U Bosanskom Grahovu uvoze mladenke iz Albanije
"Naše cure neće ovđe na selo živjeti. Nemamo koga dovesti. Neće krave, neće ovce. A nama treba, da ostanemo tu. Naše cure neće, prema tome, mi moramo tako ići. To, nema vjere, nema nacije, dovest ‘ću je. Kad neće naše Srpkinje, idemo dalje. Hoću pravu gospođu da nađem sebi, za svoju kuću, da mi i gleda mene i da stvaramo familiju. ", Kaže Jelenko.
Pronaći buduću suprugu, suputnicu, mnogim neženjama u skoro svim općinama Županijski 10 postala je gotovo nemoguća misija. No, u rješavanju tog problema, neobične i vrlo konkretne korake poduzela je općina od koje se to najmanje očekivalo.
Riječ je o ratom i privatizacijom opustošenom Bosanskom Grahovu u kojemu kakav-takav posao imaju jedino uposlenici u državnim institucijama, javnim poduzećima i ustanovama, onda jedno veliko NIŠTA u gospodarstvu, pa poljoprivreda. Kako bi se vremešni momci oženili, općinske vlasti dale su zeleno svjetlo za, da ga tako nazovemo, organizirani "uvoz" mladenki iz inozemstva.
Ideja o takvom transferu nije potekla iz Grahova, ali su je u toj općini objeručke prihvatili, ističe predsjedatelj Općinskog vijeća Duško Kuprešanin:
"Udruženje građana, koje okuplja naše iseljenike iz Livanjskog polja i egzistira u Srbiji, dalo nam je ideju da oživimo sela u Livanjskom polju, odnosno sela koja pripadaju i općini Bosansko Grahovo i općini Livno, na način kao što su radile neke općine u Republici Srbiji - dovesti Albanke koje su katoličke vjeroispovjesti na prostor općine Grahovo, koje bi se udale za naše mladoženje koji su tu, da kažem, ostali bez djevojaka. Sve djevojke koje su se rodile ovdje i koje su živjele ovdje, otišle su u veće gradove za poslom. Vrlo malo njih hoće da ostane, da radi i živi na selu, da tu rodi dijete. Mi, kao Općinsko vijeće, podržali smo inicijativu ovog udruženja s jednim zaključkom da ćemo mi, kao Općinsko vijeće, financijski snositi jedan veći dio troškova koje imaju naši mladoženje, ali po zaključenju braka. ", Objašnjava Kuprešanin.
Premda je zaključak Općinskog vijeća jednoglasno usvojen, što će reći da su za njega ruku digle i dvije vijećnice, žene u Bosanskom Grahovu nisu bile raspoložene za izjave. Za razliku od njih, muškarci su bili pozitivniji i razgovorljiviji, među njima još uvijek službeno neoženjeni Pero Jakšić.
"Ja ovo podržavam. Moram zahvaliti ljudima koji su pokrenuli taj projekt, da se krene u jednu tako ozbiljnu situaciju i rješavanje ove problematike naših krajeva. Znam da se iu Livnu raseljava, odlaze ljudi previše prema Republici Hrvatskoj, odavde odlaze prema Srbiji. Nama je ovdje jedini način da opstanemo ako ćemo se vratiti tradicionalnim vrijednostima koje smo imali. ", Kaže Jakšić.
Pitamo našeg sugovornika Duška Kuprešanina-zašto baš djevojke iz Albanije?
"Udruženje iz Srbije, ‘Slava Raškaj', oni su krenuli s djevojkama iz Albanije, koje su voljne da dođu na selo, živjeti, raditi i stvarati obitelji na selu. U pitanju su djevojke iz okoline Skadra - kažu da je tamo postotak djevojaka u odnosu na momke dvadeset naprema jedan, tako da nema dovoljno momaka u njihovoj blizini, u Albaniji, da bi one ostale dolje. Sigurno su patrijarhalno odgojene djevojke, djeca bi se odgajala u onom duhu u kojem se inače odgajaju djeca na našim područjima. ", Kaže Kuprešanin.
U Srbiji ovim aktivnostima žele oživjeti sela, au Grahovu i sela i grada, a kako doznajemo od Duška Kuprešanina, prva mladenka iz okolice Skadra, trebala bi u Bosansko Grahovo stići upravo ovih dana.
"Već su neki otišli do Albanije, bili su na tom prvom viđenju. Procedura nalaže da idu na prvo viđenje, pa da dolaze njihove obitelji, odnosno buduće mlade, odozdo ovdje, da vide gdje dolaze. Onda, na drugom odlasku dolje, obavlja se vjenčanje u Albaniji, a crkveno vjenčanje bi bilo kod nas, u Grahovu. ", Zaključuje Kuprešanin.
www.slobodnaeuropa.org
Vezani članci