FOTO Najstariji neretvanski iseljenik: Jakov Batinović
Dosad je kao najstariji neretvanski iseljenik slovio Mijo Medak koji se 1897. preselio u Južnu Afriku. U arhivima američkih novina Lead Daily Call pronađen je članak Jacob Batinovich dies following long illness koji pokazuje da je Jakov Batinović odselio deset godina prije Mije Medaka.
Jakov Batinović rođen je 25. siječnja 1858. u Desnama. Roditelji su mu bili Manda Medak i Šimun Batinović. Odrastao je u predjelu Desana zvanom Šišin. Iz rodnog sela je otišao i postao mornar. Iz nepoznatog razloga napustio je pomorski zanat te je 1886. počeo raditi u rudniku u američkoj državi Južnoj Dakoti. Bio je jedan od prvih doseljenika u Lead.
Gradić Lead osnovan je 1876. godine nakon otkrića zlata i otvaranja rudnika u njegovoj neposrednoj blizini. Osnovala ga je tvrtka Homestake Mining Company koja je upravljala rudnikom. Homestake rudnik bio je najveći, najproduktivniji i najdublji (2.510 metara) rudnik zlata na zapadnoj hemisferi dok nije zatvoren 2002. godine. Danas u Leadu postoji rudarski muzej Black Hills.
Rudnik Homestake u Leadu u kojem je radio Jakov Batinović u godini njegova dolaska
Jakov se 1889. oženio Marijom Maštrović koja je doselila iz Dubrovnika. Rodilo im se trinaestero djece od kojih je troje doživjelo odraslu dob. Sin Jerry živio je u Leadu, a Sam i Helen u San Joseu u Kaliforniji. Kćer Helena se udala za Hrvata Suticha. Obitelj Batinović je živjela na adresi West Main Street 207/2.
Jakov Batinović je 3. veljače 1906. podnio zahtjev za izdavanje putovnice. Zahtjev obiluje podatcima te se vidi da je u SAD došao u srpnju 1886. doplovivši iz Gibraltara. Američko državljanstvo je dobio 11. veljače 1904. Iz spomenutog zahtjeva saznajemo da je tada 48-godišnji Jakov bio visok 5 stopa i 10 ¾ inča što je 180 cm.
Potpis Jakova Batinovića iz zahtjeva za izdavanje putovnice
Imao je smeđe oči, crnu kosu, tamniju put te je nosio brkove i imao nepravilan nos. Iz svih dokumenata je vidljivo da je znao pisati i čitati. Upisivan je po inerciji u popisima stanovništva kao Austrian (Austrijanac) i nakon raspada Austro-Ugarske.
Putovnicu je dobio jer ga nalazimo u popisu putnika 31. ožujka 1906. u luci Ellis Islanda u New Yorku. Na povratku iz Europe doputovao je iz luke Havre brodom La Touraine. Vjerojatno je to bio zadnji put da je posjetio svoje rodne Desne.
U knjizi The Flavor of Lead, an ethnic history na stranici 117. Jacob Batinovich se spominje kao jedan od aktivnijih članova raznih slavenskih društava u Leadu. U tom malom gradiću je 24. srpnja 1905. osnovano Croatian Benevolent Society Velebit, broj lože 298. Ova organizacija je bila podružnica National Croatian Society.
Black Hills rudarski muzej
Radio je u rudniku do 1917. godine kada je umirovljen. Umro je u svom domu rano ujutro 18.11.1925. nakon nekoliko mjeseci bolovanja. Pogrebni obred održan je u katedrali Sv. Patrika, a pokopan je 23.11.1925. na groblju South Lead Cemetery. Sprovod je kasnio jer se čekao dolazak kćeri Helene. Župni ured iz Leada je poslao obavijest o smrti župniku Petru Antiću u Desnama te je u travnju 1926. Jakov Batinović upisan i u matičnu knjigu umrlih svoje rodne župe.
Jakov Batinović je prema svemu sudeći prvi Desanac koji se nastanio u Novom svijetu. Poslije njega su došli mnogi drugi. Masovnija emigracija Desanaca u SAD događa se početkom 20. stoljeća. Od Neretvana se kao članovi društva Velebit još spominju Matt Batinovich, Joseph G. Batinovich, Steve Batonovich, S. Joseph Batinovich, Tony Dropulich, John M. Grgich, Marian Kaleb, Matt Kaleb, Helen Maleta, George Maletta, John Medak, Matt Medak, Victor Medak, Martin Setka, Barisa Siljeg, Matt Sunich. Autor knjige je popis članova izradio uzimajući ih iz članaka o hrvatskim društvima u lokalnim novinama Evening Call i Lead Daily Call, stoga lista članova nije potpuna.
U okrugu Lawrence u kojem je živio Jakov Batinović doselili su još Desanac George Matelak, Metkovci Paul Eres, George Bebich, Jack i Matt Kuran te Anton Maleta rođen u Plini.
Zastava Croatian Ben. Societya Velebit u Leadu
Iseljavanje koje je započeo Jakov Batinović nastavilo se sljedećih desetljeće te je početkom 20. stoljeća poprimilo masovnije razmjere.
Na web stranicama fondacije za očuvanje Kipa slobode i otoka Ellis punog naziva The Statue of Liberty-Ellis Island Foundation mogu se pretražiti popisi putnika (Passenger lists) za preko pedeset milijuna putnika koji su pristigli u New York. Već 1902. godine nailazimo na Ivana Šetku iz Desana koji je došao u New York na brodu La Savoie. Godinu dana poslije došao je Petrus (Petar) Grgić na brodu Graf Waldersee, a Ante Šetka je stigao 1904. godine.
Godine 1917. u SAD su živjeli sljedeći Desanci: Andrew Grgich (Santa Clara, Kalifornija), Anton Yapus (Hot Spring Wyoming), Joe Setka (Silver Bow, Montana), Stanel Belvich, Joseph Bebich (Seattle, Washington), Peter J. Batinovich (Bellingham, Washington), Tony i Martin Medak (Okanogan, Washington), John Medak (Tacoma, Washington), John i Mato Golemac (Oakland, Kalifornija), Martha Pearl Jugum (Butte, Kalifornija), Thomas Jugum (Wahoe, Nevada), Anton Jugum i Martin Medak (Pierce, Washington), Kerno Dragovich (Salt Lake, Utah), Tom Medak (Skagit, Washington), George Kaleb (Gila County, Arizona).
Najbrojnija desanska zajednica u Americi bila je u gradiću Aberdeen koji se nalazi u okrugu Grays Harbor u američkoj saveznoj državi Washington. Tamo su 1917. zatečeni Joe Grgich, Marko Bebich, Tony Bebich, George Markich, Petar Margeta, George Jugum, Martin Dragovich i Mike Setka. Ovo su samo neki od brojnih Desanaca koji su otišli preko bare.
Tridesetak Hrvata u Aberdeenu je podiglo hrvatsku trgovinu mješovite robe Croatian Grocery. Šef je bio Jure Karamatić koji je nakon nekoliko godina isplatio investitore i vodio trgovinu do svoje devedesete godine.
Hrvatska bratska zajednica je 1925. godine otvorila svoju podružnicu u Aberdeenu koja je bila centar kulturnog i zabavnog života tamošnjih Hrvata. Loža je nosila broj 271 i imala je naziv Mirisna Ruža.
Najpoznatiji američki Desanci su Victor Grgurinović (Grinich), jedan od osnivača Silicijske doline te Mike (Miljenko) Grgich, poznati vinar.
Izvori:
1) Stephen Sestanovich, Slavs in California, Oakland. Cal. 1937.
2) Donald D. Toms , The Flavor of Lead, an ethnic history, 1992.
3) https://www.libertyellisfoundation.org
4) https://www.familysearch.org/
5) https://www.findagrave.com/
6) http://blackhillsminingmuseum.com/
Ivo Mišur