Bata Puljić: Malonogometni TATA MATA u štakama- Danas mi baš nešto i 'ne ide' ustao sam se na - lijevu nogu
Božidar Puljić 'Bata' (53) iako bez desne noge sa štakama u rukama odigrao je za svoju momčad sve utakmice korčulanskog turnira, te sa nekoliko malonogometnih 'minijatura' pobrao ovacije na otvorenoj sceni...
'Kako i u svakodnevnom životu previše ne razmišljam o svom fizičkom nedostatku, tako i potpuno neopterećen igram mali nogomet 'rekao nam je'Bata' ravnopravan član u momčadi starih majstora malog nogometa iz najvećeg grada na Neretvi .
Sve prisutne na 'Ferijalnom' fascinirao je snalaženjem sa štakama na terenu, baratanjem loptom, pokretima, brzinom, dodavanjima i udarcima lijevom nogom.
Megi, Sejo, Gogo, Želja, Olja, Vedro, Lubura, Vrcko, Čale i Nono njegova je malonogometna družina. Prihvatila ga je kao ravnopravnog člana svog tima. A kako i ne bi kada je Bata unatoč teškoj nesreći koju je doživio i fizičkom nedostatku pun duha, života, šaljivđija, spreman u svakom trenutku na šalu.
Sa svojom 'škvadrom' već godinama sudjeluje na brojnim malonogometnim turnirima veterana ... Svugdje gdje stigne oduševljava svojim duhom i naravno malonogometnim umijećem. Čak i golgeterskim sposobnostima...
'Posrećilo mi se jednom na turniru u Omišu kada sam postigao čak pet golova' pohvalio nam se ovaj diplomirani pravnik koji je tamo sredinom 90-tih bio aktivni sportski djelatnik i to ni manje ni više nego direktor višestrukog nogometnog prvaka BiH-e HŠK Zrinjski iz Mostara.
'Nismo se tih godina borili za prvaka, ali bila je to jedna sasvim drugačija i ništa manje vrijedna nogometna borba' prisjetio se...
Božidar Puljić u bivšoj državi igrao je rekreativno mali nogomet, imao svoju momčad. Većina tog društva više ne igra, čak ih, kaže nam, upravo on ponekad treba animirati za mali nogomet...A obzirom na okolnosti trebalo bi biti obrnuto...
Ne samo zbog nogometa Bata je itekako zahvalan svojim štakama. Samo godinu dana nakon što je u ratu izgubio nogu opet je (!) kao pripadnik HVO krenuo u rat. Improvizirana štaka spasila mu je život, krhotina od eksplozije potezne mine na sreću se umjesto u njegovo tijelo zabila u drvenu štaku...
Uz mali nogomet 'Bata' obožava ronjenje na dah. Naravno da je za boravka gradu 'moreške' i Marka Pola iskoristio za istraživanje korčulanskog podmorja.
Šaljivčina po prirodi često, a zapravo ponajviše, se zna šaliti na svoj račun i na račun svog invaliditeta. I nas je 'do suza' nasmijao ...
'Nogu sam izgubio početkom srpnja 1992. u zaleđu Mostara u mjestu Patkovići. Od tada svake godine na taj dan sa prijateljima organiziram 'batak party' uz pečenje pačjih i ostalih bataka. Sreća da mi se to desilo u Patkovićima, jer da sam nogu izgubio u obližnjom mjestu Svinjarini morali bi slaviti - 'papak party' ...!
A u onu već 'legendarnu' spada i njegova izjava nakon jedne nedavne malonogometne utakmice...'Baš mi danas nešto i nije išlo, očito sam se - 'ustao na lijevu nogu'
Vezani članci