Psi laju karavane prolaze: Mostar grad dvoranskih prvaka i grad bez dvorane

Radovi na sportskoj dvorani u Mostaru su započeli na radost svih sportaša u gradu na Neretvi.

Radovi na sportskoj dvorani u Mostaru su stali jer nem anovaca. I tako iu krug se nastavlja više od trideset godina duga trakavica s izgradnjom sportske dvorane koja neće tako skoro ugledati svjetlo dana.

Kada će ova, za stanovnike Mostara i Hercegovine iznimno važna investicija biti dovršena može se samo nagađati. Na samom gradilištu već godinama stoji tek nekoliko radnih strojeva i par radnika koji obilaze gradilište.

Izgradnje famozne sportske dvorane, koju u Mostaru zbog dugogodišnjih praznih obećanja već odavno zovu dvorana zvana čežnja.

Da se razumijemo gradnja se spominje samo u medijima, među samim sportašima i snovima zaljubljenika u sport, a odgovorni godinama mudro šute ili pred neke od izbora slavodobitno najave njenu izgradnju. Na spomen izgradnje dvorane mnogim se u Mostaru digne kosa na glavi. Stizala su brojna obećanja, očekivalo se kako će dvorana biti izgrađena i kako će konačno sportaši u Mostaru imati uvjete za treniranje kakve imaju svi u bližem i daljem okruženju , no čini se kako će još Neretve kroz grad proteći dok se to ne dogodi.

Ljubav prema sportu preskače sve barijere, tako i u Mostaru nedostatak dvorane nije spriječio vrhunske rezultate klubova iz športske obitelji Zrinjski. Mostar se u svijetu dvoranskog sporta može pohvaliti velikanima kao što su Bojan Bogdanović, Igor i Ivan Karačić, Josip Sesar, Marino Marić...

Svi su svoje prve sportske korake napravili u gradu bez dvorane i to je podatak za rubriku vjerovali ili ne. U tu rubriku komotno možemo svrstati titulu prvaka BiH koji su osvojili košarkaši HKK Zrinjski. Upravo tako, vjerovali ili ne HKK Zrinjski je osvojio naslov u vrhunskom dvoranskom sportu u gradu koji nema adekvatnu sportsku dvoranu. I ove godine košarkaši imaju velike ambicije, pa je izvjesna još jedna titula prvaka. Danas HFC Zrinjski u školskoj dvorani igra finale Kupa BiH, a za nekoliko dana Plemići će se boriti za svoj prvi naslov državnih prvaka. Rukometaši Zrinsjkog također godinama nižu uspjehe, a uspjesi su tim veći jer za klub igraju sve redom domaća djeca iz omladinske škole.

Ljestvica uspjeha u sportu postavljena je i previše visoko, tako da se u Mostaru neće se zadovoljiti sa utješnim mjestima u premijerligaškim natjecanjima. Grad je takav kakav jeste, ako nisi u vrhu nikoga ne zanimaš, a kada si u vrhu opet nije dobro, jer ovaj grad ne trpi ničiji uspjeh.

Da nije tako onda bi grad ulagao više u sport, a sportaši bi konačno dobili sportsku dvoranu.

Bojan Bogdanović na svim je sportskim naslovnicama svijeta. On je jedan od najboljih košarkaša svijeta, a ponikao je u gradu bez sportske dvorane. Slična priča je s braćom Karačić. O životnom putu ovih sportaša koji su svjetski priznati, a ponikli su u gradu bez dvorane moglo bi se snimiti nekoliko filmova koji bi pobrali vrijedne festivalske nagrade.

Kako se u ovoj državi za sve pita nevladin sektor možda je vrijeme da oni jednom u životu ulože novac u nešto pametno i plemenito te da pomognu završertak dvorane. Mnogi bi im bili zahvalni na tom ljudskom činu, a imali bi ruku na srce razloga i slikati se uz nešto što je zaista potrebno ovom gradu i ovoj državi.

Naravno ovo zadnje spada u domenu naučne fantastike i jadan je onaj kome je taj sektor pomogao.

Psi laju karavane prolaze. Valja nama danas na finale Kupa u futsalu. U petak smo na rukometu, a u subotu na košarci. Ljubav nema granica, ljubav se zove imenom Zrinjski pa makar klubovi iz slavne športske obitelji nikada i ne dobili športsku dvoranu.

Dobrodošli u grad dvoranskih sportskih prvaka!