BRUNO PETKOVIĆ Bogu zahvaljujem za svaki dar i za sve što sam postigao

Bruno Petković dolazi iz vjerničke obitelji – supružnika Jakova i Ruže, a ima brata Mateja i sestru Ivu.

Majka Ruža cijeli je život aktivna u Crkvi, posebno u Caritasu, a to nosi iz svoje obitelji iz Crvenoga Grma kod Ljubuškoga, iz župe sv. Ante s Humca. Ističe da je već jedanaest godina u Zagrebu, a također je aktivna u mjesnom Caritasu svoje župe u zagrebačkoj Dubravi.

O vjeri

“Nikad nisam poopćivao ljude, bez obzira na određeni mentalitet koji se pokušava prikazati kao stereotip. Čini mi se da su na jugu Hrvatske ljudi možda malo opušteniji, u Zagrebu malo uštogljeniji, a Talijani malo sustavno zatvoreni. To je moje mišljenje i doživljaj. Okružio sam se ljudima koji su mi uvijek spremni pomoći, a isto bih tako ja njima uvijek pomogao. Odgojen sam u kršćanskoj obitelji koja je jako pobožna. I ja sam bio ministrant, a moja je majka uvijek sudjelovala u župnoj zajednici, bilo u Caritasu i župnim radionicama ili se na druge načine uključivala u župu. To čini i dandanas. To je naš obiteljski odgoj”, priča Bruno za Glas Koncila.

“Vjerujem u Boga i u to da me on vodi kroz život. Trudim se živjeti po kršćanskim načelima, premda znam i sam da nisam savršen jer nitko nije savršen. Imam svojih mana, ali vjerujem Bogu. Svaki sam dan jako zahvalan Bogu. I kad mi je najgori, najteži dan, jednostavno zahvalim Bogu jer znam da je bilo i gorih dana. Zahvaljujem jer sam imao sreću da mi je Bog podario zdravlje, kao i zdravlje u obitelji. Više zahvaljujem nego što se molim da nešto postignem. Bogu zahvaljujem za svaki dar i za sve što sam postigao, jer Bogu treba zahvaljivati. Imam uza se obitelj i puno rodbine, ljude oko sebe koji mole za mene, a to je meni velika podrška”, kaže o vjeri.

O medijskim izjavama

“Imam formiran karakter i jasna stajališta o svemu, bez obzira o kojoj se temi radilo. Nisam za svađu i nepotrebnu raspravu, ali ne bih nikomu podilazio. Držim do svojih jasnih stajališta i tako idem kroz život. Ne želim da se bilo što pretjerano promijeni na meni zato što sam u medijima, trudim se ostati na zemlji. Imam jako kvalitetne i dobronamjerne osobe oko sebe koje mi pomažu, štoviše ponekad mi naznače u čemu sam pogriješio i to nastojim popraviti. Nastojim biti na zemlji s obje noge. A što će tko reći i pisati, to je njihova stvar!”, ističe.

O hrvatskim braniteljima

“Kao svaka osoba koja živi tu, dajem svoj doprinos, ne busam se u prsa da sam veći Hrvat od susjeda. Volim svoju zemlju i ponosan sam na nju, cijenim je i poštujem. Moj otac je bio hrvatski branitelj, kao i većina moje rodbine, zato braniteljski doprinos iznimno cijenim. Naravno da se često i tu uopćava, a moja je majka najslikovitije to opisala riječima ‘da u svakom žitu ima kukolja’, pa možda su se neki provukli premda nisu imali vojnoga staža. No od toga ne treba praviti priču i prema pojedinom slučaju zaključivati o svemu. Skidam kapu pred hrvatskim braniteljima ili bolje rečeno ‘dižem kapu hrvatskim braniteljima’, jer i moj otac je bio hrvatski branitelj. Sve ih poštujem, od običnoga vojnika do generala. Najveća je vrijednost hrvatskih branitelja bila spremnost dati svoj život za domovinu”, kaže.

O reprezentaciji

“Igrati za Hrvatsku je ponos. Svakomu je dječaku san zaigrati za svoju zemlju, za svoju reprezentaciju. Prvi put kad sam obukao hrvatski dres, to je bio poseban osjećaj, dječački san mi se ispunio. Neopisiv je osjećaj i čast obući hrvatski dres. Još kad sam postigao odlučujući pogodak za svoju reprezentaciju protiv Slovačke, srce i duša bili su mi puni, jer to je moja Hrvatska”, ističe.