VIDEO  Dvije Sabine koje govore iz genetike rime fine

Sabina Dumor iz Mostara je 2013. godine nakon završetka studija biologije fakultetske učionice zamijenila srednjoškolskim, zakoračivši 2014. godine kao pripravnik u srednjoškolsku učionicu Srednje medicinske škole u Mostaru.

Ova kreativna profesorica bavi se slikarstvom te uči turski jezik, a 2018. godine je magistrirala na odsjeku Konzervacijska biologija i ekologija. Trenutno predaje mikrobiologiju s epidemiologijom u Srednjoj medicinskoj školi, biologiju u Srednjoj tekstilnoj i poljoprivrednoj školi te u Drugoj gimnaziji Mostar.

Njen nekonvencionalan pristup predavanjima, ispunjen rimama o genetici, mikrobiologoji, virusima i ekologiji oduševio je građane Mostara, profesore i njene učenike, ali i učenike kojima ne predaje.

Kako si počela predavati u stihovima, prve reakcije učenika?

Prije ulaska u učionicu sam čula jednog učenika kako recitira neke stihove naših pjevača, na što sam dodala: “Hajde da mikrobiologiju pričamo u stihovima, na primjer mene stomak boli, možda je Escherichia coli” i od toga je sve započelo. Tijekom nove lekcije počela sam spontano u skladu sa tekstom na prezentaciji pričati stihove.

Priča o rimama je započela u Srednjoj medicinskoj školi, tako da je moja prva pjesma bila o bakterijama. Odlučila sam snimiti prve rime i nakon što sam postavila na društvene mreže snimak je pregledan preko 30 000 puta na Instagramu.

Nakon toga, objavila sam još pet “lekcija” koje su isto tako dosta popularne na društvenim mrežama. Sljedeća pjesma će biti o virusima i imunitetu, u skladu sa događanjima oko nas.

Kako izgleda jedan školski sat u tvojoj učionici?

Na svakom satu koristim powerpoint prezentaciju pošto ipak predajem predmet gdje slika ili video projekcija govore više od tisuću riječi. Na mom satu nema diktiranja, komuniciram sa učenicima, aktivno su uključeni u rad. Stihovi/rime dolaze spontano na svakom satu i obično ih ne planiram. To samo krene i što mi je još drago, učenici su počeli pisati stihove o lekcijama, i kažu da sam ih zarazila sa njima.

Obično kada uđem na sat, oni samo kažu kako je neko od njih ili svi oni napisali pjesmu i žele da pročitam naglas. Posebno su mi drage pjesme kada žele odgoditi odgovaranje. Tada me dočeka po par pjesama na stolu.

Sada su oni dobili zadatak da uz svoje seminare o virusima, napišu po jednu ili dvije rime koje možemo spojiti u jednu njihovu “zajedničku” pjesmu.

Nedavno je održana prva samostalna izložba tvojih slika u Centru za kulturu Mostar. Kao profesorica što biste poručili mladima koji zanima ova grana umjetnosti?

Da njeguju svoje talente bilo da su vezani za slikanje, glumu, pisanje, friziranje, Da uživaju u tome što rade, da ne skrivaju svoje talente. Dok sam išla u osnovnu školu, moji radovi su uvijek bili u hodniku, a evo prije mjesec dana, mojih 27 slika je izloženo u Cnetru za kulturu.

 Jako sam ponosna što radeći u ove tri spomenute škole, imam učenike raličitih talenata, od Sarah koja voli glumu i član je MTM-a, Anidu koja odlično slika i pohađa školu slikanja, Lejle i Melise koja čuda prave od frizura, i mnogih drugih koji nas uveseljavaju na školskim piredbama i natjecanjima gdje osvajaju različite nagrade za literarne radove.

Planirate li se prijaviti za izbor najinovativnijeg nastavnika koji se bira svake godine?

Moje radne kolege iz škole, prijatelji, pa i čak neki poznanici su mi slali poruke podrške i predlagali da se prijavim na izbor najinovativnijeg nastavnika godine. O tome sam malo razmišljala. Iskreno, vidjet ćemo kako će ići dalje ovo “rimovanje”, sa kakvim lekcijama mogu povezati sat i sve to snimiti. Ali moja jedna od ideja je napisati još dosta pjesama, neke snimiti, a neke ne i onda izdati knjigu.