Šutnja (ni) je zlato
Na ovu kolumnu su me potakla jučerašnja događanja poslije utakmice HŠK Zrinjski-FK Sarajevo odigrane na stadionu pod Bijelim Brijegom. Nakon utakmice održana je redovita tiskovna konferencija na kojoj trener gostiju nije htio komentirati suđenje, jer on nema običaj komentirati suđenje jer za to postoje institucije pri NS BiH. Samo nekoliko sati poslije osuo je preko sarajevskih medija paljbu na suđenje, a naslovi koji su prenijeli njegovo izlaganje su tipa Pokradeni smo, ima li smisla igrati, krađa“ na djelu i slično. Da je ostao dosljedan svojim riječima na tiskovnoj gospodin Janjoš bi prepustio organima u NS BiH da riješe pitanje je li njegova momčad pokradena, a uostalom postoje snimci sa utakmice koju je direktno prenosila televizija. Ovako po tko zna koji puta gospoda iz Sarajeva putem svojih medija idu po svojoj Kadija te tuži, kadija te sudi. Nažalost, snimci sa prethodne utakmice kada je Zrinjski drastično oštećen (čitaj pokraden) na Grbavici protiv Olimpika ne postoje. Taj slučaj je je prvo u celofan umotala državna TV, a zatim niti jedan od današnjih glasnih medija nije ni spomenuo. Nažalost, to nitko nije spomenuo niti iz našeg kluba, valjda po onome gore šutnja je zlato. Da se to desilo prvi puta prešao bi preko toga, ali to je četvrti slučaj da je Zrinjski oštećen ove sezone
.
Slučaj 1: 1. kolo Premier lige BiH: Gradačac: Pri rezultatu 0:0, Krešimir Kordić postiže pogodak koji sudac poništava radi zaleđa. O zaleđu nije bilo govora, TV BiH to ne prikazuje niti se itko iz našeg kluba na to oglašava. Utakmicu je Zrinjski izgubio 2:0. Na istoj utakmici Ultrasima je onemogućeno unijeti zastavu hrvatskog naroda BiH. I to se prešutilo, a ne trebam ni sponjati da to sarajevski mediji nisu spomenuli.
Slučaj 2: 2.kolo Premier lige BiH: Travnik: Pri vodstvu Zrinjskog 3:1 sudac poklanja igračima Travnika desetak slobodnih udaraca uokolo kaznenog prostora Zrinjskog i domaćini uspijevaju silom izjednačiti. Pri pokušajima domaćih već pri prvom kontaktu sa loptom Dragičeviću je slomljena noga, sudac to nije sankcionirao. Pravila su jasna da iako ne postoji namjera ukoliko dođe do ovakve povrede sudac je dužan dati crveni karton ( sjetimo se utakmice Zrinjski-Leotar kada sudac nije sudio ni prekršaj, ali kada je vidio povredu igrača pokazao je tadašnjem kapetanu Zrinjskog crveni karton). Utakmica je završila 3:3, Zrinjski je drastično oštećen, ali ni nakon ovoga ništa u objektivnim sarajevskim medijima, ali je izostala i reakcija iz našeg kluba.
Slučaj 3: 4.kolo Premier lige BiH: Sarajevo: Iako je utakmica prenošena preko TV ekrana sudac za domaćina sudi kazneni udarac koga je samo on vidio. U drugom dijelu poništava pogodak Zrinjskog kod rezultata 1:1, i to naravno nikoga nije zabrinulo. Utakmica je završila rezultatom 1:1, a na ovoj utakmici ponovila se scena iz Gradačca jer ni ovaj puta Ultrasima nije bilo omogućeno unošenje hrvatske zastave. Ne trebam biti papagaj da ponovim ni da se ovaj puta nitko nije oglasio, niti državni mediji, a nažalost niti netko iz kluba.
Slučaj 4 je već spomenut na utakmici protiv Olimpika. Kada se sve sabere i oduzme presudite sami za koliko je bodova Zrinjski oštećen, uz napomenu da su se prva tri slučaja dogodila u prva četiri kola Premier lige. Mi znamo da nas ne voli državna TV, mogu oni pričati koliko hoće o svojoj objektivnosti, a gore nabrojani primjeri su samo kap u moru njihove objektivnosti prema svemu što nije njihovo. Godinama nas uvjeravaju da je to nekakva zajednička TV, ali upravo su je oni napravili svojom istovremeno odbijajući od nje sve one koji se ne slažu sa njihovom istinom. Neka se oni zamisle kome su stavili predznak JS BiH, i može li se tako zvati televizija koju ne priznaje više od pola žitelja ove zemlje? Naravno i ovo što sam napisao je gubljenje vremena, jer čisto sumnjam da će se nešto nakon ovoga promijeniti, a krajnje je vrijeme da se netko iz kluba oglasi po ovom pitanju. Krajnje je vrijeme zapitati se i koliko nam ikako treba ova i ovakva televizija na stadionu kada Zrinjski igra svoje utakmice.
Ono na čemu treba skinuti kapu ljudima iz klubova RS-a jeste da na svim događajima imaju svoje reportere. Ili svoje ili ničije, a pogledajte tko i kako izvještava sa utakmica Zrinjskog i Širokog Brijega. Pametnom dosta da se zapita do kada ćemo morati trpjeti ovakve medije i ovakav odnos prema našim klubovima? Na kraju se pitam da li je ta šutnja zlato? Ovdje svi izgleda očekuju da se branimo šutnjom, jer sve što izgovorimo bit će upotrijebljeno protiv nas. Ma šutnja nije zlato, nije nikada bili niti će biti, šutnja znači odobravanje svega ovoga što nam se dešava.
preuzeto sa www.zrinjski.info