Dinastija HKK Široki
Naslov prvaka Bosne i Hercegovine Široki osvojio je pobijedivši Igokeu u četvrtoj utakmici (95:81) i tako je rezultatom 3-1 slavio u ovom finalu. Četvrta utakmica finala bila je slična prethodne tri - odlična, neizvjesna, tvrda, s puno preokreta, ali s bitnom razlikom - slavio je domaćin.
Široki u serijama do pobjede
U prepunoj dvorani, koja je od prenapučenosti "pucala po šavovima", Široki je bolje otvorio i nakon prve četvrtine vodio 27:16. U tim trenucima fantastičan je bio Ivan Ramljak koji je u posljednje dvije utakmice finala imao partije dosadašnje karijere. No, na otvaranju druge četvrtine Igokea pojačava obranu pa pet minuta domaćin nije postigao koš iz igre.
Igokea je povela 36:33, igrala je bolje i pomislili smo da bi se mogao dogoditi i četvrti break. Poluvrijeme je završilo neriješeno i to zahvaljujući košu iz pada Darka Planinića (46:46) što je obećavalo uzbudljiv drugi dio. Početkom drugog poluvremena Široki radi 12:0 i opet odlazi na dvoznamenkastu razliku 58:46, ali Igokea uspijeva uhvatiti priključak. I onda se krajem treće četvrtine događaju presudne stvari. Klupa gostiju pobunila se jer su suci svirali prekršaj na šutu za tricu Frana Pilepića. Prekršaj vjerojatno nije bio sporan, no sudačka zviždaljka zakasnila je barem jednu sekundu, dovoljno da izazove bijes gostiju. Trener Igokee Dragan Bajić dobiva tehničku pa odmah i isključujuću, a Široki sedam slobodnih bacanja i loptu sa strane. Pilepić ih je pogodio šest pa Široki opet ima plus 12 (65:53). Bez trenera Igokea je opet jurnula na sve ili ništa i uspjela je doći na minus (76:73) sredinom treće. No, od tad Široki opet radi seriju 9:0 (85:73), a novi nalet Igokee odbio je u nedjelju odlični Siniša Štemberger koji pogađa petu tricu za 90:79 dvije minute prije kraja i stavlja "ključ u bravu".
Štemberger predvodio nekoliko junaka
Puna dvorana u tom trenutku počela je slaviti osmi naslov prvaka BiH, a drugi put zaredom u finalu je pobijeđena Igokea. Puna dvorana ovacijama je nagradila sve igrače, iako su u četvrtoj utakmici najbolji bili Štemberger (23 poena, 5-10 trice), Ivan Grgat (15 poena, 9 skokova), Pilepić (14 poena, 10-12 bacanja), Vedran Morović (12 poena, 5 asista) te Ivan Ramljak i Željko Šakić koji su imali po 11 poena i pet skokova i briljantnih dionica. Kod Igokee su većinu koševa ubacila trojica igrača - Brian Chase (24), Željko Joksimović (19) i Mladen Pantić (18). Gosti su završili s trojicom igrača, a s pet osobnih, a osim trenera isključen im je i Amerikanac Florence zbog namjernog prekršaja na čistom polaganju Pilepića. Bilo je puno grubosti na parketu, Donnell Harvey je zbog jednog udarca završio na šivanju u lokalnoj ambulanti, a Đerasimović je ostao bez jednog zuba. Ipak, zub će zacijeliti, a deseta godina zaredom bez naslova Igokee sigurno neće.
U Široki Brijeg najesen dolaze Cibona, Partizan, Maccabi...
Široki je naslovom prvaka osigurao plasman u Jadransku ligu iduće sezone. Kako sada stvari stoje, Bosnu i Hercegovinu će predstavljati samo jedan klub. Drugi se može tamo naći samo ako Liga tako odluči, no ako će se voditi propozicijama, onda ostajemo samo na jednom predstavniku. Time je naslov Širokog još više dobio na težini jer je ova mlada momčad izborila privilegiju i iduće sezone igrati u jednoj od najjačih liga Europe. To znači da će i iduće sezone u Široki Brijeg dolaziti Partizan, Cibona, Olimpija, a i viceprvak Europe Maccabi.
Vranković gledao Široki, ali i potencijalne reprezentativce
Uvjereni da bi četvrta utakmica mogla biti posljednja, dvoranu Pecara pohodili su mnogi navijači, među njima i brojne poznate osobe. Političare nemamo naviku spominjati, većina ih ni ne zaslužuje pa ćemo se osvrnuti na košarkaše, a mnogi su nekada i igrali za Široki. Mi smo uočili Ivana Siriščevića, Andriju Stipanovića, Nikšu Prkačina te Josipa Vrankovića. Aktualni hrvatski izbornik i trener Cibone došao je vidjeti momčad s kojom je osvajao naslove u BiH, ali i vidjeti neke od potencijalnih reprezentativaca u redovima domaćih. Možda je došao gledati Frana Pilepića ili Darka Planinića, ali u nedjelju je pred njegovim očima u punom talentu eksplodirao Ivan Ramljak.
Suci izgubili kompas
Bili smo prezadovoljni prije četvrte utakmice što uopće nije bilo priča o suđenju. Suci su u prve tri utakmice radili svoj posao za ocjene vrlo dobar i odličan, no prosjek su pokvarili u četvrtoj, pokazalo se posljednjoj utakmici. Prvi put u finalu je sudio Medin Duškaj koji je potpuno pogubio konce utakmice, a u zadnjoj četvrtini izgledao je kao da želi biti negdje drugdje. On i Haris Bijedić su, čini se, podlegli ambijentu i pritiscima gostiju pa je na kraju samo Ademir Zurapović držao stvari pod kontrolom. Široki je u kompletnom finalu bio bolja momčad, bolji je bio i u 4. utakmici, ali su suci omogućili gostima da imaju alibi za poraz. Jer statistika lako može potkrijepiti njihove tvrdnje - dosuđenih 59 prekršaja (35 za Igokeu), 71 slobodno bacanje (47 za Široki), dvije tehničke i dvije isključujuće pogreške malo su previše.
Dodik pokazao "manire", u svlačionici izvrijeđao igrače
Svoju momčad u presudnoj utakmici došao je uživo pogledati i Igokein gazda Milorad Dodik. Iako je Široki za njega i njegovu brojnu svitu osigurao mjesta u svečanoj loži, Dodik je to odbio i sjeo je na parket odmah do Igokeine klupe. Vjerojatno da bi i on mogao pozvati kakvu akciju... No, domaćin mu tamo nije mogao jamčiti apsolutni komfor i sigurnost pa je bilo samo pitanje trenutka kada će se dogoditi iskra koja će zapaliti atmosferu. A dogodila se tijekom prvog poluvremena. Dodik je malo burnije reagirao na jednu od sudačkih odluka, na što se stalno žalio, pa su ga s tribina počastili povicima. Na to je predsjednik Republike Srpske, nadaleko poznat kao čovjek koji nema previše manira, tribine "pozdravio" srednjim prstom. Tada se "otvorio pakao". Na gosta iz Laktaša sručile su se uvrede i razni predmeti, a ljudi iz njegove svite su ga zaštitili svojim tijelima. Srećom, ozbiljnijih incidenata nije bilo. Nakon utakmice sreli smo najmoćnijeg čovjeka bh. entiteta u hodniku dvorane. Zajapuren u licu izjurio je iz svlačionice Igokee i odjurio izvan dvorane. Nije bilo ugodno biti igrač Igokee te večeri.
Nezapamćena atmosfera u prepunoj dvorani
Dvorana Pecara službeno prima oko četiri i pol tisuće gledatelja, no u nedjelju je dvorana primila barem tisuću više. Da se igralo na nogometnom stadionu preko puta, i on bi bio prepun. Bilo je tu onih koji su gledali Široki kroz cijelu sezonu, ali puno onih koji su došli kada se "broje novci". Ljudi su sjedili po stepenicama između tribina, na ogradama te na posebnim stolicama uz parket, a svi skupa napravili su atmosferu kakva se ne pamti u ovom gradiću. Jedno zakucavanje Ramljaka i jedna trica Morovića izazvali su takvu buku da smo se uplašili da se dvorana ne sruši.
Bajić: Ni Panathinaikos ne bi mogao pobijediti
Goran Bajić preuzeo je momčad od smijenjenog Slobodana Klipe i vodio Igokeu u samo jednoj utakmici. Ni tu nije odveo do kraja jer su ga suci isključili u trećoj četvrtini. Nakon utakmice nije htio dati izjave, a zabranio je i igračima kontaktirati s novinarima. Ipak, nešto pričljiviji bio je s kolegama u Banjoj Luci koji su nam proslijedili njegove komentare.
- Kao prvo, želim čestitati ekipi Širokog i kolegi Veliću na osvojenoj tituli prvaka BiH jer je to čovjek koji je zaista dobar posao uradio sa svojim timom. Međutim, što se tiče svih ostalih stvari, čini mi se da ni Željko Obradović s Panathinaikosom dolje ne bi mogao pobijediti, kazao je Bajić te nastavio:
- Kao trener sam razočaran jer mojoj ekipi nije dopušteno na Pecari igrati košarku. Uspjeli smo se nakon najmanje deset sudačkih odluka u korist Širokog vratiti u prvom dijelu, a onda je uslijedila završnica u režiji suca Duškaja, koju su, na sreću, svi u izravnom prijenosu imali priliku vidjeti.
Bajić je kazao da je suca pitao: "Kakav faul, zašto sviraš ovo?", da bi nakon toga bio isključen.
- Da sam kojim slučajem dobio samo jednu tehničku, to bi bilo apsolutno u redu, da sam nakon nekoliko minuta prigovarao, i to bi bilo u redu, ali ovo što sam doživio, ispod je svake razine.
Velić: Da mi je netko prije početka sezone pričao...
Nakon pobjede u ovom finalu Livnjak na klupi Širokog Ivan Velić zapalio je "kubanku". Tako je naslove proslavljao i Michael Jordan, a Velić je svoju "pobjedničku cigaru" apsolutno zaslužio. Za sve što je napravio s ovakvom ekipom ove sezone zaslužio je naklon do poda, iako se sjećamo njegove zabrinutosti kada je izgubio otvaranje sezone na svom parketu.
- Da mi je netko prije početka sezone rekao kako će završiti, ja mu ne bih vjerovao. Osobno nisam mislio da možemo ponoviti ono što smo napravili prošle sezone, pogotovo jer nam je otišlo puno igrača. Ono što smo napravili je nevjerojatno. Sve smo uzeli, kazao nam je Velić dodavši da je Široki imao dvije prekretnice tijekom sezone.
- Prva je bila na početku NLB lige kada smo pobijedili Partizan i tada smo počeli vjerovati da možemo igrati. Dobili smo vjeru u sebe i zaredali s pobjedama. Od četiri člana Final Foura NLB lige mi smo dobili trojicu, dobili smo Cedevitu, Zagreb i imali puno lijepih pobjeda. Možda smo u bh. prvenstvu imali mali pad, ali to je zato jer nas previše ekipa želi skinuti. I tada se dogodila druga prekretnica - pobjeda u prvoj finalnoj utakmici u Laktašima. Tu smo apsolutno dobili veliko samopouzdanje, nakon toga se dogodio drugi break i večerašnja kruna svega.
Dojam je da je Široki u ovom finalu najbolje igrao u Laktašima. U drugoj finalnoj utakmici su igrali nekako stegnuto, a u četvrtoj im je za pobjedu bila dovoljna poneka dobra dionica kada su poene postizali u serijama.
- Ovo su utakmice u kojima se ne "umire" u ljepoti. Odradili smo utakmicu toliko dobro koliko je trebalo za pobjedu. Sam ambijent dovoljno govori o svemu. Ovo pokazuje da košarka u Širokom živi, da je ovo jedini veliki klub u BiH. Široki je postao institucija, a to smo pokazali svi - uprava, navijači, treneri i igrači, svi smo zajedno došli do savršenog kraja savršene sezone. Mislim da će tek za par godina biti svima jasno što smo napravili ove sezone.
Osim što je osvojio sve što se može osvojiti, Velićev najveći uspjeh je u tome što je napravio zajedništvo u ekipi i što su svi disali kao jedan. Ako je za rezultate u prošloj sezoni najzaslužniji bio Chester Mason, danas ne možemo izdvojiti nikoga. Primjerice, u prvoj utakmici finala najbolji igrač bio je Morović, u drugoj Šakić, u trećoj Pilepić, a u nedjelju Štemberger.
- Mi smo igrali kao momčad kroz cijelu sezonu i u ovoj odlučujućoj utakmici. Večeras je njih Chase vratio u igru, a mi smo opet preokrenuli timski. Svi igrači ugradili su sebe u ovaj naslov, i mlađi i iskusniji. Meni je posebno drago što uz napredak mladih, napreduju i igrači koji su nam došli iz drugih klubova. Morović je bio vječiti drugi playmaker, a ovu sezonu igrao je odlično. Pilepić je strašno napredovao, Šakić je dobio sigurnost jer je u jačem klubu nego je bio, a i najiskusniji Grgat je praktično ponovio vrhunsku lanjsku sezonu. Jednostavno smo svi vjerovali u ono što radimo, nismo imali ozbiljnih ozljeda i kako je išla sezona, mi smo bivali sve bolji. Imam dojam da traje sezona još mjesec dana, bili bismo još bolji, zaključio je Velić.
Grgat: Navijači bili veličanstveni
Pobjednički pehar treću godinu zaredom dignuo je kapetan Šime Špralja iako ga je ozljeda spriječila odigrati više u ovom finalu.
- Svi igrači su dali svoj obol u ovom finalu i treba im skinuti kapu. Jako mi je teško bilo sjediti na klupi, ozljeda me izbacila iz ritma i nisam mogao pomoći momčadi, ali drago mi je da smo uspjeli. Znali smo da moramo dobiti večeras i da ne smijemo ići u majstoricu jer su oni toliko kvalitetna momčad da ne bi dopustili da izgube i treću utakmicu zaredom na svom parketu, kazao je Špralja.
Nedjeljno finale možda je i zadnja utakmica za 37-godišnjeg Ivana Grgata, iako je bilo nepristojno pitati borbenog Sinjanina namjerava li u mirovinu.
- Navijači su bili veličanstveni, nosili su nas i hvala im, pohvalio je navijače njihov ljubimac.
- Večeras je bilo puno nervoze i možda smo imali više sreće nego pameti. Uspjeli smo, oduševljen sam i ovo je veliki uspjeh. Rekao bih da smo mi bh. Panathinaikos, ne kvalitetom, ali po lakoći osvajanja trofeja sigurno, dodao je Grgat.
Ekipa Širokog vrijedi 600.000 maraka, koliko dva Igokeina igrača
Igokea je možda i najbolja momčad koju je Široki dobio u tri posljednja finala. Na svakoj poziciji momčad iz Aleksandrovca ima iskusnije, kvalitetnije, poznatije i skuplje igrače. O tome dovoljno govore i brojke. Predsjednik Širokog Ante Suton priznaje da je ukupna vrijednost bh. prvaka 600.000 konvertibilnih maraka, a klub će na ime premija i ostalih troškova sveukupno izdvojiti milijun i pol maraka. To možda zvuči puno, ali za usporedbu Brian Chase i još jedan igrač Igokeine petorke koštaju više nego kompletna momčad Širokog. Uz to, Milorad Dodik i ljudi oko ovog kluba će ove sezone potrošiti više od 3 milijuna maraka na ovu momčad.
Suton: Naš trener je "širokobriješki Guardiola"
Rekao bi čovjek da su se u HKK Široki zasitili svih silnih titula, no ljudi iz njegovog vodstva raduju se svakoj novoj kao da je prva. Već su ih nakupili toliko puno da se svi ostali klubovi u BiH zajedno ne mogu mjeriti s njima.
- Brojke sve govore. U svemu što radite konačni rezultat je potvrda urađenog posla. Osam titula prvaka i osam Kupova su potvrda dobrog rada. Druga i duga je priča kako se to postiže, ali može se svesti ukratko - ljubav prema sportu, ljubav prema svom gradu i odgovornost u poslu. Ostvarili smo puno, više nego smo planirali, ali za sve su zaslužni igrači i trener kojeg sam nazvao "širokobriješki Guardiola" Ivan Velić, zadovoljan je bio prvi čovjek Širokog Ante Suton.
Igokea - Široki 1-3
1. utakmica: Igokea - Široki TT Kabeli 76:80
2. utakmica: Široki TT Kabeli - Igokea 70:76
3. utakmica: Igokea - Široki TT Kabeli 80:82
4. utakmica: Široki TT Kabeli - Igokea 95:81
IZVOR: DNEVNIO LIST
Vezani članci