OPROŠTAJ OD LJUDSKE GROMADE Preminuo je Neđo Debeli

Rijetko se rađa čovjek poput njega – ljudska i moralna gromada, oličenje zemlje iz koje je potekao, Krajine. Neđo je bio simbol beskrajne darežljivosti, utjelovljenje prirodne snage i dobrote, čovjek koji je kroz svoj život unio ljubav, vjeru i čestitost u svaki svoj korak, u svaki dodir s voljenom zemljom.

Krajina i Potkozarje, regije koje su kroz stoljeća nosile ožiljke teških vremena, također su bile mjesto ponosa. To su krajevi gdje su živjeli ljudi čije su riječi i djela odražavala snagu i mudrost, a Neđo je bio upravo takav – humanist, živuća legenda, ponosna figura koja je utjelovljavala najbolje od svoje zemlje i naroda.

Njegovo lice, zračilo je dobrotom i nevinošću, postajući simbol neumornog otpora vremenu. Njegov pošten humor, sličan onome Branka Ćopića, bio je uvijek nepokolebljiv, utemeljen na istini i bez prečica. Pokazivao nam je stazu čestitosti i učio svojim primjerom da nikada ne odustanemo od istinskih vrijednosti. U njegovom srcu živjela je meka duša, ispunjena dobrotom, koju su mnogi osjetili i zauvijek će pamtiti.

Za nas, Neđo je bio poput tvrdoglavog hrasta koji prkosi svakom naletu vjetra, oslanjajući se na snagu svojih korijena, zemlje i naroda. Kada bi životni vjetrovi puhali najjače, on bi stajao čvrsto, raširivši ruke poput zaštitnog znaka Krajine. Svi smo osjećali da s njim Krajina stoji uzdignute glave, spremna da se odupre i najtežim iskušenjima.

Neđo je bio poznat i po svojoj ljubavi prema tradiciji i humoru – organizirao je legendarnu Čvarčijadu, prvo Svjetsko prvenstvo u brzom jedenju čvaraka, a pokrenuo je i „Rakijalinovo“ kao parodiju na Valentinovo, okupljajući ljude i slaveći običaje na jedinstven, nezaboravan način.

Njegov odlazak nije samo trenutak u vremenu; to je duboki rez u srcu Krajine. Svaka brazda, polje, kuća i staza njegovog rodnog Volara još će dugo čuvati sjećanje na njega. Bio je više od čovjeka – bio je zavjet, most između prošlosti i budućnosti, istinski svjetionik za one koji dolaze.

Krajina plače za svojim Neđom, ali i stoji ponosno, jer uspomena na njega ostaje živa. Pečat njegove dobrote ostaje u svakom srcu, svjetionik koji će voditi generacije koje dolaze. Jer, kada i kamen bude prah, sjećanje na našeg Neđu ostat će svjetlije od zaborava.

Neka ti je vječna slava, dobri naš Neđo.