Savršeni partner postoji, i nije samo jedan
Postoji li zaista „prava osoba"?!
„Glad" za ljubavi stvorila je svojevrsnu industriju vrijednu nekoliko milijardi dolara (agencije za usamljena srca, Internet spajalice i sl.).
Ali ni dalje nismo zadovoljni. Ankete pokazuju kako tri četvrtine posjetitelja online stranica za traženje partnera nije nikog pronašlo.
Kako su znanstvenici proučavali ljudsko ponašanje pokušali su ući u prirodu izbora partnera. Zaključili su kako je to izrazito kompleksan proces. Ljudi svjesno mogu utjecati samo na njegov dio, ostatak je nepredvidiv i nepoznat što vodi do zaključaka kako se radi o svojevrsnoj „kemiji".
Postoje neke stvari koje svi smatramo privlačnima. Muškarci su skloniji ženama čiji izgled sugerira mladost i plodnost, zatim uzak struk, velike grudi, pune usne i nježne izraze lica.
Žene preferiraju više tjelesnu ljepotu, nabijena tijela, čistu kožu i izrazito muževne crte lica koje se povezuju s potencijom. One također visoko vrednuju muškarce koji izgledaju situirano, sposobno, a i muškarci i žene inteligenciju postavljaju vrlo visoko na listi želja.
Ali ne zaljubljujemo se svi u savršene, super partnere poput opisanih. Prosječna osoba uglavnom ne odgovara opisu ili odgovara samo u nekim osobinama. Zbog toga se ljudi zaljubljuju najčešće u osobe slične razine privlačnosti, inteligencije i statusa poput njihovog.
Toliko o vanjskim i očitim karakteristikama, fascinantnije je ono što se događa u pozadini, odnosno nutrini.
Istraživanja na genima partnera su pokazala kako će svakog od nas privući određeni splet gena poznat kao MHC, koji ima ključnu ulogu u sposobnosti borbe protiv patogena. Dokazano je kako su partneri zaljubljeniji, odnosno bolje odgovaraju jedan drugome što im je MHC različitiji. Kako se takvi ljudi prepoznaju nije još potpuno jasno, ali se zna da miris igra važnu ulogu u tome. Ljudi doslovno „njuše" svoje partnere.
Dakle, ako vam se sviđa ono što vidite objektivno - fizičke karakteristike, slijedeći test je miris.
Poruka nesvjesnog dijela bi bila da vjerujemo svome instinktu, osim u iznimnim slučajevima.
Zanimljivo je da žene koje koriste hormonalnu kontracepciju su uglavnom sklonije muškarcima sa sličnim MHC genom. Prema tome žene „na" pilulama riskiraju izbor partnera koji genetički nije dobar izbor. (Bilo bi dobro prvo ga „njušiti", zatim početi koristiti pilule, ali tu se stvara problem jer bi za vrijeme uzimanja pilula mogao postati neprivlačan.)
Seks može također zakomplicirati način na koji doživljavate partnera. Nakon seksa oslobađa se oksitocin što na kraju rezultira osjećajem zaljubljenosti i povezanosti. Zbog toga se može dogoditi da „neobavezni" seks doprinese tome da izaberete partnera koji je potpuno pogrešan izbor za vas, jer seks naravno, nije ljubav.
Kako se dakle odlučujemo na kraju za nekog partnera ako je izbor tako težak i kompliciran?!
Psiholog Peter Told na temelju dugoročnog istraživanja ponudio je savršeno objašnjenje: „Osoba upoznaje potencijalne partnere, vrednuje ih, a zatim izabire, odnosno zaljubljuje se u prvu slijedeću osobu koju upozna, koja ima neku poželjnu karakteristiku koju prethodnici nisu imali".
Istraživači su otkrili kako je otprilike odnos potencijalnih partnera koje biste trebali „ispitati" prije nego što se odlučite 9%. Pojednostavljeno i slikovito rečeno izgledalo bi ovako. Na zabavi sa 100 mogućih partnera, slučajnim izborom trebali biste proučiti njih 9, prije nego što izaberete. Proučite li ih manje nećete imati dovoljno informacija da napravite izbor, a upoznate li ih više velika je vjerojatnost da ćete propustiti pravog partnera. Statistički gledano na svakih sto jedan je za nas pravi, ali moramo se potruditi da ne „očijukamo" s njih previše ni premalo.
Dakle, savršen postoji. I nije samo jedan, ali se ipak za njega moramo odlučiti i ne možemo čekati vječno, jer upoznajući previše potencijalnih pravih uništavamo svoje šanse.
„Glad" za ljubavi stvorila je svojevrsnu industriju vrijednu nekoliko milijardi dolara (agencije za usamljena srca, Internet spajalice i sl.).
Ali ni dalje nismo zadovoljni. Ankete pokazuju kako tri četvrtine posjetitelja online stranica za traženje partnera nije nikog pronašlo.
Kako su znanstvenici proučavali ljudsko ponašanje pokušali su ući u prirodu izbora partnera. Zaključili su kako je to izrazito kompleksan proces. Ljudi svjesno mogu utjecati samo na njegov dio, ostatak je nepredvidiv i nepoznat što vodi do zaključaka kako se radi o svojevrsnoj „kemiji".
Postoje neke stvari koje svi smatramo privlačnima. Muškarci su skloniji ženama čiji izgled sugerira mladost i plodnost, zatim uzak struk, velike grudi, pune usne i nježne izraze lica.
Žene preferiraju više tjelesnu ljepotu, nabijena tijela, čistu kožu i izrazito muževne crte lica koje se povezuju s potencijom. One također visoko vrednuju muškarce koji izgledaju situirano, sposobno, a i muškarci i žene inteligenciju postavljaju vrlo visoko na listi želja.
Ali ne zaljubljujemo se svi u savršene, super partnere poput opisanih. Prosječna osoba uglavnom ne odgovara opisu ili odgovara samo u nekim osobinama. Zbog toga se ljudi zaljubljuju najčešće u osobe slične razine privlačnosti, inteligencije i statusa poput njihovog.
Toliko o vanjskim i očitim karakteristikama, fascinantnije je ono što se događa u pozadini, odnosno nutrini.
Istraživanja na genima partnera su pokazala kako će svakog od nas privući određeni splet gena poznat kao MHC, koji ima ključnu ulogu u sposobnosti borbe protiv patogena. Dokazano je kako su partneri zaljubljeniji, odnosno bolje odgovaraju jedan drugome što im je MHC različitiji. Kako se takvi ljudi prepoznaju nije još potpuno jasno, ali se zna da miris igra važnu ulogu u tome. Ljudi doslovno „njuše" svoje partnere.
Dakle, ako vam se sviđa ono što vidite objektivno - fizičke karakteristike, slijedeći test je miris.
Poruka nesvjesnog dijela bi bila da vjerujemo svome instinktu, osim u iznimnim slučajevima.
Zanimljivo je da žene koje koriste hormonalnu kontracepciju su uglavnom sklonije muškarcima sa sličnim MHC genom. Prema tome žene „na" pilulama riskiraju izbor partnera koji genetički nije dobar izbor. (Bilo bi dobro prvo ga „njušiti", zatim početi koristiti pilule, ali tu se stvara problem jer bi za vrijeme uzimanja pilula mogao postati neprivlačan.)
Seks može također zakomplicirati način na koji doživljavate partnera. Nakon seksa oslobađa se oksitocin što na kraju rezultira osjećajem zaljubljenosti i povezanosti. Zbog toga se može dogoditi da „neobavezni" seks doprinese tome da izaberete partnera koji je potpuno pogrešan izbor za vas, jer seks naravno, nije ljubav.
Kako se dakle odlučujemo na kraju za nekog partnera ako je izbor tako težak i kompliciran?!
Psiholog Peter Told na temelju dugoročnog istraživanja ponudio je savršeno objašnjenje: „Osoba upoznaje potencijalne partnere, vrednuje ih, a zatim izabire, odnosno zaljubljuje se u prvu slijedeću osobu koju upozna, koja ima neku poželjnu karakteristiku koju prethodnici nisu imali".
Istraživači su otkrili kako je otprilike odnos potencijalnih partnera koje biste trebali „ispitati" prije nego što se odlučite 9%. Pojednostavljeno i slikovito rečeno izgledalo bi ovako. Na zabavi sa 100 mogućih partnera, slučajnim izborom trebali biste proučiti njih 9, prije nego što izaberete. Proučite li ih manje nećete imati dovoljno informacija da napravite izbor, a upoznate li ih više velika je vjerojatnost da ćete propustiti pravog partnera. Statistički gledano na svakih sto jedan je za nas pravi, ali moramo se potruditi da ne „očijukamo" s njih previše ni premalo.
Dakle, savršen postoji. I nije samo jedan, ali se ipak za njega moramo odlučiti i ne možemo čekati vječno, jer upoznajući previše potencijalnih pravih uništavamo svoje šanse.
Vezani članci