Negdje 2000-ih godina je čitlučko Brotnjo haralo nogometom u BIH. Klub predvođen braćom Juričić, napadačem, kasnije i kapetanom Širokog, Nikolom, te Davorom, u nogometnim krugovima dosta poznatijim pod nadimkom "Šojka", osvojio je titulu prvaka države.
U vrijeme tih dešavanja čovjek zbog kojeg je ovaj tekst i pisan, bio je dječačić koji je imao tek tri i pol godine. Upravo on, Nikolin sin, tada nije bio svjestan što će ga sve dočekati na nogometnom putu.
Fascinantna nogometna obitelj
Nikola je bio stasit napadač, izraženog udarca glavom, a koliki je kredibilitet u domaćem prvenstvu imao svjedoči i činjenica da je bio kapetan Širokog 2005.i 2006. godine, kada je Široki uzeo dvije titule u dvije sezone i bio apsolutni lider bh. nogometa.
Davor je ipak ostvario respektabilniju karijeru, nakon statusa trećeg napadača u tada izuzetno jakom Veležu otisnuo se u inozemstvo, prvo u njemački Offenburg, a nakon toga je iskusio jedanaest godina igranja u Grčkom prvenstvu, a kruna svega je bila titula najboljeg stranca lige 1987.godine.
Tadašnja konkurencija u vidu Velimira Zajeca, ili velemajstora kakav je bio Dušan Bajević, govori o tome kakav je igrač stariji Juričić bio. O njegovoj veličini svjedoči i to da se 2000.godine vraća u rodni Čitluk, potpisuje za Brotnjo i u 39.godini prvi puta staje na poziciju stopera, i s Brotnjom osvaja titulu prvaka države.
Iako bi i Nikola i Davor napravila znatno veću karijeru da su rodili nekih dvadeset godina kasnije, to danas ipak nije tema.
Obitelj Juričić svoje nade, opravdano polaže u Luku Juričića, trogodišnjeg dječaka s početka teksta. On je danas mladić od 23 godine, koji iza sebe ima više turbulencija u karijeri nego li većina njegovih 35-godišnjih kolega.
Karijeru započeo u svom Brotnju, nakon toga je njegov potencijal prepoznao mostarski Zrinjski. Tamo je u nekoliko sezona u omladinskom pogonu bio najbolji strijelac, i seli put Širokog Brijega,s kojim je sa svojih 17 godina bio najbolji strijelac juniorske Premijer Lige BIH. Usporedbe radi, njegov kolega iz momčadi, Luka Menalo danas je igrač Ljubljane iz Olimpije pod ugovorom zagrebačkog Dinama.
Ipak, Luka nije imao kako se ispočetka činilo, lagan i uspješan nogometan put. Nakon izvrsne sezone u Širokom Brijegu i velikog interesa brojnih jačih i moćnih klubova iz regije, pucaju mu prednji križni ligamenti, i tu za Juričića počinje velika kalvarija. Nakon duge i teške stanke i oporavka, primoran je ići zaobilaznim putem.
Odlazi u opuzenski Neretvanac, gdje nakon nekoliko odličnih partija vraća povjerenja ljudi iz Širokog Brijeg, iako je u međuvremenu doživio dvije jako teške ozljede koljena.
Tamo se nije dugo zadržao, a nakon te epizode vraća se u Opuzen, i nakon dobrih nastupa u toj polusezoni igrajući za Neretvanac, prelazi u redove ljutog rivala, metkovske Neretve. Tamo u sezoni 2018\2019 dominira u 3.HNL i na poziv Šibenika "seli" u 2.HNL.
Dvadeset jedna utakmica, deset golova, tri asistencije, od kojih je većina bila za sva tri boda , govori puno. Praktički je uveo Šibenik u prvu HNL, da bi mu klub "zahvalio" tako što su mu na njegove molbe da želi ipak nešto bolji ugovor, odgovorili negativno.
Potkraj sezone Šibenik ga se olako odriče, i Juričićev nogometni put nastavlja se u FK Željezničaru. Čitajući ovo, stječe se dojam da je Juričić mijenjao klubove jer nije zadovoljio struku niti u jednom. Upravo suprotno, gdje god je došao, zabijao je i igrao na velikoj razini, ali ga ozljede nažalost nisu zaobilazile. No svaka ga je, čini se, učinila čvršćim i još boljim.
Nije više krhki dječak od tri godine, danas je čovjek, čovjek koji će ako ga zdravlje posluži vrlo vjerojatno i Željezničaru donijeti obilje golova i pobjeda. Ne čudi da ga je jedan prekaljen trener, kakav je Amar Osim, doveo u klub kakav je "Željo".
Mnogi nogometni teoretičari tvrde da su u modernom nogometu poželjniji što niži i brži napadači. Juričić je pak prototip napadača kojeg treba svaka momčad. On mora biti primjer današnjim dječacima koji tek stupaju na nogometne terene, što znači rad, volja i na koncu vjera u dragog Boga.
Na terenu će uvijek dati sto posto od sebe, nećete ga vidjeti da na trenerove naredbe odmahuje rukom, disciplina je ono što ga najviše krasi.
U prvoj utakmici za Željezničar je postigao pogodak. Sigurno je kako će hercegovački napadač tresti mreže u Premijer ligi ove sezone, i možda čak dokazati Širokom i Zrinjskom da su u "svom dvorištu" imali izuzetno kvalitetnog napadača koji je prošao kroz njihove škole. Ukoliko ovog mladog napadača zaobiđu ozljede, sigurno je kako će nastaviti tamo gdje su stali njegov otac i stric.
Vezani članci