Splićani zaplovili s Balaševićem i Panonskom mornaricom
Majstor panonske lirike uzvratio im je niskom svojih hitova i dosjetki, a u jednom trenutku i prigodnim stihovima: "Da mi je još jedared Rivom pasati, pa na svoje stare tragove nabasati. Sedamsto tri kilometra od Dunava do Supetra. I onda, strašni korak, dva do nje, nikad jato zvezda vrh Komiže, nikad nije prišlo bliže, ni posle ni pre".
Omiljeni Đole na sceni se pojavio s mornarskom kapom na glavi i kolutom za spašavanje zapjevavši uvodnu „Noć kad sam preplivao Dunav", „Panonskog mornara", „Neke nove klince" čiju je izvedbu morao prepustiti publici, jer je imao „važnijeg" posla skupljajući mnoštvo plišanih zečića koji su u tom trenutku poletjeli na pozornicu.
„Đole, Đole", orilo se u „Spaladium Areni" dok su se tijekom skoro četiri sata, između ostalih skladbi, nizale „Mirka", "Lepa protina kći", "Život je more", "Jesen stiže, dunjo moja", „Još jedna pjesma o maloj garavoj", „Boža zvani Pub" tijekom koje se Đorđu i „Mornarici" na gitari pridružio Nikša Bratoš. Publika je znala svaku riječ...
„Malo se resetujem. Mator sam, memory full. Ispravite me, ja sam tu samo da započnem pesme od 1800., 1900. i neke, iz vremena kad je tu jedan klinac izašao na festival, visok i plav kao ruski mornar", povlađivao joj je Balašević izvevši u „Spaladiumu" tijekom višesatnog koncerta i nekolicinu novih pjesama poput „Lađarske serenate" iz redateljskog prvijenca „Kao rani mraz", filmske verzije „Priče o Vasi Ladačkom" .
Na koncu izvedbe istoimene skladbe uz izgarajuću pratnju publike Balašević je kratko i jasno iznio svoje dojmove o splitskoj večeri: "Kakav je bio koncert? U pi... materinu!" A onda, u pratnji Splićana, nastavio dalje...
Vezani članci