BiH BEZ MEDALJE NA OLIMPIJADI 'Za nas je uspjeh sudjelovati, nemamo ni osnovne uvjete za treniranje'

Iza Bosne i Hercegovine su još jedne neuspješne Olimpijske igre. Neuspješne u smislu što ni ovaj put nismo uspjeli doći do medalje.

Od svoje samostalnosti, naša država nastupila je na 17 Olimpijada (devet ljetnih i osam zimskih) i nikada nije osvojila nijedno odličje. Time se našla u neslavnom društvu Andore, Malte i Monaka, jedinih zemalja bez medalje na OI.

Uspjeh i sudjelovanje

Najbolji plasman na OI od naših sportaša imao je džudist Nedžad Husić, koji je u Tokyju 2020. bio peti. Dva desetljeća ranije u Sidneyju Nedžad Fazlija je osvojio šesto mjesto u streljaštvu, što je naš drugi najbolji rezultat.

Bivši bh. olimpijac se u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba osvrnuo na rezultate bh. natjecatelja na OI u Parizu.

"Da ne bude floskula da je uspjeh sudjelovati na Olimpijskim igrama, za nas je zaista tako. Sam broj sportaša koji su sudjelovali govori u kakvom je stanju naš sport. Mi se iz Olimpijade u Olimpijadu vrtimo s istim ili sličnim brojem sportaša. Pet ili devet, nije nikakav značajniji pomak, za razliku od susjeda i komšija koji imaju više od 100 natjecatelja. U ovakvoj situaciji u kakvoj je naša zemlja, gdje nemate ni osnovne uvjete za treniranje, a kamoli nešto više, uspjeh je otići", rekao je Fazlija za Radiosarajevo.ba.

Rezultati

Od pet sportaša koji su predstavljali BiH u Parizu, najbolji rezultat ostvarila je džudistkinja Larisa Cerić koja je osvojila sedmo mjesto. Boje naše države branili su još džudistkinja Aleksandra Samardžić (među 16 najboljih), plivači Lana Pudar (12. mjesto) i Jovan Lekić (30. mjesto), te bacač kugle Mesud Pezer (26. mjesto u kvalifikacijama).

"Taj broj od pet natjecatelja je ono što naša zemlja najbolje ima u ovim olimpijskim sportovima. Otišli su i dostojno predstavljali našu zemlju u uvjetima kojim su trenirali i koliko su se spremali, te postigli rezultate u skladu s njihovom trenutnom formom. To nas kao navijače ne zadovoljava jer smo jedna od rijetkih zemalja koja nema olimpijsku medalju. Sportska javnost nije zadovoljna, ali razlog neuspjeha ne treba tražiti u toj djeci. Oni su najmanje krivi. Sigurno su imali tu želju da se vrate s medaljom".

Hrvatska je na minulim igrama osvojila sedam medalja, Srbija pet, a Slovenija tri. Postavlja se pitanje kako je moguće da smo tako daleko od susjeda. Fazlija je to pokušao objasniti kroz svoj primjer.

"Nikad nisam bio profesionalac u ovom sportu. Streljaštvom sam se bavio kao hobijem, ako sam imao vremena, pored svog posla. Uspio sam u skladu s tim otići na pet Olimpijada. Bio sam vrlo blizu medalje, jedan krug mi je nedostajao za medalju u Sidneyu. S druge strane, moj dobar prijatelj Rajmond Debevec je jedan od najboljih strijelaca svijeta, čitav život je profesionalac i samo se tim bavio. U čitavom sportskom vijeku nije se morao brinuti za novac. Imao je i plaću i stipendije i opremu... Nije mu bio problem postati jedan od najboljih strijelaca svijeta i olimpijski pobjednik, osvajač tri medalje...

Takvi su i ostali strijelci. Njih sedam-osam je zaposleno u Ministarstvu obrane, tako je i u ostalim sportovima, atletici, džudu... U Srbiji oni imaju nacionalne mirovine i izuzetno dobra primanja. Slično je i u Hrvatskoj. Naši susjedi su profesionalci. Zamislite kakvi su tek sustavi u Francuskoj, Americi, Kini, Japanu... Čim djeca malo stasaju, oni ih odmah selektiraju za određenu vrstu sporta".

'Mi smo na dnu'

Fazlija naglašava da sustav odavno ne funkcionira i da se nešto mora mijenjati.

"Mislim da je vrijeme da se podvuče crta i zaista je realno da se kaže da smo mi na dnu. Ne možemo govoriti kako je uspjeh osvojeno 7. ili 12. mjesto. Ako ćemo tako mjeriti da smo nešto napravili onda se lažemo. Mislim da trebamo reći da ovo što radimo nije dobro za sport. Kako se ulaže i na koji način se ulažu sredstva nije dobro, jer to ne daje rezultate".

'Postoje razni mešetari'

Problem vidi i u zakonu.

"Ne možemo imati 300, 400 ili 500 registriranih udruga u sportu na razini županija i da oni svi apliciraju za sredstva u ministarstvu. Nemamo toliko kvalitetnih klubova. Tu su razni mešetari koji nažalost koriste zakonske mogućnosti registracije udruga, gdje maltene svoj privatni klub ili firmu registriraju na udrugu pod raznim školama, uzimaju članarine od djece, ta djeca propadaju...".

Djelomičnu odgovornost vidi i u nerealnim očekivanjima javnosti.

"Gladni smo rezultata, pa dajte nam bilo kakav rezultat. Da se kvalificiramo na neko veliko natjecanje u bilo kojem sportu. Pravimo od toga takvu euforiju kao da smo osvojili to natjecanje, a mi tek trebamo otići. Zato što smo frustrirani rezultatima komšija i susjeda, pa nam je bitno da odemo na neko veliko natjecanje, nema veze što ćemo tamo sve izgubiti", dodao je Fazlija za Radiosarajevo.ba.