Postaje li nam seks manje važan?

Seksualna revolucija šezdesetih tako je zatvorila krug: dok se seksom tada razbijalo društvo, danas se njime ulazi u njega. Seks kao potvrda moći kapitala. Van, pa unutra, rekao bi poznati njemački seksolog Volkmar Sigusch
'Kada je riječ o seksu, i danas smo neuko društvo. O seksualnosti govorimo netočno, nekorektno i površno. Ljudi o seksu vole lagati i lažu više jedino kada je riječ o novcu. A kada o seksu govore previše, riskiraju da uništite njegovu tajnovitost', kaže dr. Volkmar Sigusch, svjetski poznat seksolog, sabirući iskustva u više od tri desetljeća rada u Institutu za istraživanje seksualnosti u Frankfurtu.

Moglo bi se reći da je prva dekada 21. stoljeća povratak tradicionalnim vrijednostima, ali 'postmoderna seksualnost', tvrdi Sigusch - nije jednosmjerna ulica. Seksualni eklekticizam trpi sve, i stroge monogamne veze, i homoseksualne brakove, i biseksualce, i apstinente kojih je sve više, i objektofile, koje više uzbuđuje novi model Ferrarija od gole ženske, i sve glasnije odricanje od predbračnog seksa, i poliamoriu, brak s više od dva partnera.
Što se dogodilo sa seksualnom revolucijom?

Što je ostalo od buntovnih šezdesetih i slobodne ljubavi kao oslobođenja od malograđanštine? Jesmo li se zauvijek vratili u krilo sigurnog monogamnog braka? Je li to ljubav ili ravnodušnost pokucala na vrata? Kako su novi mediji doveli do neo-seksualne revolucije? Živimo li u aseksualnom vremenu?

To su pitanja na koja Volkmar Sigusch, jedan od glavnih teoretičara seksualne revolucije šezdesetih godina, traži odgovore i danas, u netom izišloj knjizi 'U potrazi za seksualnom slobodom'. Sigusch je 1961. pobjegao iz Istočne u Zapadnu Njemačku i studirao medicinu i psihologiju, te filozofiju u klasi čuvenih njemačkih filozofa i sociologa Maxa Horkheimera i Theodora Adorna, ubrzo postavši najmlađi profesor medicine na Frankfurtskom sveučilištu i prvi profesor seksologije u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.

A njegov prvi, još studentski interes za probleme seksualnosti nije mogao doći u bolje vrijeme. Bilo je to vrijeme kada je mladost Zapada odlučila mijenjati svijet, a u središtu pažnje je bilo seksualno oslobođenje kao uvjet nove društvene slobode. Beatlesov hit 'All you need is love' počinjao je taktovima Marseljeze, a seks je bio politički barut koji je trebao razrušiti svijet velikog kapitala, političkih elita, besmislenih ratova, rasne i druge neravnopravnosti. Woodstock, slobodna ljubav, cvijeće na bajunetama i parole protiv rata u Vijetnamu, hašiš, duga kosa i oslikana gola tijela...tako je to izgledalo među mladim Amerikancima, a u Berlinu je grupa postdiplomaca osnovala 'Komunu I', zajednicu nadobudnih radikala, u želji da dokažu prednosti apsolutne seksualne slobode. Studentski bundžije nisu čitali samo Marksa, nego su otkrivali zaboravljene pionire seksualnih istraživanja, među njima i Freudovog učenika, radikalnog ljevičara Wilhelma Reicha, koji je tvrdio da su 'seksualne zabrane oruđe kojim bogati i moćni ugnjetavaju i potčinjavaju siromašne mase'.

Ukratko: slobodna ljubav stvara slobodne ljude, a slobodni ljudi stvaraju slobodno društvo. Ma, je li? Brzo se pokazalo da se politički problemi ne rješavaju srljanjem u novi orgazam, a o tome što se sve promijenilo John Updike je napisao čitavu seriju romana. Doduše, žene su odjenule minice, odbacile grudnjake i uzele pilulu, na scenu je stupio feminizam, homoseksualci su izašli iz ormara, hipiji i yippiji su nudili svoj odmak od svijeta, počela je borba za građanska prava, jačala je kontrakultura i borba protiv establišmenta ...

'Seksualna revolucija je iznjedrila kulturološke potrese, nezabilježene u dvadesetom stoljeću', kaže Sigusch. 'Prvi puta u povijesti i žene su imale pravo na orgazam, a seksulni 'devijanti' su se počeli emancipirati. U to vrijeme ideja da će se cijelo, prezreno malograđansko društvo urušiti, ako se seksualno oslobodi, možda je imala nekog smisla. No, danas je jasno da je 'Kralj Seks' debelo prevaren, a da su stvari koje su trebale proizići iz seksualne sfere - sreća, beskonačna ugoda i kraj kapitalizma - smiješno pretjerane'.

Kako je Internet ubio želju za seksom...

To su pokazale već sedamdesete, kada je industrija zabave Kralja Seksa pretvorila u porno industriju. Ideologija je odbačena, a na sceni je ostala ogoljela, trivijalizirana seksualna 'nutra-van' kultura zeca, kako je naziva Sigusch. Pornići su osvojili kina i videokazete, a eter se usijao od pohotnih uzdaha: nije bilo krimića bez scene snošaja i komedije bez erekcije, dok su njujorški homoseksualci doslovno okupirali grad. Sodoma i Gomora, tulili su konzervativci, sve dok nije stigao bič Božji u obliku Side i bivše revolucionare stjerao u monogamne mišje rupe. Ali, u mišjim rupama množila su se računala, a seks se širio virtualnim sferama. Među četiri zida, najčešće bez (nepotrebnog) partnera i bez ideološlih opravdanja, odvijala se nova seksualna revolucija. Za ljubav je potreban Internet, bila je nova lozinka, iza koje su poput glista ispod kamena virile mračne strane čovjekove seksualnosti. Pale su sve granice, a jedini tabu do danas je ostala samo dječja pornografija i pedofilija.
'Internet je smanjio osjećaj seksualne krivnje, ali samo površno, a onima koji očajnički tragaju za posebnom vrstom zadovoljstva, donio je nevjerojatno olakšanje. Nekada je svaki pervertit vjerovao da je njegova seksualna želja nešto posebno, a danas će slične njemu pronaći u Patagoniji i Novom Zelandu', zaključuje Sigusch, ali s druge strane problematičan je za mlade, koji u cyber spaceu okušaju sve prije no u stvarnom životu. 'Najveći broj porno sadržaja je naprosto ružan, pri čemu je uništena tajnovitost kao središnji doživljaj ljubavi', kaže Sigusch, 'no čini se da se mladi prema tome odnose prilično inteligentno: najprije su znatiželjni, a onda ih u najvećem broju zaključi da to nije cool, ukoliko ne žive u obitelji u kojoj pijani otac gleda porniće do ranih jutarnjih sati.

I dok Internetom i malim ekranima traje neprekinuti karneval erotiziranih video-spotova i 'golih istina' celebritija, pokazalo se da pretjerivanja očigledno učinkovitije potiru želju od zabrana. Seksolog Ernest Borneman je svojedobno lamentirao nad činjenicom da nikada u povijesti nije bilo manje heteroseksualnih snošaja, no u zadnjoj dekadi prošloga stoljeća. Žene su, tvrdio je on, postale toliko agresivne, da su se muškarci prestrašeno povukli u sebe. Pretjerano, možda, no uloga muškarca u seksualnoj vezi se stubokom mijenjala. Ali usprkos svim radikalnim zaokretima i paralelnim svjetovima homoseksualnih brakova, lezbijskih veza i otvorenih brakova, većina je u novi milenij unijela ideal solidne, monogamne veze, naprosto zato - kaže Sigusch - što je to kompatibilno našim duhovnim izvorima.

'Otac, majka, mala obitelj - to je način na koji smo oblikovali naše duše, način na koji se osjećamo sigurno, zaštićeno i voljeno'. To, međutim, ne isključuje švrljanja izvan braka, jer je još jednom dokazano da spolna želja jenjava nakon sedam godina, ali se to u prosjeku događa svakih trinaest godina, dok se 95 seksualnih kontakata odvija u stalnim vezama - navodi Sigusch rezultate novih istraživanja.

No, ono što Sigush nije spominjao, dogodilo se izvan intimna četiri zida. Pao je Berlinski zid, a u tranzicijskim zemljama se rodio novi odnos prema seksu. Nova tajkunska elita u proteklom je desetljeću dokazivala status luksuznim ljubavnicama, naročito u nekim istočnim zemljama sovjetskog socijalizma, a kojekakvim sponzorušama seks je postao ulaznica u novo društvo moći i način preživljavanja. Revolucija šezdesetih tako je zatvorila krug: dok se seksom tada razbijalo društvo, danas se njime ulazi u njega. Seks kao potvrda moći kapitala. Van, pa nutra, rekao bi Sigusch.

izvor: tportal.hr