Tko to igra majketi?
Lani je Zrinjski imao izuzetno darovitu generaciju juniora koji su osvojili Kup BiH, ali to nije izazvalo ničiju pozornost, pogotovo ne u takozvanim hrvatskim medijima. Naravno da je prvi tim prioritet, ali kada je moguće iznaći termine da se sve to poprati, onda su ovi termini aljkavost i siguran sam da će ovo podudaranje termina osim nas pogoditi i Sir Dragana Jovića koji je redovit na utakmicama mlađih kategorija kada mu god obaveze to dozvole. U prošlom prvenstvu se nekoliko puta događalo da se u isto vrijeme igraju nogometne i košarkaške utakmice Zrinjskog, a time su zakinuti brojni prijatelji sporta da prisustvuju na oba sportska događaja i gradu koji vapi za nekakvim događajima. Lijepo je danas pisati o Šunjiću, Aničiću, Sušiću, Cvitkoviću koji su do jučer bili anonimni juniori kluba, a sutra će današnji juniori poput Pehara, Aničića, Zlatića, Zovke, Drežnjaka, Puljića, Sesara biti pokretačka snaga Zrinjskog.
Premda nam je za sve naše nedaće najlakše optužiti one tamo ili one prijeko, dosta krivice je i na našim medijima koji za današnje stanje u kome se nalaze snose jedan dio krivice. Neću ulaziti u ničije razloge niti u politiku, ali žalosno je da na pojedinim tiskovnim konferencijama nije bilo nikoga osim našeg portala, dok će sutra sigurno svi pohrliti u prostorije kluba da bi prenijeli neku ekskluzivnu vijest o gradu, gradonačelniku, gradskom prijevozniku, gradskoj policiji i čemu sve ne, a tko će u nedjelju istrčati na travnjak najmanje je izgleda bitno. HŠK Zrinjski je trenutno jedan od vodećih klubova u državi, a dobre rezultate nikako ne prate gledatelji, bar ne na domaćem stadionu.
Redovito, ma gdje da gostuju Plemići pune stadione širom BiH, dok je stanje na stadionu pod Bijelim Brijegom totalno drugačije. Znam, reći će netko da je u pitanju zasićenost, da su ljudi navikli da je Zrinjski prvi ili da u vrijeme odigravanja utakmica ima drugih događaja, ali sve su to priče za malu djecu. Ne treba mi nitko govoriti da ljudi ne vole Zrinjski, da Zrinjski nema navijača i slične gluposti jer to ne odgovara istini. Istina je da nemamo neku promidžbu koja bi dovela ljude na stadion, a još veća istina je da mediji dovoljno ne prate igre i rezultate Zrinjskog. Nekada se stvarno grohotom nasmijem čitajući novinarske članke pune, najblaže rečeno, gluposti.
Bio sam na svim utakmicama HŠK Zrinjskog ove sezone, na mnogo treninga i na svakoj tiskovnoj konferenciji upriličenoj u klubu i poprilično sam upoznat sa nekim stvarima. Žalosno je da netko tko je prije par kola pričao i pisao o raspadu kluba danas šuti, a u stvarnosti klub nikada nije niti bio u krizi, bar ne u onakvoj kakvu su pojedinci htjeli prikazati. Još je žalosnije da na većini sportskih događaja u gradu ne bude nitko od 7. sile, ali usprkos tome svi sve znaju, pa i bolje od onih koji su bili na jednom od tih događaja.
Da bi se pratilo neki klub, osim osobnog interesa (ukoliko postoji) potrebno je i malo ljubavi za taj klub. Ne moram sada pisati kako netko drugi diže u nebesa svoje klubove, čak i u trenucima kada su na korak od provalije. Iako je i takav način promidžbe ružan i neprimjeren profesiji, moramo im pozavidjeti na tome. Takve stvari ili dovode ljude na stadione ili ih tjeraju daleko od stadiona na kojima se igraju utakmice. Znamo u kakvoj su situaciji mediji na našim prostorima, teško da mogu nešto više učiniti, ali ruku na srce i sami su u jednu ruku krivi za takvu situaciju.
Zahvaljujući upornosti i ustrajnosti Udruge prijatelja koja je pokrenula medijski projekt Zrinjski info, nismo u totalnom medijskom mraku. Idu dani, teku godine, stanje se ne popravlja, a Zrinjski je i dalje ponos ne samo naše Hercegovine već i daleko dalje i daleko šire od ovoga našeg malog mista koje nema razumijevanja za nešto veliko, niti trpi nečiji uspjeh, htjeli mi to priznati ili ne.
zrinjski.info