Mostar grad fenomen: Trojica reprezentativaca Hrvatske rođena u gradu koji nema sportsku dvoranu

Hrvatska rukometna reprezentacija ovih dana ponovo oduševljava sportski svijet. Izabranici Line Červara dominantni su na Svjetskom prvenstvu i nakon prvog dijela natjecanja s pravom se svrstavaju favoritom za jedno od odličja. Ono što možda nije poznato široj javnosti jeste podatak da su tri važna igrača današnje Hrvatske rukometne reprezentacije rođena u Mostaru.

To možda nije toliko zanimljivo, ali kada kažemo da su tri igrača svjetske klase rođena u gradu koji nema sportsku dvoranu onda to postaje fenomen. Mostar je oduvijek bio grad sporta, ali i grad koji za taj sport nema nekog velikog razumijevanja. Da je drugačije onda bi danas Mostar imao tu sportsku dvoranu i tko zna još koliko vrhunskih svjetskih sportaša.

Prateći sport u Mostaru često se pitamo otkuda više motivi sportskim djelatnicima i samim sportašima za bavljenje sportom u gradu koji nema najosnovnije uvjete za bavljenje tim istim sportom. Mostar dvoranu čeka od osamdesetih godina prošlog stoljeća kada su udareni temelji za istu u strogom središtu grada. Gradnja je započela i onda je naglo stala. Bolje upućeni kažu da je novac za dvoranu preusmjeren u Sarajevo koje je tada organiziralo Olimpijske igre.

Kako je otišao tako se nikada nije vratio, a Mostar je ostao na čekanju. Rat i ratna zbivanja ozbiljno su narušili statiku započete dvorane, i trebalo je sve to porušiti i krenuti s nule. Opet su se redali govornici, udareni su novi temelji i slično kao i prvi puta sve je naglo stalo i od tada još uvijek stoji.

Priča o dvorani se pokrene kada netko od klubova napravi veliki uspjeh. Potezalo se pitanje dvorane kada je HŽRK Zrinjski osvojio prvenstvo, pa kada je HMRK Zrinjski osvojio Kup BiH, te na koncu prošle godine kada je i  HKK Zrinjski osvojio naslov prvaka. Očekivali su ljubitelji sporta da će ti uspjesi potaći čelnike grada da konačno završe tu dvoranu, ali izgleda lakše je bilo onemogućiti klubove da budu uspješni jer tada nitko i ne pita za dvoranu.

Priča o dvorani se potegne i kada sjajni sportaši iz Mostara ostvare rezultate kakve ostvaruju rukometaši reprezentacije Hrvatske. Rukometna euforija zahvatila je sve, pa tako i one koji uporno traže izgradnju te dvorane za bolje sutra mostarskog sporta.
Danas se svi busaju o prsa činjenicom da su veliki igrači koji haraju svjetskim prvenstvom u rukometu rođeni baš u Mostaru. Trojica veličanstvenih po prvi puta su otvorila oči u Mostaru i iz grada bez sportske dvorane vinuli se do svjetskih rukometnih visina. Tome treba pridodati i činjenicu da je samo ozljeda Marina Marića spriječila da i on bude dio ove velike uspješne sportske priče.

Priča o dvorani pričat će ovih par dana dok traje Svjetsko prvenstvo i dok nas sve skupa drži ova rukometna euforija. Kada se ugase svjetla na velikoj sportskoj pozornici sve će vratiti na staro i po onoj narodnoj Psi laju karavane prolaze...