Intervju: Mlade nade reprezentacija BiH i Hrvatske iz Čitluka
Dečki, recite nam što vas je najviše privuklo sportu kojim se bavite?
Boris: Rukomet me oduvijek privlačio zbog uspjeha naše reprezentacije te zbog sve veće popularnosti toga sporta u ovim krajevima. Uz rukomet, naravno, idu i mnoga prijateljstva koja su neizostavan dio sporta.
Luka: Rukometu su me najviše privukli uspjesi hrvatske reprezentacije. Gledajući igrače poput Balića, Vorija i Lackovića dobio sam želju za treniranjem i eto, počeo trenirati.
Marko: Odrastao sam u sportskoj obitelji. Brat i sestra su trenirali individualne, ali ja sam više volio timske sportove. Zbog toga sam izabrao nogomet jer sam za taj sport imao najviše dara.
Koliko ste dugo članovi tima u kojem igrate?
Boris: Već sam nepune četiri godine član HRK-a Međugorje, a prvome timu sam pristupio prije dvije godine.
Luka: U HRK-u Međugorje igram već pet godina, dok za seniorsku ekipu igram dvije i pol godine.
Marko: Član sam HŠK-a Zrinjski dvije godine.
Što smatrate svojim najvećim uspjehom?
Boris: Smatram da je poziv u kadetsku reprezentaciju Hrvatske moj najveći dosadašnji uspjeh.
Luka: Svojim najvećim uspjehom smatram osvajanje prvenstva Herceg Bosne dok sam još bio mlađi kadet te poziv za kadetsku reprezentaciju BiH koji mi je dao veliki poticaj za nastavak treniranja.
Marko: Svojim najvećim uspjehom smatram igranje za reprezentaciju jer je cilj svakog sportaša predstavljati svoju zemlju.
Po vama, koliko se kvalitetno radi u vašim klubovima?
Boris: Prezadovoljan sam radom u klubu i načinom postupanja prema igračima. Trener Dragan Ćavar s nama gradi iskren, čak i obiteljski odnos te uz rukometne daje nam i životne savjete. Sa sigurnošću bih rekao da se Međugorje u radu s mladima može mjeriti s velikim klubovima na ovim prostorima.
Luka: Otkada je trener Dragan Ćavar došao u klub samo idemo prema gore. Igra nam se poboljšava svaki dan, iz treninga u trening idemo do svojih maksimuma.
Marko: U Omladinskoj školi se kvalitetno radi. Pohvalio bih sve, trenera i šefa škole Dragana Perića koji to odlično vodi.
Što mislite da je potrebno jednom mladom sportašu da iz male sredine, kao što je Brotnjo, dospije daleko?
Boris: Prije svega potreban je talent, a zatim se kroz rad i zalaganje dolazi do uspjeha. Također, veoma često sreća ima svoje prste na putu do uspjeha.
Luka: Prije svega potrebni su upornost i rad, naravno potrebna je i doza sreće, a i ljudi kojima je stalo da napraviš nešto u svijetu sporta.
Marko: Iako je Brotnjo mala sredina, mi imamo dobre uvjete da se bavimo raznim sportovima. Za uspjeh u bilo kojem sportu potrebno je mnogo rada i odricanja. Možemo doći do vrhunskih rezultata ako tome dodamo još malo sreće.
Članovi ste reprezentacija, Boris Hrvatske, a Luka i Marko BiH. Recite nam nešto o tome i kakvi su vam planovi za budućnost?
Boris: To je predivno iskustvo vrijedno svih napornih treninga i dokazivanja. Na terenu sam rame uz rame s igračima koji će ubrzo biti na vrhu svjetskog rukometa, a to sam želio još od malih nogu i želja mi se ostvarila. Moj cilj je ostati u Međugorju do kraja srednje škole, pa nakon toga uz fakultet nastaviti igrati u inozemstvu ili čak u nekom visoko pozicioniranom klubu u državi.
Luka: Samo nastaviti raditi. Rezultati, pozivi, sve to ide u paketu s radom i upornošću te je to jedini ispravan plan kojim je moguće postići nešto u sportu.
Marko: Član sam BiH reprezentacije već godinu dana. Želja mi je otići na Europsko prvenstvo, a to možemo ostvariti već u kvalifikacijama koje nam slijede. Najprije želim igrati u prvoj ekipi Zrinjskog, a kasnije se pokušati probiti u neki veći klub.
Dečki, hvala vam na razgovoru. Želimo vam puno sreće i uspjeha u budućnosti!
Monika Marinčić i Anamaria Pranjić, III.3sscitluk.ba
Vezani članci