Ivana Mlakić: Zašto ženski rukomet nazaduje?

Borba za opstanak će biti zanimljiva. Izgleda da je postalo tradicija da na početku svakog prvenstva odustane bar jedna ekipa. Prošle godine su odustale dvije ekipe pa su rukometašice Zrinjskog zbog toga ostale u društvu „najboljih“.

Ove godine na početku lige je istupio „Željezničar“ iz Hadžića, ali prvenstvo je tek krenulo do kraja možda još netko odustane. Evo ovaj vikend što je iza nas odigrano je drugo kolo, u dvorani na Bijelom Brijegu u petak i subotu odigrane su tri rukometne utakmice, dvije u ženskoj konkurenciji i jedna u muškoj (ja ću više o ženskoj ligi pričati). Petak su igrali „Katarina“-„Mira“ i „Zrinjski“-„Ljubuški“. Ni jedna od ove dvije ekipe nije pobijedila i gosti nisu nikad lakše odnijeli bodove iz Mostara. Gledajući jednu, pa poslije drugu utakmicu, mogu slobodno reći da se u Mostaru nikad nije igrao lošiji rukomet. Utakmice su bile nezanimljive s puno tehničkih grešaka. Razlog?

Ne znam, ne bih sad da pišem o tome kako se ne ulaže u sport, posebno ženski, kako nema uvjeta za treniranje, kako su problem termini za treninge, kako je problem dvorana… To je svima poznato.

Prije 4-5 godina postojali su ti isti problemi ali je „Zrinjski“ bio dvije godine za redom državni prvak, „Katarina“ je uvijek bila u vrhu tablice, bile su osvajačica KUP-a. Rukometašice „Galeba“ u svojim vitrinama također imaju pehar državnih prvakinja. Bila su to lijepa vremena za mostarski ženski rukomet. Sad nikako da shvatim šta se dešava, koji je razlog što je ovako stanje u ženskom rukometu? Zašto rukomet iz godine u godinu nazaduje, a ne napreduje što bi bio logičan slijed. Razumijem i to da ekipe sad čine mlađe igračice, da je na njima velika odgovornost, ali prije pet godina igračice koje su igrale u tim klubovima su bile mlađe igračice, bile smo i mi na njihovom mjestu i nije bilo ovako kako je danas.

Možda je najveći problem što se ne radi u omladinskim školama s igračima. Sad će neko reći kako se ne radi kada ima dosta curica koje treniraju rukomet. Ima,ima ih dosta, ali nitko se ne pita kako treniraju i tko ih trenira?  Jel` ih treniraju stručne osobe, jel` ih treniraju samo zbog članarine ili da ih nešto nauče ili ne znaju sklopiti jedno s drugim? Problem je u tome što djevojke koje pređu u prvi tim ne znaju osnove rukometa od hvatanja-dodavanja lopte, šutiranja, zabadanja, križanja, finti… Trener u prvom timu ih treba tome učiti, gubiti vrijeme termina koji traje čak jedan sat i petnaest minuta na stvari koje su trebale naučiti u mlađim selekcijama.

A možda je problem u tome što igračice ne ostavljaju srce na terenu,ne daju sve od sebe. Nama je trener Zvonko Papak, s kojim je „Zrinjski“ igrao najljepši i najbolji rukomet uvijek govorio:“Na terenu daj 120% od sebe pa i kad izgubiš možeš uzdignute glave izaći s terena!“ Vjerojatno je to najveći problem današnjim igračicama. A možda i nešto drugo???

Ivana Mlakić