ARSENE WENGER O LEGENDARNOM MOSTARCU 'Boro i ja smo u Japanu izumili jezik koji smo razumjeli samo nas dvojica'

N. Bačić/Hercegovina.info
Vidi originalni članak

Arsene Wenger, proslavljeni trener Arsenala u svojoj je autobiografiji My life in red and white, koja je postala svjetski bestseller iznio neke podatke o svom dugogodišnjem prijateljstvu sa legendom mostarskog nogometa Borom Primorcem koji mu je bio dugogodišnji asistent i prijatelj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Primorac je legenda Veleža i splitskog Hajduka, a sa Wengerom se upoznao igrajući za Lille i Cannes u nastavku svoje karijere u Francuskoj.

Arsene Wenger i Boro Primorac

Izmislili zajednički jezik koji su samo oni mogli razumjeti

Wenger piše o svojim počecima u Japanu kada je vodio Nagoyu, prvi klub u kojem je angažirao Primorca kao prvog pomoćnika i partnera.

"Nekoliko tjedana nakon što sam se smjestio u Nagoyu s igračima koje sam odabrao, Boro Primorac stigao je da bude moj pomoćnik. Poznavao sam njegove ogromne kvalitete kao igrača u jugoslavenskom klupskom nogometu i kasnije u Francuskoj u Lilleu i Cannesu. Znao sam da je čestit i strastven čovjek, ali u Japanu sam otkrio njegove kvalitete kao trenera, i tamo je formirano naše partnerstvo, koje će se nastaviti u Arsenalu. Imali smo istu viziju nogometa. Bio je nevjerojatno upućen u momčadske sportove. Na treninzima je pogađao što želim prije nego što bih išta rekao.

Također je imao prirodnu znatiželju zbog koje je mogao živjeti bilo gdje, prilagoditi se bilo kojoj situaciji i biti prihvaćen od strane igrača, koji su ga jako voljeli. Obojica smo došli u Japan bez naših partnerica, koje su nam se pridružile tijekom praznika. Živjeli smo zajedno kada nisu bile tu. Razvili smo sustav koji je osiguravao da nikada nismo sami; živjeli smo za nogomet i za rad. Život zajedno tih osamnaest mjeseci učvrstio je naše prijateljstvo i način rada. Sjećam se jedne posebne priče koja puno govori o nama dvojici, ali i o mome ocu. Moji roditelji su došli u Arsenal i organizirali smo večeru s Borom i i našim obiteljima. Boro i moj otac cijelu su večer bili duboko u razgovoru. Kasnije sam pitao oca o čemu su razgovarali. Priznao mi je da jedva da je išta razumio što je Boro rekao. Bilo je kao da Boro i ja govorimo jezikom koji samo mi možemo razumjeti. I taj je jezik rođen u Japanu"!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Boro je bio čovjek na kojeg sam se uvijek mogao osloniti

Wenger piše kasnije i o dolasku u London u kojem su on i Primorac imali zadatak podići posrnulog velikana, Arsenal na noge i od njega napraviti jednu od najjačih nogometnih momčadi na Otoku. 

"Godinama sam živio u Londonu a nisam ništa znao o gradu. Bilo je kao da živim u Arsenalu, a ne u Londonu.

Te prve godine, veliki izazov kluba bio je pronaći drugo igralište za trening. Tereni na kojima smo trenirali pripadali su Sveučilišnom koledžu London! Klub ih nije posjedovao i za sve smo morali tražiti dozvolu. Osjećao sam da su naši objekti zastarjeli dvadeset godina i nisu odražavali veliki klub kakav smo željeli biti. Svake nedjelje godinu dana, David i ja tražili smo mjesto na kojem bismo mogli izgraditi novi trening centar, i na kraju je Ken Friar, dugogodišnji direktor kluba, pronašao zemljište. Bio sam na gradilištu svaki dan sve do njegovog otvaranja 1999. Izgradili smo deset igrališta i modernu, funkcionalnu, skladnu zgradu jer smo željeli ponuditi timu najbolje. Sve do najsitnijeg detalja bilo mi je stoga važno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uz Pat Ricea, mogao sam se osloniti na Boru kada je došao iz Japana da mi se pridruži kao zamjenik u Arsenalu. Znao je kako radim. Slagao se sa svima. Skroman je čovjek s izvanrednim znanjem o igri i igračima, i bio je netko tko je uvijek radio za dobrobit grupe. Bio je čovjek na kojeg sam se mogao osloniti i pružao mi je neprocjenjivu podršku. Uvijek je bio tu tijekom teških trenutaka, a bilo ih je mnogo. Nismo živjeli zajedno, kao što smo to činili u Japanu. On i njegova supruga imali su kuću, ali uvijek sam bio dobrodošao, kao što je i on bio kod mene. Dolazio je kod mene svaki tjedan gledati utakmice, a kada sam napustio Arsenal i osjećao se sam i tužan, odlazio sam k njima na ručak gotovo svaki dan. Stvorili smo prijateljstvo za cijeli život.

Boro, Pat Rice i ja formirali smo momčad s željom za pobjedom, s ambicijama, strogom disciplinom i stilom igre koji smo željeli da svima bude jasan" napisao je Wenger.

Primorac doveo juniore Hajduka do finala Lige prvaka

Primorac je nakon dugogodišnje i uspješne suradnje s Wengerom u Arsenalu s kojim su u 22 godine osvojili 3 titule prvaka Engleske, sedam naslova FA cupa, te ostvarili rekordni niz od 49 utakmica bez poraza prešao na funkciju voditelja omladinske škole u kojoj je sa iskustvima stečenim u bogatoj inozemnoj karijeri odmah napravio sjajne rezultate koji su juniore Hajduka dovele do finala juniorske Lige prvaka.

Primorac je nedavno dobio trofej ''Fabijan Kaliterna'' kao nagradu za životno djelo za rad u splitskom sportu. a tim povodom i Wenger mu je poslao čestitku koja je rasplakala legendarnog Mostarca.

"Upoznali smo se u Cannesu, bili smo dva mlada, luda tipa koja su bila strastvena za nogometom. Radili smo dvije godine u Japanu, a onda 22 u Arsenalu. Bili smo više od suradnika, vrlo je inteligentan čovjek, izuzetno lojalan i diskretan.

Veliki zaljubljenik u nogomet, a jedna od njegovih najvažnijih osobina je što voli igrače. Svaki igrač je volio Boru, njih ne možeš prevariti. Zna posložiti prioritete, u kratkom roku ocijeniti situaciju. Drago mi je što mu mogu čestitati na nagradi, ali i Hajduku jer to što ste postigli je senzacionalno. Cijenim to što radite, zaslužujute poštovanje, ostat ćemo prijatelji do kraja života", rekao je Wenger.

Vezani članci