Hrvatska, Italija i Španjolska je bila 'skupina smrti'

Piše: Ognjen Naglić - HRT

Skupina B, u kojoj su bile Njemačka, Nizozemska, Danska i Portugal proglašena je za grupu smrti. Sada, nakon polufinalnih utakmica, mirne duše možemo reći da je taj epitet ipak zavrijedila skupna C, gdje su bili Talijani i Španjolci.

I uz njih Hrvatska. I u tom društvu, s najtežim protivnicima naši nisu igrali sporednu ulogu. Naprotiv bili su tu negdje, sasvim blizu, udaljeni možda tek za jednu obranu Casillasa. I za dvije odluke njemačkoga suca Wolfganaga Starka. Dobro smo se ispromašivali, a nešto je i pokradeno, riječi su jednog od najbizarnijih reportera uopće. Ne tvrdim, ali meni je zvučao kao da je stalno pod utjecajem alkohola, imena protivničkih igrača, čak niti kluba u prijenosu najčešće nije spominjao, jednostavno ih uopće nije želio izgovoriti. Pristran i neobjektivan, često je vrijeđao suparnike, ali imao je široku slušateljsku publiku.

Ako Vas zanima zvao se Sloba Novaković, njegovi prijenosi utakmica Partizana mogu se naći na Youtubeu. Dobrano smo se ispromašivali, a nešto je i pokradeno, Ne čini li vam se da ta misao ima tako široku primjenu, nešto na razini one tako popularne iz prošlih vremena: Subjektivne slabosti i objektivne teškoće. Ne samo u utakmici Hrvatska - panjolska. Slično je bilo i na Ukrajina - Engleska i na Rusija - Grčka.

A i na tolikim utakmicama najvišega ranga. Mislim da je nogomet kao igra postao prebrz za fizičke mogućnosti današnjih sudaca. Oni to jednostavno ne mogu pratiti. Nažalost to neće popraviti nikakve pametne lopte, nikakva sofisticirana tehnika. Sve sportske igre s loptom počele su s jednim sucem u polju. Međutim kako je pojedini sport evoluirao broj arbitara se povećavao.

Rukomet ih danas ima dva. Hokej i košarka tri. I to na jedno dvanaest puta manjoj površini od nogometnoga igrališta. Morat ćemo stoga još dugo slušati tu dobro smo se ispromašivali, a nešto je i pokradeno mada bi se ona mogla. pade mi na pamet, primijeniti i na, recimo našu pretvorbu. To vjerojatno ne treba elaborirati, niti posebno pojašnjavati nekim primjerima.

Na tu temu što bi tek rekle stvarno velike zemlje, Rusija ili Ukrajina. Čitava Hrvatska ima manje stanovnika od Kieva. O Moskvi da i ne govorimo. Kako li je samo tamo izgledala pretvorba. Koliko su se oni "ispromašivali" i je'l kod njih samo "nešto" ili " nešto više pokradeno". Neko će reći da je sve ipak stvar sreće. Stvarno naši se nisu osramotili. Odigrali su odlično, bili su blizu. Hrvatska je u Poljskoj u najjačoj skupini prvenstva ostavila odličan dojam, ali nogometnu povijest pišu Talijani i Španjolci. Oni nisu promašivali, a i još važnije, njima nije nešto pokradeno...