Hrvatska ima samo četiri domaća kandidata za trenera

. Potrošili smo sve; i Blaževića i Jozića i Barića i Kranjčara. Josip Kuže je na privremenom radu u Albaniji, a Velimir Zajec živi u osami kao Robinson Crusoe. Kompetentne trenere za izborničku funkciju možete nabrojiti na prste jedne ruke...

Vlatko Marković je već u dva navrata pokušao posegnuti za inozemnim rješenjima, no, svaki put ga je preduhitrila domaća javnost. Prije Cice Kranjčara namjeravao je za nacionalnog trenera instalirati Slovenca Srečka Kataneca, a prije nego što će Bilić postati trener, Marković je bio i u ozbiljnim pregovorima s Giovannijem Trapattonijem, danas vrlo uspješnim irskim izbornikom. Epizoda s Trapattonijem dugo je bila strogo čuvana tajna, izbila je na svijetlo dana, a Marković je priznao, kada je Bilić već bio u velikom zamahu i prepričavala se kao “priča iz davnine”.

Nakon što Biliću iz Rusanove pošalju pištolj na srebrnom tanjuru i ceduljicu “učini to sam”, hoće li Marković ponovo krenuti u inozemni lov, ili će se odlučiti za jednog od četvorice trenera, koji mu trenutno stoje na dispoziciji. Igor Štimac bio bi kompromis, idealno rješenje da se ugasi požar, koji bukti između njega i Markovića. Branko Ivanković je tiha Markovićeva patnja, i on već dulje vrijeme zagovara bivšeg trenera Dinama. Još od dana kada se u Hrvatskom nogometnom savezu, istina, ispod glasa, govorilo da je Bilića trebalo smijeniti “odmah nakon Turske”. Razmišlja li netko možda o Nikoli Jurčeviću? Na Asanovića se ne može računati, on je odlučio u “sljedeći život” krenuti s Bilićem.

Štimac, Ivanković, Zajec, Jurčević. To je lista kandidata, osim ako Marković ne leži na eurima i može si priuštiti inozemno rješenje. No, ozbiljnog trenera teško je nabaviti za manje od milijun eura godišnje. Domaći bi stručnjaci pak sigurno pristali na Bilićevu plaću od 100.000 kuna.

Jutarnji.hr