Mustafa Nadarević: Svi smo mi Izet Fazlinović

Za to vrijeme odigrao je još više odličnih naslovnih, maestralnih i diskretnih epizodnih uloga, nadobivao se nagrada i postao nezaobilazan na prostorima cijele bivše države.

No, ni Duje iz "Velog mista", ni Leone iz "Glembayevih" ni Žaličin Amidža Idriz ne mogu se mjeriti s popularnošću Izeta Fazlinovića iz serije "Lud, zbunjen, normalan", koja se u više od stotinjak epizoda uspješno prikazuje već četiri sezone na brojnim nacionalnim televizijama, s tendencijom nezaustavljanja.

Izet je u svakodnevnom poimanju zaživio baš kao Meštar, Doktor Luiđi, Dudek ili Šurda, a Mustafa Nadarević s velikim znanjem i koncentracijom, ali i užitkom, kreira njegov lik. S velikim glumcem, koji ima snažne veze i sa Splitom i kojega od jučer možemo gledati i kao urednika, naravno glavnog, u seriji "Novo doba", razgovarali smo o Izetu i ostalim likovima koje kreira.

Ciklus novih epizoda serije "Lud, zbunjen, normalan" u Hrvatskoj došao je gotovo do samog kraja. Do sada je bilo gotovo sto epizoda, hoće li Nadarević Fazlinoviću reći zbogom ?

- Upravo snimamo 24 nove epizode za Novu TV u sljedećoj godini. I kad bih i htio reći Izetu zbogom, jednostavno je to nemoguća misija, jer je serija gledana na svim prostorima bivše Juge.

Feđa je zakon

Kako Vi gledate na Izeta, lik koji sebično, ali šarmantno grabi kroz život. Je li on pozitivac ili negativac i koliko Izeta ima među nama, pa i u nama? Može li se s Izetom ostati normalan?

- Koliko samo ubojica, pokvarenjaka, luđaka, sjajnih negativnih likova ima u dramskoj literaturi, sve ih igramo s uživanjem i do kraja. Jednako tako pokrivam Izeta svojim glumačkim iskustvom, znanjem, i ako skromno mogu reći, umijećem glumačkoga zanata.

Koliko god Izeta crpim iz sebe, jer glumci nose u sebi podosta različitih karaktera, Izeta nalazim u svojoj bližoj sredini, u svoj babi ako hoćete, u starim čangrizavcima, sebičnjacima, neuroticima, petljancima, hvalisavcima, lašcima, veselim pijancima. Nalazim ih svaki dan oko sebe, osluškujem u betuli, na ulici, u tramvaju, na tržnici, na ferati, na vaporu. Gdje god se okrenemo, oko nas je paleta fantastičnih likova.

Pa pogledajte malo bolje i analizirajte vaše društvo u "Slobodnoj", a da ne govorim o kompletnoj novinarskoj škvadri. Na žalost mi glumci osjećamo i gledamo samo sebe, a počesto zaboravimo gledati svijet oko sebe. S takvim Izetom kako ga pokušavam oživjeti i živjeti već četvrtu sezonu, ne samo da se može ostati normalan, nego mi daje snage da moj glumački život ide s optimizmom naprid.
Kuća poso, poso kuća

Je li scenarij Feđe Isovića zakon ili Vi i redatelj imate pravo izmjena i dopuna?

- Feđa i njegov scenarij za mene su zakon i rekao bih literarna sveta knjiga, ali i svete knjige se različito interpretiraju, a o zakonima, kako se tumače, da i ne govorimo. Vjerujte, potpuno isti tekst može se interpretirati na puno različitih načina.

I Feđa i režiser Elmir Jukić dozvoljavaju lukavom Izetu da zakon čita baš tako, kako to odgovara naslovu serije, "Lud, zbunjen, normalan". Jebeš glumca koji neće improvizirati i nešto dopuniti. Pa šjor Ivo Brešan je objavio tekst svog "Hamleta iz Donje Mrduše" tek kad je izišla premijera Boška Violića, na kraju drame, sa zahvalom režiseru i glumcima.

Probudite li se ponekad ujutro kao Izet ili na neku životnu situaciju reagirate na njegov način?

- Ne, nikad. Osim toga, Izetov i moj karakter su potpuno oprečni. Ja se samo, kao neko zaigrano sretno dijete, koje se igra tata, mama i doktora, igram s guštom i merakom Izeta. Pa pristojna gluma i nije ništa drugo doli radost igre. Ipak morate znati, da bi se moglo opušteno igrati, moraš imati sjajnu kondiciju i biti sto posto spreman.

"Lud, zbunjen, normalan"
Bojite li se da će Vas previše poistovjetiti s tim likom, odnosno da će vam Izet uzeti minule uloge?

- Nema razloga za bojazan, ono što sam do sada igrao, uspješnije ili manje uspješno, to mi nitko ne može oduzeti. Izet je jedan novi lik u mom glumačkom postojanju, samo što je njegova satnica najveća u mom dosadašnjem glumačkom življenju. Svakoj ulozi pristupam s velikim poštovanjem i trudim se oživjeti je koliko je to u mojoj glumačkoj moći. Ne trčim od posla do posla. Svaka uloga je za mene doslovno: kuća poso, poso kuća.

Za seriju su vezani i poznati glumci iz Hrvatske, Bosne i Srbije, poput Vašeg pokojnog prijatelja Vanje Dracha, Milene Dravić, Jelisavete Sablić, Svetlane Bojković, Nebojše Glogovca, Gorana Navojca. Kako je bilo snimati s njima?

- Našeg dragog Vanju Dracha i predivog Žana Marolta jednostavno ne mogu preboliti! Oni su ostali sa mnom ne kao likovi iz serije, nego kao predivni, predivni ljudi različitih generacija, a tako bliski u ljudskosti, veselju i životnim mudrostima.

Možda sam ja lud, ali kao da mi oni daju snagu i inspiraciju za Izeta. Sretan sam i sa zadovoljstvom igram s mojim kolegama gostima u Sarajevu, jednako kao i u novim epizodama s Brikom Miodragom Krivokapićem. Presretan sam da u ovu našu sarajevsku momčad dolaze sjajni gosti. Ne zaboravite sveto glumačko pravilo, što ti je partner bolji, on iz tebe izvlači ono najbolje.

Kako kao izdanak zagrebačke glumačke škole surađujete sa sarajevskim glumcima?

- To se ne bi moglo nazvati suradnjom, to je ljubav, možda i više od toga, mi smo jedna velika sretna složna porodica, u kojoj sve fantastično funkcionira i štima. Bosna i Hercegovina ima sjajnih glumica i glumaca. Sretan sam da sam u kolu svih tih divnih glumačkih šašavih stvorenja.

Kažete da je ritam snimanja serije u usporedbi s "Velim mistom" vrlo intenzivan. Približava li je to sapunici?

- To nije ni blizu sapunice, to je jedan, podosta puta šašavi, duhoviti uspješni sitcom. Kroz sve te godine imao sam raznih iskustava, ali moram priznat, nikad do sada nisam radio tako brzo i teško, s velikim veseljem.

Dio publike doživljava Vas kao glumca usmjerenog čistom art-filmu i teško Vas može zamisliti u pomalo populističkoj seriji. Jeste li imali slične dvojbe?

- Bez imalo razmišljanja pristao sam igrati u seriji, iako sam u tom trenutku imao ponudu koja bi mi donijela bolji ekonomski probitak. Kako sam cijeli glumački vijek vjeran HNK-u u Zagreb, ovde naglašavam u Zagrebu, zato što smo mi valjda jedina zemlja na svijetu koja ima nekoliko HNK-ova, i kako naša velika scena i njezina scenografija ne mogu gostovati na malim pozornicama, jednostavno sam želio da širi auditorij vidi da Mustafa, osim što ubija i biva ubijan u jugoslavenskom filmu, ponekad uspije gledatelja i nasmijati.

Da budemo načisto, bez obzira na moje godine, ja sam čvrsto na zemlji i svjestan sam da imam boljih i lošijih scena, da neke nisam najbolje zašarafio, da sam neke prešarafio. Ali, zasigurno, nije me sram kako živi Izet Fazlinović.

Vaše profesionalne granice šire su od državnih. Prisutni ste, ako nisam premalo rekao, u tri kinematografije, bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj. Jeste li u domicilnoj premalo iskorišteni i biste li mogli opstati da ovisite samo o njoj?

- S ponosom sam prisutan u svim kinematografijama ex Jugoslavije. Ne bih se složio s vama da je Hrvatska moj domicil. To je moja domovina s dubokim bosansko-hercegovačkim korijenima. Točno sam toliko iskorišten koliko filmski stvaratelji misle da sam im potreban u njihovim projektima. Sreća da ne ovisim.

Branite često hrvatski humor, stavljajući ga uz bok ostalima u regiji. Je li to plod pretjeranog domoljublja ili istinskog uvjerenja? I čime ga potkrepljujete?

- Branim ga sada, ako hoćete, i Izetom. Kazališna akademija odgojila je plejade sjajnih komičarki i komičara, sjajnih glumica i glumaca. Imamo briljantnih spisateljica i spisatelja, izvanrednih majstora dramaturgije, kompozitora i tako dalje.

Čast iznimkama, ali ipak nam nedostaje domaćih žešćih kazališnih režisera! A što se tiče filma možda smo mi narod koji preferira neke art-filmove, neke teže teme. Istini za volju, apsolutno je teže napraviti neku urnebesnu komediju. Ha, možda se nekom poslože zvijezde i posreći mu se?

‘Smo vriti'
Rekli ste da se dobro snalazite i u tragediji i u komediji, koje inače dijeli tanka nit. Gdje smo mi kao društvo danas, u tragediji, komediji ili na niti?

- Kak bi rekli Zagorci: "Smo vriti."

Planirate se oprostiti od kazališta i posvetiti samo filmu. Kad će to biti i imate li još neku neodigranu glumačku želju?

- Kako nisam slavio ni jednu godišnjicu glumačkog mukotrpnog rada, a bilo bi ih podosta, možda ipak odigram još jednu ulogu na Trgu maršala Tita 15. Sve ovisi o ljudima koji vode repertoarnu politiku. A možda se išuljam iz HNK-a tiho kao što sam se ušuljao.

Što ste dogovorili za iduću godinu?

- Nikakvi termini nisu fiksirani, samo znam da sam slobodan početkom 2011. godine. Ovo mi je super prilika da već sada zaželim Sretnu, bolju, zdraviju, mirniju, čovječniju, zadovoljniju i veseliju 2011. Vašim čitateljima.

siniša kekez

slobodna dalmacija