Tako ti je mala moja kad ljubi Hercegovac

No ja iz nekih svojih  izvora znam da su i Hercegovci veliki ljubavnici premda nigdje nisu opjevani. A pitam se kako bi uopće zvučala ta pjesma?! Možda nešto ovako: '' Namirisat ću se Axom i dobro se isfenirat, protrljat se malo gelom, obuć će mi mater džemper, opeglat će nove gaće, nazuti ću bile tene, u auto sist ćeš draga ti do mene. Malo ću te ja poljubiti, ispričat ti jednu priču bit će nam lipo ko nikome na svitu. Volit ćeš me đušo kratko, ali viruj bit će slatko.''  

Piše: Iva Međugorac

Iako je opće poznato da u Zagrebu Hercegovce baš i ne vole, meni je poznato da ima mnogo njihovih djevojaka koje su pale na šarm naših momaka. Osjetila je šarm jednog našeg momka i moja poznanica  Sanja . Ona je slatka, mala purgerica sluša mamu i tatu, svake nedjelje odlazi na ručkove kod bake, ide s roditeljima na izlete i brije da je neka fina dama sa visokim kritetrijima.

Ante je ljudina od dva metra momak iz mog sela, širokih pleća i crne kose onako što bi moja baba rekla: ''Mašala kršan momak.'' U Zagreb je došao jednom davno, kao studirati, ali očarala ga svjetla grada pa ga malo ponijelo i jebat ga čovjeku se odužilo. U Zagrebu je prošao sve i svašta prvo je životario po domu, ali budući da je navikao na luksuz odlučio je iznajmiti oveći stan i dijeliti ga sa cimerom. Onda su njegovi otkrili da studij ne ide jer Ante puno hoda po gradu, pa su malo stegli kesu, ali se on snašao ko svaki Hercegovac i našao solidan poslić, zahvaljujući posliću nastavio je živjeti ono što je živio. Izlazio je na elitna mjesta, pio samo fina pića i upoznavao lijepe žene. Žene koje je odvodio u noć, ma nije ih Ante htio iskoristiti imao je jedan problemčić on ih je stvarno sve volio.

Jedan dan sretnem ja Antu u gradu i kako to u naših ljudi biva htjela ne htjela morala sam sa njim na piće. Na piću smo dogovorili izlazak, ali pod uvjetom da ja povedem prijateljicu. Tako je i bilo, misleći kako je fina i pristojna povela sam upravo Sanju.

Ante je i prije nego me pozdravio tu večer počeo šarmirati malu purgericu. Plaćao joj je svako piće koje je ona poželjela, iako je ona fino odgojena djevojka svaki put posezala za novčanikom. Mislim si ja , mala moja di će žensko Hercegovcu piće platit, ta se još nije rodila.

Pričao joj je kako je predivna, drugačija od drugih, onih drugih za kojima se istu tu večer okretao. Osim toga napominjao joj je kako je on student, iako fakulteta već dugo nije vidio. Hvalio se kako tamo dolje ima dva auta i oba njemačka, ima i puno zemlje, traktor, veliku kuću i dvije vikendice, ali i stan u Zagrebu. Smetnuo je činjenicu da je stančić u kojem boravi iznajmljen. Sanja je svaku njegovu riječ gutala, u očima joj se vidjelo da je njegova. Sjala je, osjećala se posebnom, baš onakvom kakvom ju je on opisao. Tu večer izmjenili su poljupce i brojeve telefona. Nakon toga usljedili su sati i dani dopisivanja i poziva. Ante ju je vodio po gradu na sladolede i večerice, a odlučili su se čak i na vezu. Vezu u kojoj je moja Sanja cvijetala, sa Antom je zavolila ne samo Hercegovce, nego i svaki kamen u Hercegovini. On je za nju bio sve što je ikada željela, zadovoljio je sve njene kriterije:  visok, pametan, pristojan, lijep. Ne znam samo kako nije skužila da Ante baš i nije najprostojnija osoba na svijetu.

Nakon dva mjeseca Sanjin svijet se srušio. Kršni momak ju je prevario i ostavio. E tada sam ja postala dežurnija od bilo koje Hitne. Stalno sam morala biti na vezi, a ona je plakala i ponavljala da ga voli, da mu želi sve oprostiti, da ga zovem neka joj se vrati. Na kave me pozivala samo da mi prepričava trenutke koje su skupa proveli. Anti nije padalo na pamet da joj se vrati, ona nije bila ona prava, nije bila vrijedna one naše titule ' da se kopa u njegovo groblje.

Ipak Sanja je uspjela preboliti Antu. Iako i dan danas sa sjetom priča o njemu, još uvijek voli Hercegovinu i naše momke. Štoviše i danas ljubi jednoga koji joj je obećao da će se u njegovo groblje zakopati.

A moj Ante živi svoj san u kojem jednostavno voli sve žene.