Mostarac kojem je Arsen Dedić rekao da zbog njega više nema što raditi
Mostarski kantautor i pjevač Sanel Marić Mara u intervju za hercegovina.info govori o svojim počecima, uzorima u glazbi, izdanim albumima i o tome kako je uglazbljena predivna pjesma “Pismo nikome” koju je napisao Ivo Andrić. Priča i o svojim prvim danima, a otkriva nam da je najčešće pjevao u hodniku svoje kuće, jer mu je tamo odgovarala jeka. Glazbenik je to kojeg je pokojni Arsen Dedić nazvao u 3 po noći. U nastavku pročitajte zašto…
Razgovarala: Maja Ljubić / hercegovina.info
Kada ste otkrili svoju ljubav prema glazbi i pjevanju? Kako u izgledali vaši glazbeni početci, koliko dugo ste u svijetu glazbe?
"Moja ljubav prema glazbi nastaje dosta rano, još u osnovnoj školi kada me je nastavnica glazbenog Slavica morala opominjati da budem tiši u zajedničkom pjevanju jer sam na pojedine stihove neke pjesme koja mi je očigledno legla bio nesnošljiv.
Pjesma koju sam zapjevao pred publikom prvi put bila je pjesma ˝Te noći kad umrem˝ od Bijelog Dugmeta, pred mojim razredom u osnovnoj školi. Tad sam postao popularan u razredu, a nastavnica je bila oduševljena mojom izvedbom, pa sam sljedeći svaki sat na samom početku morao pjevati tu pjesmu. Najčešće sam pjevao u hodniku u našoj obiteljskoj kući, jer mi je jeka odgovarala. U glazbi sam od svoje desete godine, a svoju prvu pjesmu pišem sa sedamnaest".
Tko su Vam uzori i inspiracija u glazbi, što Mara sluša kući, jesu li to slični umjetnici s poetičnog glazbom kao Nick Cave, Arsen Dedić, Johnny Cash?
"Moje prvo i trenutačno iskustvo s glazbom je Bruce Springsteen. Čovjek koji mi je ugradio početnu energiju rock'n'rolla. Kasnije dolaze U2, Sade i drugi. Danas volim poslušati sve što je malo sporijeg ritma i sve što me začara. Dobar mi je Michael Kiwanuka".
Prvi album “Kroz” je objavljen davne 1996. godine, uz pomoć mnogih prijatelja, koji su tada bili članovi umjetničke organizacije “Apeiron”, a i posljednji album “Kovilje“ objavljen je nakon crowdfunding kampanje koju ste pokrenuli. Biti umjetnik u BiH nije lako, je li publika ta koja gura cijelu ovu priču?
"Najvećim dijelom smo mi, mislim nas par glazbenika unutar benda obitelj i prijatelji pa tek kasnije publika. Publika voli poslušati dobru pjesmu, vole diskutirati i dati komentar, ali iskreno da nije ogromne želje ovog užeg kruga ljudi i nas samih sve bi bilo dosta teže. Naša publika nije velika, ali je iskrena tako da nam je to najveći poklon ovog što radimo.
Biti umjetnik u našoj zemlji je isto kao biti umjetnik u našoj zemlji jer drugu usporedbu nisam mogao naći. Neshvaćen, nekomercijalan, ismijan, drugačiji, buntovan, melankolik, nostalgičar. Teško da za ovakve, ovdje gdje smo, ima mjesta", ističe Marić za hercegovina.info.
Razlika između zadnja dva albuma je izbor pjesnika čije tekstove opjevali. Prvi album“Vasduh” skup je poznatih pisaca Maka Dizdara, Alekse Šantića, Safvet-bega Bašagića, Antuna Branka Šimića i vaših tekstova, dok ste “Kovilje” zamislili kao spoj suvremenih bh. pjesnika kao što su Goran Karanović, Nedim Čišić, Marko Tomaš, Mehmed Begić. Osim toga, možete li objasniti koncepte ovih albuma, u čemu je najveća razlika između ova dva albuma?
"Razlika između ova dva albuma je u tome što se u Vasduhu osjeti starina vremena iz kojeg pjesnici dolaze. Melodije koje sam stvarao na Vaaduh-u su osmišljene na takav način da odišu tim vremenom kad se pričalo˝ vas dunjaluk ili vas svijet, gdje se spominju gonđe lale, gdje je mali vjetar u ćošku stare kuće zafirić, itd.
Na Kovilju se osjeti moderan zvuk, tu ima pop-a, rock-a, ali i nečega po čemu se pozna moj rad, a to je nešto što ne mogu opisati to se osjeti. Naravno na Kovilju se osjeti predivan zvuk klavira kojeg svira moj prijatelj Dario Lukić, koji je i samom Kovilju dao novi vjetar u leđa.
Tu su naravno sudjelovali naši prijatelji Jasmir Sljepčević Boske bubanj i Marko Jakovljević bass. Produkciju albuma Kovilje je radio majstor zvuka Đani Pervan. Na Kovilju se nalazi i dosta mojih autorskih pjesama".
Arsen Dedić je izjavio kako mi se jako svidio album “Vasduh” te je nakon toga održan zajednički koncert u Mostaru. Kako je bilo pjevati na pozornici s velikanom hrvatske glazbe?
"S Arsenom je bilo jedno veliko iskustvo. Nazvao me je u pola noći i rekao mi da se gonim u 3P materine jer sad on više nema što raditi.
Kaže “zatvorio si jedno poglavlje glazbe i meni nisi ostavio mjesta”. Naravno pošto je on prije svega jedna velika ljudina, prvo što je pitao je to kako on može pomoći. Kasnije smo održali zajednički koncert".
Na albumu Kovilje” surađivali ste s Mostarcem Dragom Šestićem na snimanju pjesama, dok je producent albuma Đani Pervan. Je li bila zajednička ideja da se album snimi “na prvu” odnosno uživo bez nasnimavanja instrumenata?
"Đani Pervan je svijetla točka i čovjek koji je spasio album Kovilje, jer da njega nije bilo album nikad ne bi bio smiksan, produciran i masteriziran. Tom čovjeku smo veoma zahvalni. Snimanje na prvu tj. bez metronoma je bila naša zajednička ideja jer smo u živo najbolji".
Digitalno izdanje “Kovilja” registrirano je u brodvejskoj firmi Songtrust?
"Jeste, “Kovilje” je registrirano u brodvejskoj firmi Songtrust zahvaljujući mom kumu koji je i jedan od pokretača crowdfunding kampanje. On je pronašao i preporučio ovu kompaniju za moj album zbog čega sam mu uistinu zahvalan".
Album “Kovilje“ je vani već neko vrijeme. Kritike su na sve strane odlične. Iznenađenje?
"Da Kovilje je kao internet duh nevidljivo, a ipak prisutno. Kritike na album su zaista bile pozitivne. Vjerujem u glazbu koju radim i sve dok je tako neće biti iznenađenja".
Pjesma ‘Pismo nikome’ je prva pjesma uglazbljena u melankolični pop rock izričaj po istoimenom tekstu Ive Andrića iz davne 1940. godine. Koliko je rad na tekstu Andrića bio izazovan, kako ste došli do odluke da baš ovaj Andrićev tekst izaberete?
"Dobili smo ponudu na četiri lokacije u Travniku za održavanje našeg akustičnog koncerta. Između ostalog tu je bila i rodna kuća Ive Andrića. Naravno želja nam je bila napraviti koncert u samoj kući. Svirati u rodnoj kući Ivu Andrića Maka Dizdara, Aleksu Šantića, Antuna Branka Šimića i druge, a ne svirati Ivu Andrića za nas je bilo nepojmljivo.
Našao sam pjesmu na internetu koja me je zalijepila na prvo čitanje. Osmislio sam akorde sklopio otpjevao, snimio se na mobitel i poslao Dariju koji predlaže da je odmah radimo. Pozivamo Đanija i planiramo snimanje. Tako nastaje Pismo nikome".
Zadnji koncert u Mostaru održan je u HNK Mostar početkom svibnja, kada mostarska publika može uživati u novoj akustičnoj izvedbi?
"Iskreno ne znam, ali vjerujem da će se nešto slično vrlo brzo i ponoviti. Bilo je super.
Oživljavanjem i uglazbavanjem pomalo zamrlih tekstova bh. pisaca glazbeni kritičari su Vas prozvali “Majstorom čežnje” i “Genijem iz sjene”. Kako to komentirate?
Nekad kad se ovi izrazi počnu spominjati malo češće počinje mi smetati, jer volim jednostavnost i bez previše hvale. Naravno kao i svakom živom biću nekad mi i odgovaraju".
Radite li na novim pjesmama, je li u planu novi album ili singl?
"Novih pjesama ima, al ima i starih koje zaslužuju kvalitetan zapis. Sve je moguće", otkrio je Sanel Marić Mara u razgovoru za hercegovina.info.
Vezani članci