U Irskoj je i voda besplatna
Znala sam da neću tako brzo doći kući. Radim u samom centru Dublina i gotovo svaki mjesec je neki prosvjed. Ali, nije to prosvjed kao kad prosvjeduju Zagrepčani. Ovdje se za najmanju sitnicu okupi pola Dublina i ponekad imam osjećaj da žive samo da bi prosvjedovali. Ovaj put tema prosvjeda bila je ni manje ni više nego VODA.
Naime, u Irskoj se voda ne plaća.
Ne znam koji je razlog tome, ali jednostavno nitko ne plaća vodu jer za to nije bilo potrebe. Kad je došla nova vlast, odlučila je uvesti plaćanje vode.
Međutim, postoji tu mala „kvaka". Irci su škrt i inatljiv narod. Kod njih vlada padne radi sitnice, a kamoli radi tako ozbiljnog nameta kao što je plaćanje vode. Osvanuli su natpisi na kućama: Ne želimo plaćati vodu. Digli su se na noge prvi put i navodno ih je Dublinom marširalo pola miliona iz svih krajeva Irske. Da stvar bude bolja, predizborna obećanja su bila da se voda neće plaćati. Uslijedio je šok: stranka koja je imala neznatnu većinu glasova, ali nedovoljnu za osnivanje vlade, najavila je da se voda ipak plaća te uredno ljudima ispostavila račune. Naravno, nijedan Irac nije platio taj račun, samo mi neuki imigranti koji se bojimo i vlastite sjene. Stvar je eskalirala općim prosvjedom i blokadom cijelog grada, a ostale stranke su stale uz narod i rekle da ne žele koalirati ni s kim osim s onime tko obeća da se voda neće plaćati. Tako je i bilo. Dotadašnji premijer teška srca je odustao od računa za vodu i uspio sastaviti vladu nakon nekoliko mjeseci krize. Oni koji su platili, novac nisu dobili nazad, a najpametniji su ispali Irci koji vodu ionako nikad nisu ni platili.
Vlada je imala jak argument: treba napraviti infrastrukturu, platiti vodoopskrbu itd. Irci koje sam pitala odmahivali su rukom: "Ne pada nam na pamet. Irska ima milijarde eura viška u proračunu, neka rade što je potrebno. Zašto plaćamo poreze?"...I najjači argument koji sam čula: "Voda pada s neba skoro svaki dan, a mi ćemo to plaćati?!".
I tako, vlada je pod pritiskom javnosti ukinula plaćanje vode. Svi je pijemo, svi se tuširamo, i dalje je besplatna.
U razgovoru s njima, ponekad napomenem da sam u Zagrebu plaćala vodu 50 eura mjesečno. Ne znam koliko zgražanja sam izazvala time. Pa zar vi nemate vode? Imamo, ali...znate, toliko se plaća...
Uglavnom, najviše su me nasmijale njihove maštovite prosvjedne povorke. Nakon nekoliko sati, konačno sam krenula kući, sretna što ta voda pada s neba svaki dan.
Vezani članci