je bilo razloga za emocije nego za paniku...

- Bit će promjena i to puno, a sve u cilju da u novu sezonu uđemo jači nego što smo završili prošlu", izjavio je tada sezone Šulenta.

Obećanje je i ispunio. Zrinjski je vezni red pojačao dvojicom Miloša, Žeravicom i Filipovićem, Goran Zakarić je kao posudba Dinama iz Širokog doveden kao igrač kojeg Zrinjski jednostavno nije želio ispustiti, a ofenziva je ojačana i sa Jasminom Mešanovićem. "Betonsku" obranu pojačao je Neven Laštro, a nakon njega su došli i Ivan Peko koji se na zimskim pripremama ozlijedio i vratar Filip Lončarić, koji je prije siječanjskog prelaska u norveški Tromso "dao ruke" u tri završna kola prvog dijela prvenstva, kada je iz stroja ispao senzacionalni Goran Karačić - definitivno najvrjedniji dragulj u izlogu kluba. Kada su prošle zime Pod Bijelim brijegom uvidjeli da se njihov šampionski plan odvija kako su priželjkivali, svlačionica je dobila još par imena, a ponovno je naglasak bio ne veznom redu koje su osnažili Tomislav Tomić i polivalentni Nemanja Bilbija. Benjamin Čolić je doveden kao reakcija na ozljedu Zvonimira Blaića u pripremama, Kristijan Jajalo da pokrije Lončarićev odlazak. Već širok kadar dodatno je dobio na širini, ali ako želite - ionako slatke muke trenera Marinovića postale su još slađe...

Vjera u Vinka Marinovića

Čelništvo kluba pokazalo se i strpljivim, a ispostavilo se i da je nešto naučilo iz prošle sezone, kada su Zrinjski vodila tri trenera: Branko Karačić, Mišo Krstičević i Vinko Marinović. Potonji se od svog dolaska u ožujku 2015. do dan danas zadržao u Mostaru i sada slavi..., ali nije da je to bio lagan put. Najteže mu je bilo u drugoj polovini rujna prošle godine, kada je Zrinjski u četiri vezane utakmice poražen u Banjoj Luci, ispao na otvaranju Kup kampanje od Sarajeva, kod kuće remizirao s Radnikom i izgubio u Vitezu. Tribine nisu skrivale nezadovoljstvo rezultatima i igrom, a kako to u nogometu biva, prvi na udaru našao se - šef struke.

Uprava je na to reagirala mirno, odbila je uskočiti u trend ove sezone čestih trenerskih smjena.

- Trener je dobio potporu za nastavak rada, s tim da očekujemo da trend poboljšanja igre, koji smo osjetili u Vitezu, moramo i rezultatski potvrditi u nadolazećim susretima, s naglaskom na domaću utakmicu protiv Željezničara i gostujuću protiv Veleža, rekao je tada Šulenta i dodao:

Najbolji lijek za prevazilaženje poteškoća su golovi i pobjede kojima se nadamo i koje očekujemo.

Marinović je to preživio i sa igračima odgovorio sa šest pobjeda u preostalim utakmicama do kraja jeseni - jedina crna mrlja u nizu bio je poraz u Tuzli, ali bio je to poraz na gostovanju kod direktnog, tada vrlo motiviranog rivala u borbi za naslov.

Proljetna konstanta i rekordi

- Naši ciljevi su odavno dobro poznati. Prvi dio sezone smo završili na drugom mjestu, a svi imamo istu želju da na kraju prvi prođemo kroz cilj, rekao je šef struke uoči starta drugog, ispostavilo se rekordnog dijela sezone u kojem je ključna riječ bila konstanta.

Zrinjski je ovog proljeća dao novo značenje konstantno dobrim izdanjima. Na početku sezone pričalo se o prvih osam kola bez primljenog pogotka, što i sada djeluje impresivno, no proljetne brojke ipak su priča za sebe.

Pao je niz rekorda, pa se tako nakon trijumfa u 26. prvenstveno Mostarskom derbiju (28. kolo) pričalo o 46 vezanih utakmica bez poraza kod kuće, što prethodno u Premijer ligi nitko nije napravio. U Doboju kod Kaknja oboren je još jedan apsolutni premijerligaški rekord, jer je Zrinjski uknjižio desetu gostujuću pobjedu sezone, a usput je upisana 20. pobjeda u sezoni s kojom se otišlo na 65 bodova - koliko Plemići u prethodnih trinaest sezona u zajedničkoj Ligi nikada nisu imali. Protiv Mladosti je 19. put ove sezone mreža sačuvana netaknutom, jednom više nego prošle sezone, s 32 gostujuća boda nadmašen je rekordni učinak (31) Sarajeva iz prošle. Da to pretvorimo u jednostavnije brojke, Zrinjski je u jedanaest proljetnih utakmica

osvojio trideset bodova, a nije slavio samo protiv Sarajeva, na Bilinom polju i Grbavici. Jasno, taj se niz, ali i neki od gore navedenih rekorda, u preostaloj utakmici protiv Slobode mogu podići na višu razinu, ali sve i da ne uspije - Zrinjski je već dokazao koliko je dobar.

Četiri ključne utakmice

Bilo je više vrlo, vrlo važnih utakmica, igrači i struka reći će da su to bile sve, ali neke su definitivno ponijele status važnijih. Po našem sudu, prva se u dogodila na Koševu. U kolovozu je Zrinjski upisao prvu pobjedu u derbijima sa klubovima iz vrha, ali još važnije - bila je to pobjeda koja je svim rivalima poručila "tu smo i vrlo smo ozbiljni". Ipak je tada poraženo za bh. prilike bogati Fudbalski klub Sarajevo, tada izraženi favorit za titulu. Pogodak je to kojeg će Aleksandar Radulović sigurno dugo pamtiti. Domaća pobjeda nad drugim sarajevskim pretendentom za pozicije u vrhu, Željezničarom, druga je uskočila u niz najvažnijih utakmica Plemića ove sezone. Došao je taj trijumf u vrlo važnom trenutku, nakon tri vezana susreta bez pobjede (od 9. do 11. kola), a ostvaren je u tipičnom hičkokovskom stilu kojeg Zrinjski gaji već par sezona - Željezničar je do 86. minuti Pod Bijelim brijegom imao 1:0, a onda Ognjen Todorović izjednačio, da bi bukvalno u posljednjim sekundama susreta Miloš Filipović zabio za burno slavlje. Pa ipak, nije to bila ništa u usporedbi s gostovanjem na Pecari u 20. kolu - Široki je Plemiće nakon samo 13. minuta imao na konopcima s 2:0, ali ipak su se vratili i u jednoj muškoj utakmici izborili trijumf koji je neodoljivo podsjetio na veliki preokret iz travnja 2014. Pod Bijelim brijegom. Širokobriježani su žestoko prosvjedovali zbog suđenja, NS BiH je kaznama za službena lica derbija dokazao da su imali razloga za ljutnju, ali povijest će ipak zapisati da je to bio derbi koji će postati folklorom Premijer lige. "Navijači su nas cijelo vrijeme bodrili, nisu prestajali navijati ni kod 2:0 za Široki", rekao je tada Marinović, kojem ćemo kao četvrtu najvažniju utakmicu pripisati proljetno gostovanje na Grbavici. Bilo je očekivano tvrdo, Grbavica je Mostarce dočekala u tipičnom manijakalnom ugođaju na tribinama, ali Zrinjski je ipak uspio - iako je u drugom poluvremenu ozbiljno visio. Nakon tog 27. kola Mostarci su se odvojili na ugodnijih plus četiri, jer je Sloboda na Tušnju šokantno poražena od Drine...

Četiri ključna igrača

Nije lako izabrati najbolje, a posebno listu svesti na simbolična četiri imena koja su najviše doprinijela četvrtoj tituli prvaka, ali svejedno smo pokušali. Goran Karačić na početku je sezone bio samo perspektivni juniorski vratar koji se tek treba dokazati, a priliku je dobio prije nego ju je očekivao - uoči samog starta sezone iskusni Ratko Duković napustio je klub, a u Zrinjskom su imali toliko hrabrosti gol prepustiti tada 18-godišnjem Goranu. Ovaj je uzvratio srčanim partijama, a potez sezone napravio je u 20. kolu na Pecari kada je skinuo penal Ivanu Krstanoviću i popločao put važnoj pobjedi koju nije dočekao na golu..., zbog ozljede je morao iz igre, što je nevoljko napravio. Daniel Graovac je u poslovično čvrstoj obrani dao jako puno. U ovosezonsku je obranu unio čvrstinu iz prošle i konstantno bio na dispoziciji struci, a koliko je dobar dokazao je i poziv Mehmeda Baždarevića u reprezentaciju. Ognjen Todorović u svakom izboru mora ući u uži izbor, a po nama je bio najbolji veznjak Zrinjskog - sedam pogodaka i šest asistencija dovoljno su snažni aduti za takvu tvrdnju. I na kraju - Jasmin Mešanović. Golovi su u nogometu najvažniji, a on ih je u 29 utakmica zabio najviše - jedanaest, četiri više od prvih klupskih pratitelja, Todorovića i Zakarića. Više je ove sezone u Ligi (17) zabio samo prvi topnik Sarajeva Leon Benko, a jednako učinkoviti bili su Haris Dilaver iz Mladosti i neuništivi veteran Širokog, Wagner.

Dnevni list

Vezani članci