Športska obitelj Brkić: Znojem, trudom i odricanjem do pobjedničkog trona
Iz radoznalosti
Braća Brkić su osvajanjem državnog prvenstva i izbornih turnira stekla pravo da u svojoj kategoriji brane boje reprezentacije BiH i na Svjetskom prvenstvu za kadete, juniore i U-21, koje će se održatiod 11. do 15. studenog ove godine u Jakarti (Indonezija). Veselko je državni prvak BiH u kategoriji borbe U21 - 75kg, 18 godina, maturant je Gimnazije Mostar, a aktivno se bavi karateom dvanaest godina. Godinu dana mlađi Marin je državni prvak BiH u kategoriji borbe juniori 76kg, učenik III. razreda Gimnazije fra Grge Martića Mostar, karateom se bavi jedanaest godina. Obojica su počeli trenirati kao sedmogodišnjaci. Tada, kažu, nisu mogli ni pretpostaviti da će karate treninzi postati sastavni dio njihovih života. „Na karate trening sam došao iz radoznalosti zajedno s nekim mojim školskim prijateljima. Većina njih je odustala nakon par godina, dok ih je zajedno sa mojim bratom i sa mnom ostalo samo nekoliko. Nisam mogao zamisliti da ću ostvariti neki veći uspjeh u karateu, ali to se jednostavno tako dogodilo", kazao je Veselko.
I jedan i drugi imaju treninge gotovo svaki dan, a kada se pripremaju za veća natjecanja treniraju i po dva puta dnevno.
„Za uspjeh u karateu, kao i u svakom sportu, treba imati ipak malo talenta kojemu se mora pridodati veliki rad s dobrim trenerima, ali uz ostale materijalne uvjete bez kojih nema vrhunskih uspjeha. Mi smo, zahvaljujući prije svega našim roditeljima i klubu, imali odgovarajuće uvjete za napredak i razvoj. Sigurno da bez mnogo našega znoja, krvi i odricanja iz dvorana mi bismo bili daleko od bilo kakvog pobjedničkog postolja na turnirima", pojašnjava Marin.
Samo oni koji su to prošli, suglasni su braća Brkići, znaju koliko je teško biti vrhunski sportaš u bilo kojem sportu.
„To je dugotrajan i iscrpljujući put gdje stoje mnoge prepreke, a ostvarivanje nekog značajnog rezultata vrlo često ovisi o par sekundi kada moramo pokazati, sve ono za što smo se pripremali mjesecima. Naravno, ponekad je i pitanje sreće u sportu može biti veoma važno pa čak i odlučujuće", otkriva Marin.
Doći do prava nastupa za nacionalnu reprezentaciju u karateu je veoma teško, posebice u starijim uzrasnim kategorijama. „Morate imati odgovarajući rezultat s državnog prvenstva i izbornih turnira, a najčešće je to prvo mjesto. U svakoj težinskoj i uzrasnoj kategoriji ide samo jedan predstavnik iz države, tako da morate biti najbolji da izborite pravo nastupa za reprezentaciju", kazao je Veselko.
Zbog čega?
Njegov najveći dosadašnji uspjeh u kadetskoj konkurenciji dogodio se na Europskom prvenstvu u Konyi (Turska) 2013. godine. „Tada je i moj brat također osvojio srebrenu medalju. Također sam osvojio i brončanu medalju u juniorskoj kategoriji na Balkanskom prvenstvu u Sofiji (Bugarska) 2014. godine, kao i moj brat. Osvajanje nekih od najjačih turnira u regiji, kao što su Grand Prix Croatia u Samoboru i Croatia Open u Rijeci, mi vrlo mnogo znači. Posebno mi je važna moja prva službena seniorska medalja za reprezentaciju koju sam osvojio na Zlatnom pojasu Čačka ove godine zauzevši treće mjesto", kazao je Veselko. Upravo zato jer su obojica često osvajali medalje na turnirima na kojima su zajedno nastupali i njihovi rezultati se zbog toga često poklapaju.
Marin kaže da je osvajanje medalja u seniorskoj kategoriji mnogo teže nego u nižim starosnim kategorijama. To je cilj kojemu obojica teže i kojega će, nadaju se, u budućnosti i doseći. „Tu je također i WKF Karate Premier Liga, gdje bi osvajanje medalje na bilo kojem turniru predstavljalo izniman uspjeh", dodaje Marin.
Karate je sport koji nije profitabilan i od njega se kao od sporta ne može živjeti. Karate samo rijetkima osigurava neku veću zaradu i u pravilu se radi o najvećim svjetskim karataškim zvijezdama.
„Zbog toga su većina karatista veliki zaljubljenici ovoga sporta kojim se bave, bez ikakve materijalne koristi. Jedino što nas drži još u ovom sportu je ljubav prema karateu, prema svim prijateljima svuda po svijetu koje nam je on donio i želja za vrhunskim rezultatom. To je ono što nas pokreće i drži u karateu, jer bi inače davno odustali kao i mnogi prije nas", kazao je Marin. Iako treniraju iz ljubavi, krizni trenuci ih ipak nisu zaobišli.
„Ponekad se stvarno pitamo što nam ovo sve treba. Naš trud i znoj, svakodnevno treniranje i odricanje od svega, nas i naših roditelja, sve se to nekad čini besmisleno. Ozljede, koje nisu ni nas zaobišle, čine stvari još težima. Odnos ovoga grada prema našim uspjesima je uz pojedine izuzetke, bio ponižavajući. Valjda smo mi takvo društvo gdje se cijene neke druge stvari, a ne vrhunski sportski uspjesi", primjećuje Veselko. I pored toga ni jedan ni drugi ne odustaju od krajnjeg cilja.
„To je osvajanje svjetskih i europskih medalja u seniorskoj konkurenciji, bilo u pojedinačnoj ili ekipnoj konkurenciji. To je najveći uspjeh i san kojem se nadamo. Najveći san bi bio osvajanje medalje na olimpijskim igrama, ako karate uspije ući u olimpijske sportove", suglasna su braća Brkići koji se već ozbiljno pripremaju za velike rezultate na indonezijskom Svjetskom prvenstvu.
I sestra Stela karatašica
Četrnaestogodišnja Stela Brkić je krenula stopama svoje braće. I ona se bavi karateom, već osam godina. Često puta sve troje nastupaju na istim turnirima i prava je rijetkost da kući ne donesu barem jednu medalju s natjecanja. „Sestra je, slijedeći nas dvojicu, krenula trenirati karate što se u našoj obitelji skoro podrazumijevalo. Nismo mislili da će izdržati treninge i ostvarivati dobre rezultate. Mi smo njezini najveći kritičari pa se možda zbog ona još više trudi. Naravno uvijek smo tu da joj pomognemo i damo poticaj kada je teško", uglas kažu starija braća o treniranju mlađe sestre.
Dnevni list
Vezani članci