Za sve prošle generacije: Kako nam je lijepo bilo
Mama me nije zvala mobilnim, već je sa prozora vikala dolazi kući. Umjesto Facebook-a provodio sam cijeli dan na travi ili u pijesku, pravio kućice u šumi. Nisam sjedio kući i igrao igrice, već sam provodio dani trčući za loptom sa najboljim prijateljima. Nisam jurio u Need for speed, nego sam se sanjkao u parku lomeći ruke, smijao i dolazio kući ushićen tek kad mi se prsti skroz zalede.
Nije bilo antibakterijskog gela, već smo se igrali blatom i zemljom. Svako jutro smo gledali Tom & Jerry-ja i Pticu trkačicu, a ne neke glupe japanske crtace. igrali bismo se poljubac šamar i međusobno se stidljivo ljubakali, a ne snimali porniće u školskim zahodima. Jeli bismo sladoled, bacali petarde i noću pričali strašne price, a ne išli okolo sa noževima i boli se međusobno. Uveče bih legao u krevet, bez ijedne brige u glavi. To su bili dani, to je bio život kakvog danas više nema.
Vezani članci