Džubur: Velež nije više ni mostarski ni hercegovački klub!

...sa dobrim izgledima da već u narednom kolu domaćom pobjedom nad Zvijezdom dospiju na lidersko mjesto.

Međutim od Zvijezde je krenuo totalni pad momčadi koju je tada vodio Demir Hotić. Mostarci su posramljeni sa 1:4, potom ispali iz Kupa u Zenici od Čelika, pa doživjeli još veću katastrofu u Travniku (1:5). Hotić je potom izazvao bespotrebni skandal nepojavljivanjem na tom susretu i na kasnijim treninzima, pa je u negativnoj atmosferi dočekan Željezničar, koji je pobjedom u Vrapčićima produbio agoniju mostarskog kluba. Nakon tog susreta Hotić je odstupio, a na vruću stolicu je zasjeo Adis Obad koji je u svom debiju u Trebinju poražen od slabašnog Leotara (1:2).

Kroz Vrapčiće je protutnjao Široki, što je bio znak za alarm. Momčad je na predposljednjem mjestu, bez trenera golmana, fizotarapeuta, doktora, predsjednika, sportskog direktora, novca. Osim toga i navijači su već dugo u bojkotu. Pogubna klupska politika i katastrofalni odnos prema vlastitom igračkom i trenerskom kadru te omladinskom pogonu doveli su do najveće poslijeratne agonije rođenih. Nekada su u Mostar kao pojačanja dolazili provjereni igrači, poput; Alena Mešanovića, Asima Hrnjića, Aldina Ćenana, Hadisa Zubanovića. Priliku su tada na pravi način dobivali i mladi igrači iz juniorskog pogona, poput Vladavića, Ćorića, braće Škaljić, Kodre, Juge.

Mijenjali su se treneri; od domaćih: Tanovića, Kalajdžića, Tufeka, Karabega, do «gostujućih» Šešlije, Ibrakovića, Hotića, Mitrovića... Direktori i predsjednici mijenjali su se kao na filmskoj traci. Bilo je tek nagovještaja dobrih sezona, ali bi sa prvim težim gostovanjima, nakon što bi se prošla Bradina, takve ambicije padale su u vodu. Rođeni proživljavaju danas najveću poslijeratnu krizu.

Brojni navijači ovih dana se sjećaju Veleža iz perioda kada je na čelu kluba bio prof. Ahmet Džubur, koji je rođene doveo iz Federalne u Premijer ligu.

- U vrijeme kada je moja momčad bila u klubu, a to su Nermin Nikšić, Ćamil Zuhrić i drugi, Velež je igrao dopadljiv nogomet, Vrapčići su bili pretijesni za sve gledatelje, a na gostovanjima nas je pratilo tisuće navijača, a danas se na prste mogu prebrojati oni koji dolaze u Vrapčiće. Da tada nismo uradili tribinu, još bi se sjedilo na daskama - kaže za «San» prof. Džubur.Podsjetio je na ambijent u kojem je radio.

Tada su u klubu bili ljudi koji su živjeli za Velež, a danas se rasprodaje ugled kluba. Danas Velež nije ni mostarski, ni hercegovački. Navijači svojim nedolaskom na utakmice pokazuju šta misle o onima koji su u klubu. Danas, odnosno posljednjih godina uz Velež su samo "bolesnici" za klub.

Džubur proziva i Grad zbog nebrige prema jednom od simbola Hercegovine...Ne može klub egzistirati ako od grada dobije 7.500 maraka mjesečno. To nije ni stotinu tisuća godišnje, a svi drugi i manje renomirani od Veleža od svojih gradova dobiju, šest, sedam puta više. Svi su digli ruke od kluba, koji se nalazi u teškoj krizi. Loše se radilo u svim segmenitima, sa trenerima, sa vlastitim igračima, nema navijača, nema sponzora.

Osvrnuo se još jednom na period kada je sa Nikišićem i Zuhrićem vodio Rođene.

- Pitajte igrače, trenere da li im je kasnila plaća. Toga nije bilo. Radili smo i sa navijačima. Sa svim klubovima smo imali super korektne relacije. U Vrapčiće su klubovi dolazili čistiti kartone, a danas dolaze razgledati grad i odnose bodove. Velež je po svojim talentima bio prepoznatljiv u jugoslovenskoj ligi, a danas kroz klub defiliraju raznorazni anonimusi, koji nemaju nimalo osjećaja prema klubu svijetle tradicije. Džubur misle da dolaze i gori dani ako se nešto radikalno ne promijeni...

- Bojim se da Veležu prijeti pad, ne samo u Federalnu, već i u Drugu ligu. Ovaj pad se mora zaustaviti - izjavio je za "San" Ahmet Džubur, po mnogima jedan od najuspješnijih Veležovih predsjednika.