Nema lijeka kojeg nema na Biokovu: 70-godišnji pustolov iz Zagvozda otkrio je brojne eliksire koje daruje
Dva neobična jubileja uskoro će obilježiti jedan od najpoznatijih imotskih planinara, lovaca i vatrogasaca. Ivica Buljubašić, vitalni sedamdesetogodišnjak iz Zagvozda, nadaleko je poznat i izvan Imotske krajine.
O njegovim planinarskim usponima od Alpa preko hrvatskih planina, njegovim lovačkim podvizima od Namibije do Imotske krajine, vatrogasnim vještinama, preciznim zabilješkama svih tih događanja, njegovom jedinstvenom lovačkom muzeju, zna se više-manje sve.
No mnogi, pa i u njegovu rodnom Zagvozdu ne znaju da će Ivica za koji mjesec obilježiti i prvi veliki jubilej kojim se ne može podičiti niti jedan imotski planinar, a to je tisućiti uspon na, kako kaže, majku svih planina i najzdraviju planinu na svijetu, njegovo Biokovo.
Prvi uspon imao je sa svojih pet godina, kada se majci izmigoljio iz kuće i sam krenuo iz obližnjih Buljubašića u planinu kako bi prisustvovao proslavi blagdana svetoga Jure.
Srećom, putem ga je vidio bliži član rodbine pa su zajedno krenuli put vrha, piše Slobodna Dalmacija
Sada, 65 godina poslije, Ivica će tisućiti put krenuti od podnožja i za nepuna tri sata stići do vrha. Bit će tada u Zagvozdu, kako nam reče Vedran Mlikota, predsjednik planinarskog društva i već poznati himalajski penjač, jedinstvena planinarska fešta.
BOLEST DOLAZI NA KILOGRAME
Za drugi njegov jubilej saznali smo tek onako slučajno i prvi smo koji ga objavljujemo. Ivica Buljubašić ovih dana obilježava i 45. obljetnicu druženja s ljekovitim travama svoga Biokova.
Znači, čovjek skoro pola stoljeća bere, suši, sortira, čuva i dijeli potrebitima lijekove s Biokova. Gratis - bez nadoknade. Sam odlazi i po desetke puta na planinu u mjesecima kada ih treba brati, vraća se, pa opet ide, sakuplja, kontrolira njihov rast i pazi da ih se ne iskorijeni.
Donosi ih u Buljubašiće i tko god da ga upita za neku travu, Ivica to daruje. Pri tome do u detalje objasni kao najpedantniji liječnik ili ljekarnik kako uzimati ljekovite trave. Na stotine ljudi je usrećio, mnoge i ozdravio.
- Tamo sredinom sedamdesetih godina u ruke mi je došla onda u narodu poznata knjiga “Narodno zdravlje” još poznatijeg travara Sadika Sadikovića iz Ljubuškog.
Nema tko o njemu nije pričao, o njegovim travama, a njegova legendarna izjava da je zdravlje najveće blago na svijetu i teško onome tko ga ne zna čuvati, jer bolest dolazi na kilograme, a odlazi na grame - prepričavala se skoro svaku večer uz komine, gdje bi se ljudi i obitelji sastajali.
Da ne govorim o onome što je napisao, da čovjek ne stari od godina nego od bolesti. A stari naši u Zagvozdu pričali su i o tome kako je baš Sadiković pohodio naše krajeve i obližnje primorje, Biokovo te izjavio da je Biokovo izvor zdravlja.
Nije mi puno trebalo - govori nam Ivica, da krenem u ispitivanje trava.
ZAŠTITA OD BRANJA
Malo-pomalo, godinu po godinu registrirao sam ih na desetke, znao sam svaki pedalj na Biokovu gdje koja raste, koju treba zaštititi od branja, pustiti da se obnovi.
Onda sam, prateći sve recepte poznatih travara poput Sadikovića, Rade Marušića, sestre Edite i drugih doznao sve o svakoj travi i njihovoj ljekovitosti.
Zapišite da su na Biokovu sabrane sve planine ovoga svijeta, da je to najzdravija planina i da nema lijeka koji se u njoj ne može naći.
Nije ovo pretenciozna izjava, ja mislim da Biokovo krije lijekove za svaku bolest. Dakako, treba ga naći, kušati ga.
Ono što sada ja znam o travama i koliko ih znam je jedan mali dio. Na tim Bogom danim prostranstvima zdravlja ima napretek - veli Ivica i nastavlja nabrajati trave koje pozna u dušu.
MAJČINA DUŠICA ZA DJECU
- Ima ih, ima, čudo jedno, ali već godinama je šuma u Biokovu uzela maha i potiskuje te trave. Nema više stoke na Biokovu, nema tko pasti i stvarati nove prostore za njihov rast. Prije bi se otkupljivali malina, smilje, kupina, vrisak, bosiljak, kadulja. Danas toga nema.
A gdje je majčina dušica, gospina trava, divlji šipak.? Majčina dušica za zdravlje djece. Poznatu lincuru nećete naći niže od 1200, 1300 metara i strogo je zaštićena. A nje na Biokovu ima toliko da bi cijelo stanovništvo Imotske krajine moglo je brati i ne bi je iskorijenilo.
A njihova ljekovitost je neupitna. Mnogi poznati liječnici dolazili su i dolaze kod mene i uzimaju biokovske trave. Niti jedan čovjek kome sam dao trave nije se vratio i potužio mi se da mu nisu pomogle.
Pazite, trava Iva, ona koja od mrtva pravi živa, bila je poznata rakija imotske vinarije, ja sam im dao recept, pa lincura ili srčenjak lijek za probavne organe, želudac, crijeva, gastritis, kadulja za dišne putove i upale grla.
Najvažnije u svemu je znati kada te trave treba brati i pravilno ih sušiti i ono najvažnije - znati koliko ih i kada uzimati. Jer malo ili previše može štetiti, a ne pomoći.
Ja imam svoj kalendar od svake trave kada koja cvjeta, kada koju treba brati, kada kojoj treba izvaditi korijen.
No kako se i klima promijenila sada trebam otići i dvadesetak puta u nekoliko mjeseci na Biokovo umjesto nekadašnjih desetak da bi ubrao trave u optimalnoj njihovoj zrelosti. Jer ako ste uranili ili zakasnili, nije to to.
SAMO BIH MALO PROVRTJELI DEBLO
Rekoh, mijenja se priroda pa tako i moje Biokovo. Nekada bismo kao momci otišli u planinu i onda iz onih bukava samo malo provrtjeli deblo i nasuli pune tegle čistog i zdravog pčelinjeg meda. Bilo ga je kao u priči.
Danas ga nema, oboljele pčele.
Med od naše biokovske jele dokazano je najbolji med na svijetu. Sada se pojavio i medvjed pa i on pravi štetu. A znadete li da je biokovski odoljen ili ti valeriana trava za smirenje, pa da ne kažem laka droga.
Njezin korijen je ljekovit i dobro dođe za današnju bolest stresa, napetosti. Nešto je sada i rjeđa. Da o drugim travama i ne govorim, jer bi vam trebalo deset kartica teksta da ih sve opišete - veli nam Ivica.
Odvede nas tako ovaj vitalni Zagvozđanin u podnožje svoga Biokova, zađe malo među stijene, pokaza neke vlasi trave.
- Vidite kako miruju lijekovi najzdravije planine na svijetu. Još malo pa će otići zima i onda će se probuditi ova priroda.Tu je negdje i lijek protiv koronavirusa, vjerujte, sve Biokovo ima - veli nam Ivica.
Vezani članci