BRAT NOGOMETAŠA ZRINJSKOG U Hajduku igrao za siću, do 19. godine nije imao ugovor, a sad vodi Hrvatsku prema finalu

Svaki Mundijal iznjedri poneku novu zvijezdu, malo poznato ime koje se pojavi niotkud i zadivi nogometni svijet. U Brazilu je to bio James Rodrigez, u Rusiji Benamin Pavard, dok ih u Kataru ima toliko da teško svi mogu stati i na prste obje ruke. Najviše ih je, razumije se, u Maroku, počevši od Azedina Unahija, preko Sofijana Amrabata do Selima Amale, ali i Hrvatska, čije pojavljivanje među četiri najbolje reprezentacije više nije toliko iznenađenje u usporedbi s afričkom selekcijom, ima otkriće u svojim redovima. Ime mu je Josip Juranović, piše Mozzart Sport. Ono što mnogi ne znaju jest činjenica da njegov brat Dragan brani boje mostarskog Zrinjskog, a on je također došao iz zagrebačke Dubrave u redove aktualnog bh. prvaka.

Desni bek Celtica briljira tijekom čitavog turnira u Kataru, ali je planetu oduševio tek u utakmici Hrvatske koja je zainteresirala i nogometne zaljubljenike izvan susjedstva– protiv Brazila. Imao je Juranović težak zadatak, oči u oči našao se s Viniciusom Juniorom, jednim od najbržih i najspretnijih krila u ovom trenutku, prije morao pripaziti na česta Neymarova pojavljivanja na lijevom krilu – izazov od kojeg je teško zamisliti veći u današnjem nogometu.

Ipak, obavio ga je gotovo besprijekorno, za 120 minuta nogometa dobio je svih pet duela na zemlji, zabilježio četiri klizeća starta, isto toliko intervencija, sedam puta oduzeo loptu rivalu i pritom, i pored toliko defanzivnih zadataka, dao doprinos u ofenzivi s tri ključna dodavanja, bio miran na lopti (94 posto uspješnih pasova) i onda kada bi Brazilci izvršili presing… Nekadašnji nogometaš Dinama i Hajduka Joško Jeličić mu je poslije briljantog izdanja protiv Brazilaca dao nadimak Kafu iz Dubrave, a komplimente na račun 27-godišnjeg defanzivca sipao je i Jurgen Klinsman.

Menadžeri žele vidjeti duele jedan na jedan. Da vide tko će koga izludjeti. U ovom slučaju, Juranović praktično govori Vinicijusu: 'Ja sam ovdje glavni, ja sam šef'", govorio je Klinsman tijekom četvrtfinalnog okršaja Brazila i Hrvatske.

Bio fizički inferioran

Hrvatska je dugo bila slijepa za Josipov talent. Nije se štoviše ni u zagrebačkim nogometnim krugovima dugo znalo za nogometaša Celtica. S njegovim imenom tamošnja javnost susrela se prije svega osam godina, s tim da Juranović tada nije važio za veliki talent niti se moglo konstatirati da će imati bogzna kakvu karijeru. S 18 ljeta, tada kao nogometaš lokalnog trećeligaša Dubrave, Josip se 2014. prijavio na Project Chance, Nikeov program za najbolje igrače od 18 do 22 godine na prostoru Zagreba koji još nisu "uboli" profesionalni ugovor.

"Josip je bio fizički inferioran u svojim uzrastima, ali se svojim kvalitetom, brzinom, agilnošću i razumijevanjem nogometa isticao. Meni je žao da je imao tako težak put, jer on je cijelu omladinsku karijeru proveo u Dubravi, nisu ga prepoznali ni zagrebački klubovi", prisjeća se bivši trener Dubrave Darko Šantek.

Za većinu prijavljenih bila je to posljednja prilika da nastave jurnjavu za svojim snovima, za ostale pak bolan udarac realnosti da će morati da se pozdrave sa ambicijama. Na trošnom terenu u Zagrebu, u konkurenciji tridesetak dječaka, pred očima tada već reprezentativaca Marija Mandžukića i Matea Kovačića, te tadašnjeg selektora Nika Kovača, nagradu je odnio upravo Juranović. Doduše, nije mu ona bila garancija velikog transfera, već "samo" put u Nikeov kamp u Londonu.

"Očekujem sve najbolje, i ako Bog da, da jednom igram u repki", s osmijehom od uha do uha rekao je Juranović tada.

Do reprezentacije je na kraju stigao, ali je do dresa s državnim grbom morao ići zaobilaznim putem, jer njegova je karijera priča o nevjerojatnom, astronomskom usponu, dokaz da se upornost i istrajnost isplate. Dinamo ga, kao što reče njegov nekadašnji trener Šantek, nije prepoznao, međutim, jest Goran Vučević, tadašnji sportski direktor splitskog Hajduka. Na zimu 2015. godine Juranović je stigao na Poljud kao ofenzivni vezist, prema pojedinim informacijama potpisao stipendijski ugovor na svega 5.000 kuna mjesečno, navodno je ozbiljnu povišicu dobio tek dvije sezone kasnije - a čak je njegov menadžer sam morao pronaći način da Dubravi na ime odštete isplati 50.000 eura pošto u Splitu taj novac nisu imali.

Neuporedivo veća cifra

U Hrvatskoj kažu da je tijekom boravka na Poljudu njegov kvalitet često bio osporavan, njegov značaj omalovažavan, navijači najvećih Hajdukovih rivala rugali su se Splićanima "kako se pojačavaju trećeligaškim" igračima…

"Strašan dečko, strašan karakter. Neopisivo mi je drago zbog njega, da je uspio i pokazao svim momcima koji igraju u drugoj ili trećoj ligi da ne odustaju, jer nikad ne znaš kad će ti se ostvariti. Juranović je imao sreću da je Hajduk tada bio u problemima i da je morao dovoditi igrače iz Dubrave, ali njemu svaka čast", svjedoči za Index.hr Marko Lozo koji je na kratko radio kao trener u Hajduku.

Ipak, Juranović nije mnogo obraćao pažnju, radio je marljivo, prilagođavao se, usput promijenio poziciju, tako vremenom zaradio i kapetansku traku pa pet i pol godina po dolasku u klub, ljeta 2020, iz Hajduka otišao u varšavsku Legiju za svega 400.000 eura. Godinu dana kasnije s etiketom drugog najboljeg asistenta poljske Ekstraklase u Celtic za 3.000.000 eura.

Ove zime ta suma biće neusporedivo veća, sasvim izvjesno napisana s osam cifri. Brojni eksperti za nogometno tržište tvrde kako je poslije izdanja u Kataru na radaru brojnih europskih klubova. Celtic se prije nekoliko dana već osigurao dovođenjem zamjene, svjestan da ga će ga teško zadržati.